T. Šovagović/Intimna posveta čovječnosti

Uz knjigu „Susreti – Putovanje prema Novoj ekologiji uma“ dr. Marijane Braš

U nakladi „Brinimo zajedno j.d.o.o“ u Zagrebu dr. Marijana Braš nedavno je objavila knjigu „Susreti – putovanje prema Novoj ekologiji uma“ i ona je intimna ispovijest i sveučilišne profesorice, i psihijatrice, ali i djevojke i žene na svojem profesionalnom putu. Na 420 stranica ispisala je većinu prijeđenih stuba u životnom putu, započetom 1971. u Osijeku, nastavljenom školovanjem u rodnom gradu, diplomom na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (uz nagradu „Drago Perović“ za najboljega studenta), magistarskim radom iz područja medicine, poslije i psihoterapije. Petnaest je godina (od 2006. do 2021.) bila zaposlena u Klinici za psihološku medicinu KBC-a Zagreb, a na Medicinskom fakultetu, na kojemu surađuje od 2008., od siječnja ove 2023. godine redovita je profesorica i voditeljica Vijeća predmeta Palijativna medicina te predstojnica Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine (CEPAMET). Majka je dvoje djece. Dobitnica niza nagrada, a u kolovozu 2023. izabrana za savjetnicu Upravnoga odbora Međunarodnoga koledža medicine usmjerene prema osobi.

„Knjiga je dokaz da do cilja stižemo, unatoč preprekama i nepravdama, samo vlastitim radom, a uspjeh neće izostati, i zato nikada ne treba odustajati od sebe i svojih ideja“, zapisao je u pogovoru i dr. Veljko Đorđević, saževši tako ono objavljeno u pet dugih poglavlja – Obrasci života, Razvojni put, Profesionalni put, Prijateljstvo sa svijetom i Šira slika. Svako poglavlje napisano je u prvom licu, čita se kao životni dnevnik posvećen desetoj obljetnici preminuća autoričine majke Dragice 2013. godine, s detaljnim pojašnjenjem njezine duge bitke sa srčanom bolešću, života na rubu smrti, ali i optimizma koji je udisala do posljednje ovozemaljske sekunde. „Susreti“ doista nisu obična knjiga, to je presjek svih aktivnosti koje je dr. Braš obavljala na svojem putu, a najpotresniji su razgovori s onkološkim bolesnicima, s osobama koje su, unatoč teškim dijagnozama, isijavale vedrinom i putem art-terapije ili drugih aktivnosti trudile se ostaviti oporuku optimizma da svaki dan vrijedi promatrati u njegovu sjaju i radovati se životu, na tragu misli sv. Majke Terezije iz Kalkute da je život pothvat, a smrt samo kraj tog pothvata. Upravo zato stranicama „Susreta“ dr. Marijane Braš pokušava se osvijestiti svojevrsna djetelina s četiri lista – čovjekovo psihološko, biološko, socijalno i duhovno stanje, neodvojivost svakoga lista prema cjelovitosti liječenja, neodvojivost tijela od duše i svjesnost da svaki segment ima jednaku važnost.

Posebnu pozornost izaziva dio knjige u kojem se mlada specijalizantica suočava s posljedicama Domovinskoga rata, pogled na poginule hrvatske policajce iz Dalja, i dirljiva posveta razrednom kolegu Darku Ljubasu, također poginulom u obrani hrvatske domovine. Tijekom ratnih godina dr. Braš uočila je važnost diplomatskoga lobiranja za Hrvatsku, pojašnjenom u odlomku „Od mladih Europljana do Ujedinjenih naroda“, putem članstva u Hrvatskom vijeću europskoga pokreta, suradnje s Mladim europskim federalistima, u prepoznavanju svakoga nastojanja za samostalnu i suverenu Hrvatsku, pa i nemoći što izvještaji koji su pristizali u Ujedinjene narode nisu imali mnogo veze sa stvarnom i proživljenom slikom okupiranih i napadnutih hrvatskih gradova. Ali i one negativne strane jačale su upornost, da se u svakodnevnom okružju bude čovjeku lijek. To se posebno odnosi na projekt „Na prvoj crti zdravlja“ i rad s hrvatskim braniteljima oboljelima od PTSP-a, suočavanje s traumama za koje dnevna politika često nema razumijevanje, a liječnici, baš kao autorica, pokušavaju pomoći u suočavanju sa svim strahotama Domovinskoga rata. Detaljno je opisano i nastajanje knjige i filma „Pouke o čovječnosti“ o spašavanju bolesnika iz psihijatrijske bolnice u Pakracu, i to većinom onih srpske nacionalnosti dok su njihovi sunarodnjaci svakodnevno granatirali grad na Pakri. Ovjekovječeno djelo redatelja Branka Ištvančića među ostalim je nagrađeno „Zlatnom uljanicom“ Glasa Koncila za promicanje etičkih vrijednosti. Sam redatelj, kao i mnogi prijatelji i kolege dr. Braš, prošli su kalvariju tijekom pandemijskoga vremena, također iscrpno opisanoga, u kojem je bilo važno sačuvati humanosti i etičnost, uz brojne preprjeke na tom putu.

U zapisima dr. Braš netko bi mogao primijetiti da je tako lako nadići onu profesionalnu distancu između liječnika i pacijenta, jer svakom čovjeku pristupa gotovo kao prijatelju, pažljivo promatra i zajednički rast u susretima, nadogradnju na sve ono početno zbog čega je pojedinac i pokucao na vrata zdravstvene ustanove. „Ovo je knjiga koja nema samo stručnu vrijednost, već njezina važnost leži u činjenici da svatko može u njoj pronaći ohrabrenje, pronaći zrno utjehe i zrno radosti, pronaći motivaciju kada pomisli da je na izmaku snaga“, zapisala je i recenzentica dr. Lovorka Brajković. Nevjerojatna je činjenica, izrečena na predstavljanju knjige 10. listopada u prostorijama Zagrebačkoga instituta za kulturu zdravlja (ZIKZ) da je napisana u manje od dva tjedna, jer očito je autorici bilo važno objaviti ju do jeseni 2023., sa svim bojama i mirisima rodne Slavonije, u kojoj je također predstavljena pet dana prije toga, u rodnom Osijeku.

I nije slučajno da najdulji susret u knjizi nije posvećen osobi nego rijeci Dravi uz koju je odrasla i koja svojim neumornim tokom svjedoči i u prošlom, a lako je zamisliti i budućem vremenu, kao simbol prolaznosti života i mirenja s činjenicom da čovjek treba poštovati Božji dar, jer i u duhovnosti i vjeri također može pronaći smisao i utjehu, što je veoma važna karika mnogih susreta. „Ona je arhitektica posustalih duša, duša koje trebaju nekoga da im ponovno udahne miris života, ljubavi i snage kako bi nastavili dalje“, stoji u crtici dr. Nede Pjevač, kao i zlatovez obrubljenoga slavonskoga korijenja, rukopisa kojim su ispisane stranice o Novoj ekologiji uma – prihvaćanju u suočavanju sa svakom, pa i najtežom životnom bitkom. Zanimljivost je i ponavljanje cjelovite krilatice „Molite za zdrav duh u zdravom tijelu“ koja je putom izgubila molitvu, kao što se i Europa odijelila od kršćanskih korijena. Nije slučajno da je i duhovnik u bolnici KBC-a „Sestre milosrdnice“, svećenik Ivica Zlodi, primijetio da je knjiga konstanta želje i nastojanja da se uspostavi kultura dobra, te da je novost u našoj publicistici ispisivanje imena i prezimena ljudi iz cijeloga svijeta koje je autorica susretala od govornice UN-a do najviših znanstvenih institucija i najpoznatijih sveučilišta diljem svijeta.

Među temama koje će zanimati čitatelje vrijedi izdvojiti i bol, točnije važnost dijagnosticiranja uzroka psihičke i fizičke boli, od maloljetničkoga samoranjavanja do smetnji izazvanih različitim psihosocijalnim utjecajima. Razlaže se i nova ekologija uma u izazovnom tehnološkom vremenu uz prisutnost umjetne inteligencije, kultura zdravlja nasuprot kulturi bolesti, identitet i autentičnost, kultura dobra, kreativnost i umjetnost. „Susreti“ su i posveta mentorima dr. Braš kao što su Lukasz Konopka i Charles Henri-Rapin, potonji posebno važan kao utemeljitelj palijativne medicine, osoba koja je osmislila niz programa iz gerijatrije i međunarodnu edukaciju iz kliničke etike. Uz poziv na čitanje, citat iz razgovora autorice i dr. Rapina koji najbolje oslikava poantu cjelokupnoga djela:

„Ako si izabrao poziv liječnika, ili bilo koji medicinski poziv, moraš znati da to nije samo zanimanje. Moraš voljeti ljude i zalagati se za humanistički dio medicine, za kvalitetu života. Vi imate toliko skala za kvalitetu života, a ovo je kvaliteta života u praksi. Bit će sve više starijih ljudi, a medicina će se morati tomu prilagođavati. Mudri političari to shvaćaju, pa nas podržavaju. Uostalom, i oni će starjeti ili biti bolesni te će itekako trebati našu pomoć.“

Tomislav Šovagović

hms.ba / Hrvatsko nebo