Učinit ćemo sve da Hrvati u dvije domovine uskoro žive zajedno pod europskim krovom

– Žao mi je što se u dijelu hrvatske javnosti tu temu stalno interpretira negativno. Hrvati izvan Republike Hrvatske ravnopravan su dio hrvatskog naroda. Kako nekada tako i danas. Tko su prvi dragovoljci u Domovinskom ratu? Ako su mogli krvariti za Hrvatsku, ako su mogli sudjelovati u obrani i stvaranju hrvatske države, zašto onda ne bi mogli i odlučivati o sastavljanju hrvatske Vlade.

Kakvo je raspoloženje u Hrvatskoj? Kakve su vaše prognoze?

– Očekujem pobjedu HDZ-a, stranke koja je nastala na zajedništvu hrvatskog naroda, koja je integrirala sve povijesne težnje hrvatskoga naroda, ne samo u RH i u BiH, kao dvjema domovinama hrvatskoga naroda, već i diljem svijeta. U posljednjem mandatu uspješno smo završili nekoliko procesa, ušli u Schengen, ušli u eurozonu, pritom učinili hrvatsko gospodarstvo otpornim na krize izazvane pandemijom koja je paralizirala cijeli svijet i ruskom agresijom na Ukrajinu te sve to uz dva razorna potresa koja su pogodila Zagreb i Petrinju, koja su obilježila 2020. godinu u Hrvatskoj. Vjerujem kako smo opravdali povjerenje hrvatskih građana koji su nas izabrali 2020. godine. Međutim, mnogo govori taj njihov izbor učinjen u srpnju 2020., usred pandemije, nakon zagrebačkog potresa. Hrvati, kada žele odgovornu vlast, kada žele rezultate o kojima ovisi njihova svakodnevica, kada trebaju pametna rješenja – biraju HDZ.

Kako komentirate politiku predsjednika Milanovića prema Hrvatima u BiH? Njegov agresivniji način upućivanja na probleme Hrvata u BiH čak je naišao i na odobravanje u dijelu javnosti.

– Upućivati i rješavati probleme – različite su stvari. Milanović svojim izjavama i svojom politikom, u suštini i dugoročno, šteti Hrvatima u BiH. Svaki njegov istup oslabljuje pregovaračku poziciju Hrvata. Galamom i vrijeđanjem ne postiže se mnogo. S druge strane, imamo hrvatsku Vladu koja se služi snagom argumenata, koja stalno upućuje na značaj rješavanja osiguranja jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda u BiH. I sami znate da pitanje Hrvata u Bosni i Hercegovini nekada uopće nije bilo tema na međunarodnim forumima. Danas je ta tema otvorena stalno. Stav Republike Hrvatske na međunarodnoj političkoj sceni se sluša, čuje i uvažava. Djela najbolje govore o svima nama. Hrvatski narod u BiH to prepoznaje i znat će to pokazati na ovim izborima.

Izbori se održavaju u radnom tjednu. Analitičari smatraju kako je u 11. izbornoj jedinici predsjednik Milanović zapravo pogodovao HDZ-u. Je li to tako?!

– Iskreno sumnjam da se predsjednik, koji je ujedno, kako je sam najavio, i kandidat za premijera, vodio tom mišlju. Prije bih rekao da je odabir datuma izbora na radne dane još jedanput pokazao kako vidi i kako želi graditi odnos s Hrvatima izvan Hrvatske. Možda je ponekad znao deklarativno, lijepim riječima govoriti o potrebama hrvatskog čovjeka u BiH. No to su, sad se jasno vidi, bile samo fraze i prazne riječi. Ovom svojom zadnjom odlukom stavio je hrvatske državljane i pripadnike hrvatskoga naroda koji žive izvan granica Lijepe Naše u kategoriju građana drugog reda i ugrozio je njihova temeljna prava, što je, u najmanju ruku, vrlo perfidno i podlo. Sve je zakonito, no je li i pravedno. Na isti način djeluje i njegov stari pajdaš – Željko Komšić, zar ne? Uvjeren sam da će Hrvati BiH, upravo zbog toga, a poznajem narav i karakter naših ljudi ovdje, u još većem broju izići na ove izbore.

Bili ste u stotine navrata diljem BiH. Kada pogledate razdoblje posljednjih osam godina Vlade Andreja Plenkovića, kakve razlike vidite?

– Suradnja Hrvata u dvjema domovinama nikad nije bila jača, bolja, konkretnija. Ta je suradnja utemeljena na partnerskom odnosu i odnosu poštovanja. No, isto tako, to je suradnja koja u svojim temeljima nosi vrijednosti koje nas, kao narod, krase, a to su solidarnost i zajedništvo. S druge strane, ta suradnja ima svoje plodove koji se očituju kroz 1000 zajedničkih realiziranih projekata. Prolazeći danas Bosnom i Hercegovinom, u svakom dijelu ove zemlje gdje žive Hrvati, od Posavine, preko središnje Bosne do Hercegovine, postoji vidljiv trag potpore koju hrvatska Vlada pruža. Gradimo škole, dječje vrtiće, dvorane i igrališta, domove zdravlja, kulturne i centre za mlade, muzeje, knjižnice, ceste… Ulažemo u mlade, u njihova znanja i vještine. Stojimo iza onih mladih koji postižu vrhunske rezultate, bilo u sportu, matematici i informatici. Povećali smo iznos i broj studentskih stipendija s nekadašnjih 200 na 1500. Podupiremo branitelje, mlade obitelji. Stvaramo bolje uvjete skrbi za djecu i mlade s poteškoćama u razvoju, za naše seniore i umirovljenike. Ulažemo u kulturu i očuvanje hrvatske kulturne te povijesne baštine u BiH. Tu su i projekti koji jačaju gospodarski razvoj – od poljoprivrede i stočarstva, turizma do jačanja poduzetništva. Jačamo našu prekograničnu, ali i suradnju u okviru EU fondova. Ispravili smo nepravdu prema pripadnicima HVO-a i osigurali prava koja im pripadaju. Njegujemo povezanost koju smo imali tijekom Domovinskog rata prenoseći to na mlađe generacije, na našu djecu i mlade te tako čuvamo sjećanje na naše najveće svetinje.

 

Ono što je posebno pozitivno odjeknulo među Hrvatima u BiH je sustavna potpora institucijama od strateškog značaja. Govorim o izgradnji zgrade HNK u Mostaru, Sveučilištu u Mostaru, bolnici?

– Institucije su važna karika u opstanku i očuvanju identiteta jednog naroda. Stoga smo 2022. pokrenuli program potpore projektima od strateškog značaja za Hrvate u BiH. Ponosni smo što su upravo te institucije, po svojoj kvaliteti i izvrsnosti, na ponos ne samo Hrvatima ove zemlje već i cijeloj BiH. Zdravstvene usluge koje pruža bolnica u Mostaru jedne su od najboljih ne samo u BiH već i šire. Tako je i sa Sveučilištem i HNK u Mostaru. KŠC “Petar Barbarić” u Travniku jedna je od najboljih školskih ustanova u BiH. Tako ja vidim Hrvate BiH – možda smo brojčano malobrojniji, ali smo zato izvrsnošću, kvalitetom najbolji. Lideri u svim važnim područjima života, lokomotiva koja cijelu BiH vuče naprijed. Stoga ćemo i nadalje ulagati u ljude i projekte koji potiču izvrsnost.

Kako zaustaviti odljev mladih ljudi, čitavih obitelji? Čini se da je, barem kada su hrvatska područja u pitanju, najkritičnije stanje u Posavini i Hercegbosanskoj županiji?

– Iseljavanje s ovih prostora posljedica je niza razloga. Prije svega, imali smo agresiju, rat. I današnji složeni ustroj države, nestabilno političko i ekonomsko okruženje, koje traje desetljećima, doprinijeli su tome da dio mladih ljudi svoje bolje danas potraži negdje izvan BiH. Iz razgovora s njima nisam stekao dojam da je to trajna odluka. Ono što veseli je da i pripadnici treće i četvrte generacije naših iseljenika sve više prepoznaju Hrvatsku i BiH kao zemlje koje pružaju priliku za dobar život. Na nama, na politici, je da stvaramo poticajno okruženje u kojem će se povratak i održivi ostanak omogućiti. Tu mislim i na stvaranje uvjeta za poslovanje, za bolje i dostupno školstvo, zdravstvo. Sve ono što jednoj obitelji treba. Jednostavnih rješenja nema, no mjere koje se donose potrebno je usklađivati i provoditi u snažnoj sinergiji. Takav model već primjenjujemo – svaki projekt, svaki izgrađeni dječji vrtić ili škola, izgrađeni su u partnerstvu s predstavnicima Hrvata u BiH. U idućem razdoblju veći ćemo naglasak staviti upravo na mlade, na poduzetništvo, na sve one inicijative koje doprinose otvaranju radnih mjesta i stvaranju uvjeta za održivi ostanak i razvoj.

Kako vi gledate na mogućnost izmjena Izbornoga zakona i praktički novog izigravanja dogovora bošnjačkih stranaka da se odustane od prakse preglasavanja Hrvata?

– Izborni zakon je temelj. I ključno je da se to pitanje riješi. Anomalija koja postoji i koja dovodi Hrvate u neravnopravan položaj je nedopustiva, nepravedna. Drži taocima cijelu zemlju, sve njezine narode i građane, koči i blokira daljnji razvoj ove prelijepe zemlje i blokira sve konstruktivne procese, bolji život sviju. Praksa da brojniji narod drugom narodu bira političke predstavnike predstavlja izigravanje načela u Daytonskom sporazumu i Hrvatska to neće dopustiti.

Kakva je perspektiva BiH? Postoji li izlaz iz začaranih krugova u kojima se vrtimo?

– Naravno da postoji. No nema instant-rješenja. Rad, rad i samo rad. I stalno se podsjećati tko smo i što smo sve uspjeli proći, preživjeti i opstati na ovim prostorima. Stoga mi je želja da jačamo ponos koji imamo kad, primjerice, igra hrvatska nogometna reprezentacija. Takav duh potrebno je imati i u drugim područjima života. Nismo imali državu gotovo tisućljeće, ali smo zadržali zajedništvo, svijest o tome da smo Hrvati, iako su tu svijest nasilnim i nenasilnim politikama stoljećima pokušali zatirati. Tu je ključnu ulogu imala Katolička crkva. I zato je ona i danas dio rješenja jer je vjera jedan od temeljnih dijelova hrvatskog identiteta, gdje god da pođemo u svijetu, po tome smo danas prepoznati. Uz zajedništvo, mislim da Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju razloga za optimizam zbog činjenice približavanja BiH članstvu u Europskoj uniji. Vizija je da dvije domovine hrvatskog naroda budu članice Europske unije – Hrvatska i Bosna i Hercegovina u europskoj obitelji – i da pod jednim krovom zajedno gradimo budućnost. Zaključno, mnogo je posla pred nama, neće biti uvijek lako, no vjerujem da sve te izazove koji nas čekaju možemo prevladati radom, trudom te, naravno, našim zajedništvom, po čemu nas prepoznaju diljem svijeta. I zbog čega nam se dive mnogo veći narodi.

 

 

Ljudi vas u BiH poznaju. No, ipak, možete li, na koncu, nešto reći o sebi? Kakav je Zvonko Milas privatno?

– Teško mi je govoriti o sebi. Uvijek ponavljam da je najbolje kada djela govore o nama. Ali ono što mogu reći je da sam čovjek koji uvijek daje najbolje od sebe.

Tako su me moji roditelji učili, tako živim cijeli život. Kao što je zasigurno poznato, rođen sam u Vukovaru, ali su mi roditelji iz Tihaljine, u općini Grude. Moj Vukovar je prošao tragediju u Domovinskom ratu, bio sam jedan od zapovjednika njegove obrane.

Svjestan sam što znači otići iz rodnog grada, što znači pokopati prijatelje, kumove, svjestan sam što nosi povratak, a što daljnja borba. Stoga se divim našim ljudima ovdje. Divim se njihovoj hrabrosti, ljubavi koju nose prema svojoj zemlji, želji da očuvaju svoj identitet i sve ono što su im djedovi i roditelji, živeći stoljećima na ovom prostoru, ostavili u nasljeđe. Ljudi me inspiriraju i ljudi su mi motivacija svih ovih godina.