Artur Bagdasarov: Što zapravo znači jezična politika?

Vrijeme:3 min, 47 sec

 

Kroatist iz Moskve razmotrio je u svom najnovijem članku na portalu hkv.hr pitanje što znači odnosno što jest “(hrvatska) jezična politika”. Pritom je kritički pogledao i što o tom pojmu donosi Institut za hrvatski jezik u rubrici Struna: Hrvatsko strukovno nazivlje. Naziv „Struna“ načinjen je od prvih slogiva riječi „STRUkovno NAzivlje“. Bagdasarovljev članak napisan je u kontekstu nedavno prihvaćenog Zakona o hrvatskom jeziku, koji predviđa i to da „Vlada RH donosi Nacionalni plan hrvatske jezične politike“. Kao što je poznato, Vlada je zatim propustila imenovati Vijeće za hrvatski jezik i poduzeti korake s ciljem donošenja zakonom predviđenoga Nacionalnog plana hrvatske jezične politike…

 

Na institutskim mrežnim stranicama u rubrici Struna: Hrvatsko strukovno nazivlje možemo pročitati sljedeće: „Struna je terminološka baza hrvatskoga strukovnog nazivlja u kojoj se sustavno prikuplja, stvara, obrađuje i tumači nazivlje različitih struka radi izgrađivanja i usklađivanja nazivlja na hrvatskome jeziku“. Potražili smo u Struni naziv jezična politika i pronašli smo definiciju da su to „djelatnosti kojima institucije nastoje nadzirati i mijenjati jezičnu praksu ili ideologiju“ (v. STRUNA). Nije jasno, riječ je o nekoj općoj definiciji naziva ili se to tiče konkretne zemlje i koje? Struna je, kako se ističe na institutskoj mrežnoj stranici, nazivoslovna baza upravo hrvatskoga strukovnoga nazivlja. Ako je strukovno nazivlje hrvatsko, onda mu je vjerojatno prilagođena i definicija. Ako je pak definicija prilagođena hrvatskomu strukovnomu nazivlju, koga ta jezična politika – prema definiciji – nastoji nadzirati i koju jezičnu praksu ili ideologiju mora mijenjati u svojoj djelatnosti? Tko će nadzirati jezičnu praksu i na koji način? Postoji li ideologija u hrvatskom jeziku i ako postoji, koja, i zašto ju treba mijenjati? Prije se tvrdilo da hrvatski jezik nije ugrožen, s druge pak strane danas se tvrdi da je „ugrožen sveprisutnošću engleskoga jezika“. Ako ugroza ide od engleskoga, treba li onda vrelo definicije jezična politika preuzimati od What is language policy? http://www.cilt.org.uk/home/policy/what_is_language_policy.aspx? (v. OVDJE)? To se tiče ne samo doslovno preuzete ili tek neznatno preuređene definicije nego često i pojedinih naziva uz izravno preuzimanje ili kalkiranja iz engleskoga jezika. Treba li hrvatskomu pri stvaranju Strune engleski kao uzor? Vjerojatno je bez engleskoga teško sastavljati vlastito nazivlje, ali postoje i drugi jezici, a uz svaki naziv ili pojam mora biti neko obrazloženje. Zadovoljava li jezikoslovnu kroatistiku baš navedena definicija? Uzgred budi rečeno da svaki subjekt jezične politike provodi vlastitu unutarnju i vanjsku jezičnu politiku. Primjerice, Europski parlament u vlastitoj komunikacijskoj strategiji usvojio je jezičnu politiku višejezičnosti, što znači da su svi jezici EU-a jezično ravnopravni i jednako važni.

S druge pak strane u istom nazivoslovnom članku na koncu nalazimo Napomenu: „Ove djelatnosti u prvome su redu usmjerene na razvoj, očuvanje, uporabu, učenje i širenje nacionalnih idioma te potvrđivanje njihova službenoga statusa. U širemu smislu odnose se i na druge jezične resurse u državi (nestandardne idiome, idiome nacionalnih manjina ili useljenika), kao i na učenje i širenje drugih nacionalnih idioma (tzv. učenje stranih jezika)“. Čine li onda jezičnu politiku „djelatnosti kojima institucije nastoje nadzirati i mijenjati jezičnu praksu ili ideologiju“ ili su to „djelatnosti u prvome (su) redu usmjerene na razvoj, očuvanje, uporabu, učenje i širenje nacionalnih idioma te potvrđivanje njihova službenoga statusa…“? Jedna djelatnost isključuje drugu. Definicija porabniku (korisniku) mora donijeti jasno, sažeto i precizno tumačenje ili opis značenja riječi uz pomoć pojmova. Ako pojam nije do kraja jasan i sređen, onda ga svaki porabnik može tumačiti i rabiti na svoj način što stvara ili može stvoriti pojmovnu jezičnu zbrku.

Prema članku 16., stavku 1. Zakona o hrvatskom jeziku iz 2024. Vlada RH donosi Nacionalni plan hrvatske jezične politike. Hoće li definicija naziva jezična politika u Struni biti prihvatljiva u budućem Nacionalnom planu hrvatske jezične politike? Prema našemu sudu treba još jednom promisliti o definiciji toga naziva i odrediti za njega prikladan pojam radi odstranjivanja moguće dvosmislenosti. Predlažemo drukčiju moguću definiciju: „Jezična politika – ciljana djelatnost tijela državne vlasti, političkih i znanstvenih institucija ili inih subjekata društvenih odnosa, koja je usmjerena na reguliranje, funkcioniranje, razvoj i uzajamno djelovanje jezika u društvu“. Naravno, možemo ju doraditi, ispraviti ili dopuniti.

Struna je projekt koji je pokrenulo Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika, a Institut za hrvatski jezik kao usklađivač pruža jezikoslovnu, nazivoslovnu i tehničku potporu prihvaćenim projektima. Normiranje nacionalnoga strukovnoga nazivlja i stvaranje vlastite nazivoslovne znanstvene grane te sastavljanje i tiskanje različitih strukovnih priručnika iznimno je važan posao u obogaćivanju, razvijanju i potvrđivanju visokoga višefunkcionalnoga položaja standardnoga hrvatskoga jezika. Svladavanje nazivlja osnovni je problem u postizanju bilo kojega znanja, jer nazivoslovne jedinice igraju važnu ulogu u strukovnoj i znanstvenoj komunikaciji.

 

hkv.hr/Hrvatsko nebo