Z. Gavran/Povodom Wildersove pobjede: Na europskom brodu snažna i potmula kretanja dolaze iz potpalublja

Postaje sve očitije da dosadašnje europske politike otvorenosti i gušenja nacionalnih identiteta, tradicija i ’imuniteta’, bazirane na soroševskom konceptu ’otvorenog društva’, multikulturalizma i liberalističkog globalizma, doživljavaju udarac za udarcem. Istina, glavne političke struje u državama članicama te moćni ešaloni u institucijama EU-a i u drugim organizacijama, ustanovama i središtima moći još su dovoljno snažni održavati poredak i vrijednosno-ideološki sustav te (pro)voditi većinu politika kakve su se na Zapadu profilirale posljednjih desetak-dvadesetak godina. No zgrada EU-a i moderne europske uljudbe postaje sve labilnija, na sve je krhkijim temeljima. Zvona, nipošto ne samo zbog toga, zvone na europskom brodu na uzbunu. Na palubi doduše sve još izgleda razmjerno sigurno, stabilno i kontrolirano. No snažna i potmula kretanja dolaze iz potpalublja – dok se na radarskom zaslonu uočuju primicanja sumnjivih i opasnih ’brodova’, podmornica i letjelica…

Pravi šok u establišmentima velike većina država članice Europske unije i u njezinim institucijama izazvala je relativna pobjeda „desničarskog populista“, kako ga u blažim inačicama atribuiraju, Geerta Wildersa. Nadmašivši sva očekivanja, njegova Slobodarska stranka (PVV) osvojila je 37 od ukupno 150 mjesta u nizozemskom parlamentu. To je bitno više od 25 mjesta, koliko je dobila druga po uspjehu, zajednička lista Laburista i Zelenih, a i ona treća,  Narodna (ili: Pučka) stranka za slobodu i demokraciju (VVD). Ovoj posljednjoj na čelu je dugogodišnji predsjednik vlade Mark Rutte, u Europi vrlo poznat i utjecajan političar glavne struje, koji je iz razloga iscrpljenosti, zasićenosti dosadašnjom dužnošću ili nemoći da ostvaruje sve što je nakanio prethodno odlučio povući se zauvijek s te dužnosti odnosno bez dovoljno poznatih razloga dati ostavku. Njegova stranka VVD, članica „Europske pučke stranke“ (tj. saveza stranaka formalno narodnjačke, demokršćanske i umjereno desne orijentacije), u kojoj je i HDZ, sada je osvojila svega 24 mandata, dakle osjetno manje od jedne petine.

’Desničarski revolt’ nije samo nizozemski, nego i paneuropski

Rutte je zaista bio dugo na toj poziciji, jednako kao i Viktor Orban u Mađarskoj: od g. 2010. Iako je 10. siječnja 2022. Rutte započeo svoj četvrti mandat, nije ga priveo kraju, nego je već 7. srpnja ove godine, nakon svega jedne i pol godine, dao ostavku i time prouzročio prijevremene izbore. Sada je na dužnosti tehničkoga predsjednika vlade, dok ne bude uspostavljena nova vlada, a nje bi se Nizozemci mogli načekati. Naime, premda bi koalicija između pobjedničke Slobodarske stranke te umjereno centrističko-desnog VVD-a i nove „Stranke društvenog ugovora“ (NSC) Pietera Omtzigta mogla okupiti uvjerljivu većinu od 81 zastupnika, procjenjuje se da bi za usuglašavanje među njima trima bili nužni višemjesečni pregovori. A alternativa toj koaliciji jedva da je uopće realno moguća.

Bilo kako bilo, pobjeda Wildersa, koji je poklonik mađarskoga desnog i proruskog populista Viktora Orbana, odjeknula je. Wilders je odlučno protuislamski nastrojen; obećavao je zaustaviti odnosno bitno smanjiti useljavanja, ali i srezati nizozemska plaćanja Europskoj uniji te blokirati ulazak u EU bilo koje nove države, pa tako i Ukrajine.

„Rutteovo doba završava desničarskim populističkim revoltom koji potresa Den Haag do temelja“, objavio je jedan nizozemski dnevnik desne orijentacije. Taj revolt ima ne samo nizozemske, nego i paneuropske razmjere. U mnogim zemljama jačaju protuuseljenička raspoloženja i stranke koje izražavaju takva očekivanja sve većeg broja birača. Ali nije problem za europske establišmente, politike i ideologiju samo to što takve stranke jačaju, nego i to što će stranke umjerenijih programskih usmjerenja morati skretati „udesno“ ako ne žele na sljedećim izborima ’odnijeti gaće na štapu’. I u Njemačkoj, gdje je ojačala „Alternativa za Njemačku“ (AfD) stranke Unije (CDU/CSU) nalaze se pod pritiskom da i same skrenu „udesno“, ili pak da budu prisiljene koalirati s, njima inače mrskim i nepodnošljivim, AfD-om.

Iako su nedavni izbori u Poljskoj, na kojima je pobijedila skupina proeuropskih stranaka, a izgubila nacionalno i konzervativno-katolički orijentirana stranka Pravo i pravda (PiS), pokazali da trend jačanja nacionalne desnice nije posvudašnja pojava, opća kretanja idu nedvojbeno u smjeru jačanja nacionalnog suverenizma. Idu dakle u smjeru posvješćivanja i zaštite nacionalnih interesa i boljeg zaptivanja nacionalnih granica. Tako je već niz zemalja, zbog nezakonitih, stihijskih i nasilnih i ’teledirigiranih’ migracija i s njima povezanih terorističkih prijetnji, koje dolaze od bojovnog islamizma, suspendirao schengenske slobode prelaska ’unutarnjih’ granica EU-a bez graničnih kontrola, ili je uveo nasumične kontrole, a sve je više onih koje podižu ograde, zidove i druge zaprjeke kako bi i fizički u što većoj mjeri spriječile nezakonite ulaske stranaca na njihov teritorij.

Je li „nova Europa moguća“?

Pobjedu Wildersa pozdravili su predstavnici mnogih stranaka tog profila, među kojima se  ističe talijanska desničarska „Liga“, stranka katolika i talijanskog nacionalista Mattea Salvinija, koji je izjavio da su nizozemski izbori pokazali kako je „nova Europa moguća“.

Wildersova pobjeda dolazi dva mjeseca nakon povratka na vlast populista, euroskeptika i proruski orijentiranog političara s uvjerljivo kriminalnim ’repovima’ Roberta Fica u Slovačkoj. On je uz ostalo odlučio obustaviti vojnu pomoć Ukrajini i smanjiti nepoželjna useljavanja. U tom smjeru nastupat će i na Europskom vijeću, a njegovi ministri na Vijeću [EU-a].

Mađarski ’kan’ Orban izjavio je danas: “Vjetrovi promjena tu su!” Poput njega, Wilders ponavlja da bi Nizozemska trebala prestati isporučivati oružje Ukrajini, budući da je i njoj samoj ono potrebno kako bi se mogla (u potrebi) braniti. I on, poput bivšega američkog predsjednika Donalda Trumpa, poznatoga po sloganu „Prvo Amerika!“ (America first!), zastupa ideju da Nizozemce treba u vlastitoj zemlji vratiti „na prvo mjesto“. Što to zapravo znači? To uz ostalo znači da se treba otresti raznih nadnacionalnih ’prioriteta’, kao što je ’borba protiv klimatskih promjena’, jače europsko integriranje u smjeru pretvaranja EU-a u federaciju država (i ukidanje konsenzualnog glasovanja u korist odlučivanja putem kvalificirane većine, što bi htjele Njemačka i Francuska), solidarno pomaganje drugim zemljama ili nastavljanje politika na temelju promicanja ’multikulturalizma’.

U Nizozemskoj se danas svega tri posto novorođenih krsti

Pokazuje se naime da se većina useljenih muslimana i ljudi drugih etničkih pripadnosti i bitno drukčijih sustava vrjednota, kultura ili ne-kultura ne želi ili se nije u stanju u domicilna društva integrirati, a kamoli u drugoj ili trećoj generaciji asimilirati. Mnogi od njih ne žele se pridržavati pravila života i ponašanja odnosno sustava snažno ideologizirane i modernizirane liberalne demokracije, koji je na snazi u zemljama u koje dođu. Dapače, nastavljaju živjeti po svomu u svojim zatvorenim zajednicama, zaposjedaju čitave četvrti, u njima uspostavljaju svoju ’vlast’, a manji, no nipošto zanemarivi dio tih useljenika organizira se u bande, bavi se raznim vrstama organiziranog kriminala te je izvrstan humus za izrastanje i organiziranoga islamskog terorizma.

Islamske i marokanske organizacije u Nizozemskoj izrazile su zabrinutost zbog Wildersove pobjede. U toj zemlji, službeno, muslimani tvore oko pet posto stanovništva, no stvarni udjel zacijelo je znatno veći. Osim toga, natalitet useljenika neusporedivo je veći nego natalitet domaćeg stanovništva, što srednjoročno otvara perspektivu bujanja stanovništva useljeničkog porijekla.

Nije samo to problem. Glavni je problem unutarnje stanje u samim europskim narodima, koji uglavnom doživljavaju depopulaciju i plaćaju danak općoj dekadenciji, zbog čega im nedostaje radne snage (i volje) za brojna važna zanimanja. Povrh toga, među ljudima na Zapadu nastavlja se radikalno raskidanje s vlastitim tradicijama i normama morala, pri čemu stradava ili biva zanemaren ili sustavno potiskivan, razvodnjavan ili čak zabranjivan do jučer vlastiti identitet. To se osobito osjeća na vjersko-moralskom planu, s jačanjem ideologija dženderizma, homoseksualizma, transseksualizma, s pošašću kontracepcije, sterilizacije i pobačaja, s društvom obilja i sve veće otuđenosti i ovisnosti, sa sve više razvoda i razbijenih obitelji itd. U Nizozemskoj, nekoć izrazito kršćanskoj (katoličkoj i protestantskoj) zemlji danas se svega tri posto novorođenih krsti.

Wildersov neočekivani uspjeh potresao establišmente pola godine prije izbora za Europski parlament

Wildersov neočekivani uspjeh na izborima i takav trend izražen u nizu drugih zemalja osobito je neugodan za establišment i stranke središnje struje: demokršćansko-narodnjačke, socijalističke, zelene i liberalne, među kojima su ideološke i programske i vrijednosno-svjetonazorske razlike u bitnomu ionako sve manje i sve lakše uskladive, najteže sa zelenima. On je utoliko ’strašniji’ zato što se dogodio svega pola godine prije izbora za Europski parlament, koji će se održati u lipnju. O njihovu ishodu ovisi sastav buduće Europske komisije, koja je središnje izvršno i stručno tijelo EU-a, koje izrađuje podloge za sve zajedničke politike i koje ujedno kontrolira drže li se države članice ugovornih obveza i zajedničkih pravila i standarda. Ali o njima ne ovisi ni samo sastav Europske komisije, nego ovise i ukupne politike i njihovi smjerovi, koji će se na Vijeću morati određivati ovisno o odnosima među klubovima zastupnika u Europskom parlamentu, ali i ovisno o stajalištima vlada država članica, kao što su recimo Mađarska, Slovačka, Nizozemska…

Strepnju u tim krugovima izaziva i sve slabiji rejting američkog predsjednika Bidena i njegovih Demokrata, točno jednu godinu prije predsjedničkih izbora. U anketama već vodi republikanac Trump, unatoč svim pravosudnim i ostalim postupcima te žestokim i višegodišnjim medijskim kampanjama protiv njega. A s njegovim bi ponovnim dolaskom na vlast moćni i sadašnjem establišmentu nemili vođe u Europi, kao što su Wilders i Orban, Fico i Le Pen, Vučić i sam Putin, a i drugi potencijalno takvi, dobili vjetar u leđa. Posljedice su nesagledive. Dobre ili loše, to je ionako u postmodernim i postdemokratskim društvima postalo vrlo relativno. Sigurno je samo ovo: ideološka ljevica (crvena, zelena, a i dio plave ili žute, takozvane desnice) našla bi se na udaru. Jačao bi suverenizam  i nacionalizam i identitetske politike, sebične ili manje sebične, obzirne ili manje obzirne prema drugima, sasvim svejedno.

Sve masovnija nezadovoljstva dolaze iz njedara europskih naroda, koliko god oni u međuvremenu bili ’preparirani’

Sve masovnija nezadovoljstva i njima primjerene političke opcije dolaze naime iz njedara europskih naroda, jačaju iz njihove ’baze’, koliko god oni u međuvremenu bili ’preparirani’. Ona imaju i socijalne i nacionalne i ideološke, i unutarnje i vanjske uzroke. To je zapravo ono čega se etablirane snage, koje su predugo ignorirale raspoloženja i nezadovoljstva običnih ljudi odnosno ’nižih slojeva’, najviše i boje.

Wildersov uspjeh ima još veću težinu zato što se dogodio upravo u Nizozemskoj. Ta zemlja, iako nije među najvećima, iznimno je važna za Europsku uniju, i u njoj vrlo utjecajna, neke vrste ideološka predvodnica i čuvarica liberalne demokracije. Ona je donedavno (uz V. Britaniju, koja je  u međuvremenu ’otišla’) bila uzor i rasadiše gotovo svih ’naprednih’ ideja i naučavanja koja su na našem kontinentu ulazila u službeni, a zatim i u masovni optjecaj.

Postaje sve očitije da dosadašnje europske politike otvorenosti i gušenja nacionalnih identiteta, tradicija i ’imuniteta’, bazirane na soroševskom konceptu ’otvorenog društva’, multikulturalizma i liberalističkog globalizma, doživljavaju udarac za udarcem. Istina, glavne političke struje u državama članicama te moćni ešaloni u institucijama EU-a i u drugim organizacijama, ustanovama i središtima moći još su dovoljno snažni održavati poredak i vrijednosno-ideološki sustav te (pro)voditi većinu politika kakve su se na Zapadu profilirale posljednjih desetak-dvadesetak godina. No zgrada EU-a i moderne europske uljudbe postaje sve labilnija, na sve je krhkijim temeljima. Zvona, nipošto ne samo zbog toga, zvone na europskom brodu na uzbunu. Na palubi doduše sve još izgleda razmjerno sigurno, stabilno i kontrolirano. No snažna i potmula kretanja dolaze iz potpalublja – dok se na radarskom zaslonu uočuju primicanja sumnjivih i opasnih ’brodova’, podmornica i letjelica…

Zdravko Gavran

Povezano:

Desni AfD brutalno brzo raste, sve više Nijemaca bijesno na migrantsku politiku

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo