SLUČAJEVI KOJI LEDE KRV/Djeca nestala s lica zemlje: Roditelji u tren ostali bez troje djece, djevojčica oteta na parkiralištu

Vrijeme:8 min, 39 sec

 

Prema svjetskoj statistici nestalih osoba procjenjuje se da u svijetu, svake godine, nestane oko 8 milijuna djece. Između 2011. i 2020., broj otmica djece porastao za čak 133 posto…

Najveći broj registriranih slučajeva nestanaka djece je u SAD-u, gdje godišnje nestane oko 800.000 djece, što znači da u toj zemlji svakih 40 sekundi jedno dijete nestane ili bude oteto. Slijede Velika Britanija s 230.000 i Njemačka sa 100.000 nestale djece, a potom Indija u kojoj svake godine nestane oko 96.000 djece. U Kanadi godišnje nestane oko 50.500, a 45.000 djece svake godine nestane u Meksiku, 40.000 u Brazilu, a 39.000 u Francuskoj. U Australiji se svake godine prijavljuje oko 20 000 slučajeva nestanka djece.

No, dodatno zabrinjava i podatak da je, u periodu od samo 9 godina, između 2011. i 2020., broj otmica djece porastao za čak 133 posto. Dakako, otmice, iza kojih ponekada stoje i roditelji koji nisu dobili skrbništvo, nisu jedini uzrok nestanka djece – pedofilske mreže, trgovina ljudima i organima, zločinački umovi raznih psihopata i masovnih ubojica, nerijetko su u mračnoj pozadini tih slučajeva, koji, na žalost, nerijetko ostaju trajno neriješeni. Stručnjaci stoga upozoravaju da su za uspješnost potrage ključni prvi sati nakon nestanka djeteta. Potvrđuje to i podatak, po kom se čak devedeset posto nestale djece pronađe u prvih 48 sati, te ih se velika većina kući vrati neozlijeđena, navodi britanski The Sun.

No, iako se većina prijava nestanka ili otmice djece uspješno riješi u roku od samo nekoliko sati, mnogi slučajevi rješavaju se godinama, a nemali je i broj onih koji ostaju trajno i zauvijek neriješeni., Ako su iscrpljeni svi dokazni materijali i tragovi kojima istražitelji raspolažu, nakon 3 godine takvi neriješeni slučajevi nestanka djeteta završavaju na popisu tzv. “hladnih” slučajeva. Iako više nisu predmet trenutne istrage, ti su slučajevi ipak i dalje otvoreni za nove informacije iz svježih iskaza svjedoka, čime je ostavljen i ‘manevarski prostor’ da jednog dana suvremene forenzičke metode i tehnologije na preživjelim dokazima, analizom uzoraka, pronađu tragove i pomognu riješiti neriješeno, jer i samo jedno nepronađeno, nestalo dijete je previše.

Donosimo neke od nikad razriješenih misterija. Priče koje lede krv u žilama.

S plaže je nestalo troje djece Beaumontovih

Jedan od svjetski poznatih, najzloglasnijih ‘hladnih slučajeva’ je slučaj nestanka djece obitelji Beaumont koji je potresao Australiju, ali i čitav svijet. Tada devetogodišnja Jane Nartare Beaumont, njena dvije godine mlađa sestra, Arnna Kathleen i njihov četverogodišnji brat, Grant Ellis, tog su 26. siječnja 1966. nestali s plaže Glenelg u blizini Adelaidea, u Južnoj Australiji. Nakon što su roditelji tog popodneva policiji prijavili nestanak troje svoje djece, potraga se, s plaže blizu koje je obitelj stanovala, proširila na pješčane brežuljke, ocean i obližnje zgrade. Zbog sumnje u otmicu nadzirala se zračna luka, željezničke linije i međudržavne ceste. U roku od dvadeset i četiri sata čitava nacija bila je na nogama, a nakon tri dana bezuspješne potrage sve je jači bio strah da je djecu oteo i ubio seksualni manijak. Istragom je utvrđeno da je, na dan njihova nestanka, nekoliko svjedoka u blizini plaže Glenelg vidjelo troje djece u društvu visokog, preplanulog muškarca 30-ih godina, svijetle kose i mršavog lica. Potvrđeno je i da su djeca viđena u jednoj slastičarnici, no dvije sestre i brat nikada nisu pronađeni, a identitet muškarca, kojeg su tog dana s djecom uočili brojni svjedoci, ostao je misterij.

Nestanak troje djece bivšeg vojnika i taksiste Granta “Jima” Beaumonta i njegove supruge Nancy bio je povod za jednu od najvećih policijskih istraga u povijesti australske kriminalistike. Za čitavo vrijeme istrage Beaumontovi su ostali u svojoj kući u Somerton Parku. Majka Nancy nije se prestala nadati te je izjavila da bi bilo “užasno da se djeca vrate kući i ne zateknu svoje roditelje kako ih čekaju. Kako su se pojavljivali novi tragovi i nove teorije, roditelji su u potpunosti surađivali u istraživanju svake moguće verzije događaja. Prema jednoj od njih djecu je oteo vjerski kult, prema drugoj živjeli su razdvojeno na Novom Zelandu, Melbourneu ili Tasmaniji, a prema trećoj postojali su tragovi koji su upućivali na moguće mjesto ukopa djece. Australska policija nikada nije odustala od slučaja, kako je u siječnju 2018., naglasio premijer Južne Australije, Jay Weatherill, a Vlada Južne Australije još uvijek nudi nagradu od 1 milijun AUD (500.000 funti) za informacije povezane sa šokantnim nestankom Jane, Arnna i Grant Beaumont koji je, po mišljenju mnogih, imao veliki utjecaj na australsko društvo i način života, jer su nakon te tragedije roditelji shvatili da njihova djeca, na javnim mjestima, bez nadzora, više nisu sigurna.

Nestala djeca mijenjala su zakone

Tog je jutra, 25. svibnja 1979., u New Yorku, šestogodišnji Etan Patz prvi put sam krenuo od kuće do stanice školskog autobusa i od tada mu se izgubio svaki trag. Njegov je nestanak uzdrmao Ameriku, ali i pokrenuo promjene. Upravo je šestogodišnji Etan, početkom 1980-ih, bio prvo nestalo dijete čija je fotografija otisnuta na kartonskoj ambalaži za mlijeko. Njegov je tragični nestanak doveo i do promjene zakona, a 1983. tadašnji je američki predsjednik Ronald Regan dan Patzova nestanka, 25. svibnja, proglasio Nacionalnim danom nestale djece. Etan nikada nije pronađen, a službeno je proglašen mrtvim 2001. godine. Da je oteo i ubio 6-godišnjeg Etana Patza 2012. godine priznao je Pedro Hernandez te je osuđen na 25 godina do doživotne robije. Hernandez je tada imao 18 godina i radio je u skladištu trgovine ispred koje je Etan čekao školski autobus. Istražiteljima je rekao da je namamio dječaka rekavši mu da će mu dati sok, a potom ga je odveo u podrum, zadavio te je njegovo tijelo stavio u vreću i bacio u kontejner, nekoliko blokova dalje, no Etanovo tijelo nikada nije pronađeno.

I slučaj otmice i ubojstva šestogodišnjeg Adama Walsha, koji se dogodio 27. srpnja 1981., također je doveo do zakonskih promjena te pridonio stvaranja Nacionalnog centra za nestalu i iskorištavanu djecu. Dječak je tog dana s majkom Revé Drew išao u trgovinu, unutar Hollywood Malla. Majka ga je na trenutak ostavila kod jednog kioska, no kada se vratila Adama više nije. Na žalost, dva tjedna kasnije Adamova je glavu pronađena u odvodnom kanalu na Floridi. Osuđeni serijski ubojica, Otis Toole, priznao je zločin, no nikada nije optužen zbog izgubljenih dokaza i povlačenja priznanja. Umro je u zatvoru 1996., a godine 2008. istražitelji su zatvorili slučaj, uvjereni da je Toole doista počinio zločin. Adamov otac, John Walsh, postao je zagovornik nestale djece, te je, s Johnom Walshom, vodio America’s Most Wanted i In Pursuit.

Roditelji nestale Amber po njoj su nazvali sustav

Među neriješenim je slučajevima i nestanak devetogodišnje Amber Hagerman. Djevojčicu je 15. siječnja 1996. nepoznata osoba otela na jednom parkiralištu u Arlingtonu, u Teksasu. Njezini su roditelji djelovali brzo, odmah su obavijestili medije i FBI te pokrenuli potragu sa susjedima. Na žalost, potraga nije imala sretan kraj, četvrti dan tijelo djevojčice pronađeno je nedaleko od parkirališta na kom se dogodila otmica. Roditelji Amber Hagerman pomogli su u donošenju nekoliko zakona u Teksasu vezanih za pronalaženje nestale djece. Pokrenuli su i sustav koji, u slučaju nestanka djeteta, šalje upozorenja građanima, a po svojoj su ga nestaloj kćeri nazvali ‘Amber Alert’. Po uzoru na ‘Amber Alert’ sustavi upozorenja o otmicama djece sada se primjenjuju u 18 zemalja. Za slučajeve nestanka djece u 32 zemlje diljem Europe, postoji jedinstven dežurni telefonski broj – 116 000, koji pruža besplatnu i 24-satnu uslugu djeci (u opasnosti od) nestanka i njihovim obiteljima. Svatko tko je uključen u slučaj nestanka djeteta (dijete, vršnjak, prijatelj, član obitelji, skrbnik ili učitelj) može nazvati 116 000 i dobiti emocionalnu, psihološku, socijalnu, pravnu i administrativnu podršku. U većini država članica uslugama se može pristupiti putem chat-usluga.

Izašla je iz autobusa, no kući nije stigla

Nakon što je 22. veljače 1985. uz cestu u Winfield Townshipu u Pennsylvaniji, osmogodišnja Cherrie Ann Mahan izašla iz školskog autobusa i mahnula svojim prijateljima, prošla je pored zelenog kombija i krenula kući. Iako je od svog doma bila udaljena tek 150 metara, do njega nikada nije stigla. Djevojčici se tog dana izgubio svaki trag, a slučaj koji se smatra jednim od najzloglasnijih slučajeva nestanka djeteta, nije razriješila niti iscrpna policijska istraga. Nestanak djevojčice desetljećima je zbunjivao istražitelje, a do danas je ostalo nerazriješeno što se dogodilo s Cherrie Ann. Nakon nestanka kćeri, očajna majka Janice zakoračila je u pakao droge, a mir je našla nakon što je odlučila oprostiti nepoznatoj osobi koja je bila upletena u nestanak njenog djeteta. Godine 2021., trideset i šest godina od nestanka, ispričala je kako se svakodnevno iznova pita je li Cherrie živa, je li oteta, je li dobro, brine li se netko o njoj i nedostaje li joj majka. Nacionalni centar za nestalu i iskorištavanu djecu, osnovan 1984., upravo je Cherrie istaknuo kao prvo nestalo dijete na svom letku “Have You Seen Me?”, koji je poslan na adrese diljem zemlje. Slučaj nestanka Cherrie Ann Mahan i danas je otvoren.

Trogodišnjak u odjelu Spidermana nikada nije pronađen

Usred bijela dana, iz vrta bake i djeda u obalnom gradu Kendallu, u Novom Južnom Walesu, 12. rujna 2014. godine nestao je trogodišnji William Tyrell. Odjeven u odijelo Spidermana dječak se tog dana, sa sestrom, u vrtu igrao skrivača. Roditelji su, na trenutak, ušli u kuću kako bi skuhali čaj, a kada su se nakon pet minuta vratili, Williama više nije bilo. Fotografija preslatkog mališana, širom otvorenih očiju, koji sjedi odjeven u kostim Spidermana postala je polazišna točka potrage za Williamom Tyrellom, u jednom od najčuvenijih slučajeva nestanka djeteta u Australiji, koji ni do danas nije razriješen.

Shane je nestao pred očima majke

Iako zvuči nevjerojatno, jednogodišnji Shane Walker netragom je nestao s igrališta Martin Luther King Jr. Towers u New Yorku, na kom je tog 10. kolovoza 1989. bio sa svojom mamom Rose. Dok je sjedila na klupi u parku, Rose su prišla dva dječaka u dobi od oko 10 i 5 godina te su ju pitali mogu li se igrati s njezinim sinom, nakon čega je maleni Shane nestao i više nikada nije viđen. Taj je nestanak bio gotovo identičan nestanku dvogodišnjeg Christophera Dansbyja, koji je u svibnju iste te godine nestao s istog tog igrališta. Niti jedno od dvoje djece nikada nije pronađen, a policija nije utvrdila niti jesu li slučajevi povezani. Istražitelji su nagađali da je dječake možda oteo netko tko ih je želio odgajati kao svoju djecu. Netflixov dokumentarac ‘Unsolved Mysteries’ javnosti je predstavio obje potresne priče.

Autor:Sanja Sara Rapaić
večernji.ba / Hrvatsko nebo