Mediji su jako važni i nužni za Crkvu

Razgovor s p. Mato Anićem, glavnim urednikom Radio Marije BiH

Radio Marija je specifičan katolički radio umrežen u devedesetak država svijeta. Specifičan je po tome što se ne bavi politikom i negativističkim novinarstvom. Želi biti više formativan nego informativan radio. On pruža i donosi u eter sve ono što je današnjem čovjeku potrebno; vjeru, molitvu, mir, nadu, zajedništvo, i duhovno svjetlo. Slušaju ga često i oni koji nisu katolici. Program RM se emitira čak i na arapskom i kineskom jeziku. Zato je doista vrijedno upoznati i znati kakvo je medijsko djelovanje i poslanje Radio Marije. Moj sugovornik pater Mato Anić rođen je u Brčkom 1963., obitelj mu je rodom iz Krepšića. U Brčkom je završio osnovnu i srednju školu, a potom se u Zagrebu upisao na poljoprivredni studij kojeg je napustio nakon prve godine studija te je stupio u Družbu Isusovu. Teologiju je pohađao u Zagrebu, gdje je 1993. zaređen za svećenika, a potom je studij nastavio u Rimu. Obnašao je službu odgojitelja, profesora, te je djelovao u socijalnom i župnom apostolatu. Trenutno obnaša službu ravnatelja i glavnog urednika Radija Marija BiH te je ekonom u rezidenciji Družbe Isusove u Sarajevu, u župi Sv. Ignacija Lojolskog na Grbavici.

Poštovani Mato, vi ste voditelj Radio Marije u BiH-a. U Hrvatskoj je voditelj Radio Marije pater S. Fridl. Obojica ste isusovci, članovi Družbe Isusove, redovnici. Jesu li isusovci i dalje kao nekad u povijesti hrvatskog naroda vrsni intelektualci, profesori, odgojitelji, medijski djelatnici?

To što smo nas dvojica isusovaca ravnatelji/glavni urednici Radio Marija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, više je splet okolnosti nego naše (moje) posebne prikladnosti ili sposobnosti. No, bez lažne skromnosti, držeći se identiteta Radio Marije, poslije svih ovih godina koje su iza nas, mogao bih reći da smo zajedno sa ekipom djelatnika, cijelom vojskom suradnika i volontera, postavili na noge ovaj medij i polako ga vodimo naprijed. Moram još dodati da Radio Marija nije isusovački apostolat (u smislu osnivanja – Radio Mariju je osnovao laik i vlasnik Radio Marije je građanska udruga), nego ga ja kao isusovac vodim.

Što se pak tiče drugog dijela Vašeg pitanja, držim da treba biti objektivan i reći da su isusovci u prošlosti ostavili puni dublji trag na obrazovanje i kulturu našeg naroda nego što je to utjecaj današnjih isusovaca. U odnosu na prijašnja vremena vodimo znatno manje odgojno-obrazovnih ustanova, manje smo prisutni u izdavačkoj djelatnosti, manje vidljivi u društvenom životu. Danas je i dijecezanski kler vrlo dobro obrazovan, biskupije su osnovale ili preuzele neke (svoje) ustanove, a tu su i mnoge druge redovničke zajednice (svudprisutni jednostavni franjevci, samozatajni salezijanci, tihi dominikanci, pa ženske redovničke zajednice.. itd). Neki od apostolata kojima se isusovci danas bave su sljedeći: Filozofski fakultet, Filozofsko-teološki institut, klasična gimnazija, izdavaštvo, mediji, duhovne vježbe, rad sa mladima, župe i socijalni apostolat). Dio tih apostolata vodimo zajedno sa drugim klerom i laicima.

Bosna i Hercegovina je i dalje zemlja i država muslimana, pravoslavnih, katolika i drugih vjeroispovijesti. Na zadnjem našem susretu i razgovoru u Zagrebu učinilo mi se kao da su gotovo sve katoličke župe opustjele. Imaju svoje župnike koji imaju po stotinjak vjernika, a neki možda malo više. Kako održati i zadržati Hrvate da žive u BiH-a? Ili još bolje rečeno kako revitalizirati život u tim župama? Kakva je budućnost za Hrvate i Katoličku crkvu u BiH-a?

Nije baš lako dati odgovor na ovo Vaše pitanje. Najprije bih Vas malo ispravio i dopunio. Nisu sve naše župe u BiH opustjele. To se prije svega odnosi na Banjalučku biskupiju i dijelom na Vrhbosansku (Sarajevsku) nadbiskupiju. Kako (reo)organizirati život u (tim) župama je briga naših biskupa i njihovih suradnika. Razmišlja se o različitim modelima. Ono pak što je naša prva i zajednička briga jest drastičan pad duhovnih zvanja. On je povezan sa emigracijom ali ima svoje uzroke i u nama, već zaređenom kleru. Političko-ekonomski razlozi su svima poznati pa bi ih ja preskočio. Ono što mene kao pojedinca brine jest gubitak nade i spremnosti na žrtvu, što je uvijek krasilo naš narod u Bosni i Hercegovini. Kao da smo se umorili. Jesmo li se danas uplašili svoje malobrojnosti. Nedostaje nam vjere. Na društveno-politički život ne možemo puno utjecati, ali na duhovni (a mislim da iz njega bitno izviru i ova druga dva) još uvijek možemo. Ne smijemo se predati. S Kristom je uvijek sve moguće. Trebamo se povezivati sa svojom brojnom dijasporom, učvršćivati i dalje zajedništvo sa Hrvatskom (što se već dugi niz godina jako dobro radi), ne prodavati svoju djedovinu i zajedno sa svim ljudima dobro volje u BiH graditi bolje sutra.

Katolička crkva nastoji biti prisutna na internetu, društvenim mrežama, portalima. Koji je najjači crkveni medij u Bosni i Hercegovini? Mislim na radio kao medij djelovanja. Da li je to Radio Marija, Radio Mir Međugorje, ili netko drugi?

Bez dileme je to Radio Mir. No, osim ova dva radija koje ste Vi spomenuli, u BiH se gleda i Laudato TV, te sluša i HKR. Ne u svim dijelovima BiH, ali u nekim se čuju. Osim naših crkvenih medija, i razni lokalni radiji koje drže Hrvati imaju u svom programu duhovnih sadržaja (vjerskih emisija), a i RTV Herceg-Bosna često prenosi mise i važnije vjerske događaje. Osim toga tu su i razna kulturna društva, prije svega HKD Napredak i Matica Hrvatska. Ako uz to dodamo i nekoliko tiskovina, i to vrlo kvalitetnih, onda sa sigurnošću možemo ustvrditi da je Katolička crkva i naš narod u BiH medijski dobro pokriven.

Kako ste se vi osobno pater Mato snašli u medijskom prostoru BiH-a? Možete li reći da ste vrlo dobro proučili i analizirali mogućnosti kako bi Radio Marija postao jaki medij kojeg bi pratili katolici i drugi građani BiH-a?

Snalazio sam se. Još sam uvijek laik u ovom poslu. No, tješi me činjenica da na RM ne radi skoro nijedan profesionalni novinar. RM je inače vrlo specifičan medij. Nije prvenstveno informativan nego formativan medij. Okosnica našeg programa je molitva (uživo), vjerske emisije (koje izlažemo u formi kateheze) i humanistički dio programa. Volim RM-u i sviđa mi se struktura njezina programa (koja je inače zajednička svim RM u svijetu) jer držim da donosi u eter ono što je današnjem čovjeku tako potrebno; mir, zajedništvo, svjetlo. Ne obaziremo se na druge medije, ne uspoređujemo se, jer smo bitno drugačiji. Pa čak i od Radio Mira jer smo radio koji ide na teren. Mi smo članica Svjetske obitelji RM, redovito se sastajemo (na nivou Europe i svijeta), razmjenjujemo iskustva, stvaramo projekte i međusobno se pomažemo.

Što se pak tiče drugih slušatelja, drugih vjera, pouzdano znamo da nas slučaju i nekatolici. Zašto? Pa možda zato što nikad ne govorimo protiv drugih, ne politiziramo, idemo naprijed unoseći u domove svih ljudi mir i radost.

Kada svaki dan i svaki tjedan živimo s medijima i djelujemo u medijima čini nam se da nam se uvijek otvaraju neki novi vidici i prostori za djelovanje. Prisutnost u medijima kao čitatelja je vrlo važna, a pisanje i objavljivanje tekstova još važnija zadaća. Neki dan sam se jako iznenadio kada mi je urednik jednog portala javio da je moje promišljanje, moj tekst samo u tri dana pročitalo više od tri tisuće pratitelja. Smatrate li da bismo mi svećenici, župnici, redovnici trebali biti više prisutni u medijima, ili je sasvim dosta ono što po crkvama propovijedamo?

Mediji su jako važni i nužni za Crkvu. O tome nema potrebe raspravljati. Imamo o tome crkvene dokumente s najviše instance. Ja osobno tu nemam nikakvih dilema. No, ono što ljudi od nas u medijima očekuju jest naša autentičnost. Ljudi traže istinu. Ljudi traže svjedoke. Žive kršćanine. Umorni su od fraza i praznih sadržaja. Treba nam pozitivnih priča. A njih ima jako puno, no one nisu vijest! Mediji formiraju mišljenje današnjeg čovjeka. Zato me u medijima najviše smeta sveprisutni negativizam. Ne mogu ga podnijeti. To ubija psihu današnjeg čovjeka, poglavito mladih.

Radio Marija je kao katolički radio prisutan u gotovo svim europskim zemljama. Kako to da u Poljskoj Radio Marija ima najveći utjecaj na javno mnijenje Poljaka? Koji su to razlozi da je u Poljskoj Radio Marija postala tako moćan medij?

Mogu samo djelomično odgovoriti na ovo pitanje. Naime, malo je poznato da samo Radio Marija Poljske nije članica Svjetske obitelji Radio Marije (Radio Marija je inače prisutna u 90-tak država). Nastala je nekako paralelno kad i prva Radio Marija u Italiji koja je inicirala širenje RM i u drugim državama te osnivanje krovne udruge Svjetske obitelji RM. Mogu pretpostavit da je njezina proširenost i snaga došla odatle što je brzo ušla u prazan katolički medijski prostor u Poljskoj te nadaleko poznata pobožnost koju poljski narod gaji prema Gospi. Mislim da bi danas bilo teško provesti pristupanje RM Poljske Svjetskoj obitelji RM, jer osim istog imena ne znam koliko su nam programi identični. No Svjetska obitelj RM se ne obazire na tu činjenicu. Skoro svake godine, otvara se nova postaja Radio Marije u nekoj drugoj državi svijeta. Program RM se emitira i na arapskom i kineskom. Idemo dalje sve do na kraj zemlje. Svima trebamo navijestiti radosnu vijest evanđelja. Nekima iznova, kao na starom kontinentu, a drugima po prvi puta širom svijeta. Ovaj radio je Marija nadahnula i proširit će ga po svem krugu zemaljskom.

Razgovarao: Vladimir Trkmić/Hrvatsko nebo