Vladimir Trkmić/Svećeništvo nije posao

Zvanje nije isto što i zanimanje

Zanimanje je ono čime se netko bavi, a donosi mu svojevrsnu zaradu. Zvanje se živi cijeli život, ali ne uključuje kao prvenstveni cilj zaradu. Pogotovo ako je riječ o redovničkom zvanju. Najčešće se na službenoj dokumentaciji pod kategorijom osobno zanimanje piše naziv radnog mjesta, primjerice prodavač, automehaničar, doktor… A zvanje je služba koja se obavlja s ciljem duboke povezanosti s Bogom, te podrazumijeva određeni skup teološko pastoralnih vještina koje su stečene iskustvom ili usavršavanjem, a nužno ne ovise samo o fakultetskom stupnju obrazovanja. Kada su u pitanju duhovna zvanja: stalni đakon, svećenik, redovnik i redovnica, govorimo o duhovnom zvanju. O Božjem pozivu i odgovoru pojedinca. Tako imamo redovnike i redovnice koje imaju duhovno zvanje, ali ono nije uvijek povezano sa fakultetskim obrazovanjem. Ima redovnika i redovnica koji su časna braća ili časne sestre bez fakultetskog obrazovanja. Duhovno zvanje je čovjekov odgovor na Božji poziv u svećeništvo ili redovništvo. A takvo zvanje je zvanje bez radnog vremena. Ono se živi cijeli život, makar je osoba otišla u mirovinu. Tako je svećenik u svom zvanju sve do svoje smrti, a redovnik ili redovnica isto tako.

Katekizam Katoličke Crkve o svećenicima br. 1565-1566

„Snagom sakramenta reda svećenici sudjeluju u općem poslanju što ga je Krist povjerio apostolima. Duhovni dar koji su primili na ređenju ne pripravlja ih za neko ograničeno i usko poslanje, nego za najviše i opće poslanje spasenja ‘sve do nakraj zemlje, tako da »uvijek budu duhom spremni bilo gdje naviještati evanđelje«. Svoju svetu službu najviše vrše u euharistijskom bogoslužju, gdje radeći kao predstavnici Krista i navješćujući njegovo otajstvo, sjedinjuju molitve vjernika sa žrtvom njihove Glave, i u žrtvi mise posadašnjuju i namjenjuju sve do Gospodinova dolaska jedinu žrtvu Novoga zavjeta, to jest žrtvu Krista koji se Ocu jedanput prinio kao neporočna žrtva. Iz te jedine žrtve njihovo služenje crpi svu svoju snagu i moć“.

Papa Benedikt XVI. o iskušenjima svećenika

Vrsni teolog papa Benedikt XVI. je u svojim homilijama hrabro govorio o svećeništvu, celibatu, braku, raznim kritikama protiv celibata. Za njega svećeništvo nije posao. Svećeništvo je zvanje bez radnog vremena. „Iskušenje je veliko: uzeti stvari u svoje ruke, pretvoriti svećeništvo u normalnu profesiju, u „posao“ koji ima svoje radno vrijeme, a u ostatku vremena pripada se samo sebi; na taj način svećeništvo postaje kao i svako drugo zvanje. To je kušnja koja ne rješava problem. Tri točke: svatko od nas treba učiniti sve što je u njegovoj moći da svoje svećeništvo živi na uvjerljiv način; moramo pozivati na inicijativu molitve, imati tu poniznost, to pouzdanje da snažno govorimo o Bogu; moramo imati hrabrosti govoriti mladima mogu li zamisliti da ih Bog zove, jer često je potrebna ljudska riječ da otvori slušanje božanskog poziva“…

Kritika protiv celibata

Papa Benedikt XVI. je bio svjestan mnogih kritika i kritičara protiv celibata. I na tom polju velikih kritika imao je svoj osobni teološko moralni stav. „Može biti iznenađujuća ova stalna kritika protiv celibata, u vremenu u kojem je moda ne ženiti se. No ne – stupanje u brak temelji se na volji da se živi samo za sebe: to je stoga „ne“ vezi, „ne“ konačnosti, želi se život imati samo za sebe. Dok je celibat sasvim suprotno: on je definitivno „da“, to je prepuštanje u Božje ruke, prepuštanje u ruke Gospodina, u njegovo „ja“, i stoga je to čin vjernosti i povjerenja.“
Georg Ganschwein „Samo istina“ Moj život uz Benedikta XVI. str. 158. i 159.

Krajnji individualizam – negacija braka i svećeništva kao institucije

Egocentrizam je krajnji individualizam koji u svom mišljenju, radu i ponašanju, u središte svega, uvijek stavlja svoje osobno “ja”, a svoje interese suprotstavlja društvenim i crkvenim stajalištima. Gledate neke ljude i pitate se zašto su tako sigurni da se svijet vrti oko njih. Pokušaji da ih se uvjeri ili nekako utječe na njihovu percepciju stvarnosti obično ne dovedu do pozitivnih rezultata, već samo pokazuju njihovu ravnodušnost prema svemu osim prema svojoj egocentričnosti koja je daleko od skromne osobe. Ova osobina se naziva egocentrizmom. To znači nespremnost i nesposobnost osobe da percipira drugačije stajalište, drugačije od vlastitog, fokusirajući se isključivo na vlastita iskustva, misli i interese. Da, takvi ljudi – središta Svemira, egoisti, žive među nama. U novije vrijeme u Hrvatskoj je moda ne ženiti se. „Ne“ civilnom i crkvenom braku postala je moda. Što će nam „taj papir“, često se može čuti iz usta onih koji žive u vezi bez sklopljenog civilnog ili crkvenog braka. Takvo pomodarsko shvaćanje je zahvatilo mnoge u Hrvatskoj. Dakako da u takvom okruženju prestaje postojati smisao za žrtvu, smisao za brak i beženstvo – celibat. Mnogo se govori o pomanjkanju duhovnih zvanja. Živeći u okruženju egocentrika teško je govoriti o svećeništvu, jer svećeništvo pretpostavlja smisao za veliki osobni altruizam, za žrtvu, zauzetost za Božje kraljevstvo. A to imaju samo oni koji ispred svog vlastitog „ja“ postavljaju zaokupljenost Bogom i nesebičnu zauzetost za Božje kraljevstvo.

Što je sve svećenik u Hrvatskoj

Bolje bi bilo pitanje što svećenik nije u Hrvatskoj? On je: kateheta – vjeroučitelj, propovjednik, graditelj, obnovitelj, građevinar, poljoprivrednik, vrtlar, domaćica, medijski djelatnik, novinar, odgojitelj, karitativni djelatnik, tješitelj, crkveni pravnik, kulturni djelatnik i mnogo toga još. Za razliku od dobro društveno uređenih zemalja zapadnog svijeta svećenik u Hrvatskoj mora voditi brigu o samom sebi, o župnoj nadarbini, crkvenim objektima, okolišu, kulturnim dobrima koja su pod zaštitom Restauratorskog zavoda RH. Sve to i mnogo toga drugog su njegova domena djelovanja. I doista svećenik mora biti po vokaciji altruista, zauzet za opće dobro župe i katoličke Crkve u Hrvata. Ali sve to što spada u njegove obaveze ne smije postati posao, teret, tlaka. Snagu za širinu pastoralnog djelovanja župnik treba crpiti iz osobnog duhovnog života i molitvenog predanja Bogu. Crkva u Hrvata je hvala Bogu dala u svim vremenima hrabrih, Bogu i hrvatskom narodu odanih duhovnih pastira koji su neumorno radili na njivi Gospodnjoj. To se događa i danas. U naše vrijeme svećenici su isto tako predani, revni radnici na Gospodnjoj njivi. Nažalost sve je manje svećenika, redovnika i redovnica. U budućnosti će se osjetiti nedostatak duhovnih zvanja. Koliko će u budućnosti biti duhovnih zvanja ovisi o nama, o stvaranju ambijenta za rađanje i rast duhovnih zvanja, o našoj molitvi za duhovna zvanja i o Božjoj providnosti. Gdje je svećenik, tu je euharistija i Crkva. Gdje nema svećenika, nema ni euharistije, ispovijedi. Zato usprkos svim kritikama na račun svećenika koje često slušamo, molimo se za Bogu predana svećenička i redovnička zvanja.

Predanje Isusu sestre Faustine Kowalske

„Vodi me putovima, o Bože, koji se Tebi i sviđaju. Tvojoj volji sam darovala svo povjerenje. Ona mi je sama ljubav i milosrđe. Ako me puštaš ostati u ovom samostanu – ostat ću. Zapovjediš li mi poći – učinit ću to. Ostaviš li me s obzirom na Djelo u nesigurnosti do smrti – budi hvaljen. Pošalješ li mi smrt, kad je moj život prema ljudskom shvaćanju u naponu snaga – budi hvaljen. Uzmeš li me u mladosti – budi hvaljen. Dopustiš li mi dočekati staračku dob – budi hvaljen. Daruješ li mi zdravlje i snagu – budi hvaljen. Baciš li me u bolesničku postelju, čak doživotno – budi hvaljen. Dadneš li mi sama razočaranja i neuspjehe u životu – budi hvaljen. Dopustiš li, da moje najčistije nakane budu odbačene – budi hvaljen. Dadneš li mojem razumu prosvjetljenje – budi hvaljen. Ostaviš li me u tami i svakojakim mukama – budi hvaljen! Od ovog trenutka živim u najdubljem miru, jer sam me Gospodin nosi u svojoj ruci. On, Gospodin neistraživog milosrđa, zna da u svemu želim samo Njega, uvijek i posvuda. (D1264).“

Zvanje i duhovnost

Za one koji su od Boga pozvani i odazvali se njegovom pozivu potrebna je određena duhovnost. I dakako stalni rast u pobožnosti i osobnoj duhovnosti. Biti svećenik ili redovnik znači biti neprekidno u molitvenoj vezi s Bogom. Jer pošto zvanje nije zanimanje ono iziskuje duhovnu plemenitost u svim segmentima osobnog života. Altruizam, zauzetost za Božju stvarnost i zauzetost za rast Kraljevstva Božjeg pretpostavlja izuzeće svakog oblika egoizma i egocentričnosti. Zvanje se živi cijeli život bez radnog vremena. A to znači biti stalno raspoloživ, stalno ljudima na raspolaganju, otvoren u žrtvi i predanju. Predanju u Božju providnost i Božju volju. Ali isto tako to zvanje sa sobom nosi poslušnost odlukama mjesnog biskupa ili redovničkog poglavara. Biskup ili redovnički poglavar je osoba koja u dogovoru sa pojedincem daje poslanje, kanonsku misiju. To znači da prema potrebama biskupije ili redovničke zajednice osoba određenog zvanja dobiva dekret za službu župnika, župnog vikara, ili neku drugu crkvenu službu. Stanovita staleška pobožnost i duhovnost je potrebita onima koji žive u određenim zanimanjima. Jedan liječnik katolik svoje nadahnuće za to plemenito zanimanje također kao vjernik crpi s izvora Božje riječi i katoličke duhovnosti. I sva druga zanimanja su isto tako Bogu draga i Bogu ugodna. Pogotovo ako se žive po osnovama katoličke moralke i u duhu Radosne vijesti.

Molitva za svećenike

Gospodine Isuse,
izabrao si svoje svećenike među nama i razaslao ih na naviještaju tvoju Riječ i da djeluju u tvoje ime.
Hvalimo te i zahvaljujemo ti za takav divan dar svojoj Crkvi.
Molimo te da ih ispuniš vatrom svoje ljubavi, neka njihovo služenje otkriva tvoju nazočnost u Crkvi.

Budući da su oni samo zemaljske posude, molimo da tvoja snaga isijava kroz njihove slabosti.
Ne dopusti da ikada pokleknu pred nevoljama;
da nikada ne očajavaju u sumnjama;
da ih iskušenja nikada ne satru;
da se u progonima nikada ne osjete napušteni.
Nadahni ih molitvom i neka svakoga dana žive otajstvo tvog umiranja i uskrsnuća.
U trenucima slabosti pošalji im Svoga Duha i pomozi im veličati tvog nebeskog Oca i moliti za bijedne grješnike.
Po istom Duhu Svetomu, stavi svoje Riječi na njihove usne i usadi svoju Ljubav u njihova srca da donesu radosne vijesti siromasima i iscijele slomljena srca.
I kao što si Mariju, svoju Majku, darovao učeniku kojega si ljubio, tako ju daruj i svakome svećeniku.
Omogući da ona u kojoj si se oblikovao na ljudski lik, suobliči i njih tvom Božanskom liku, snagom Duha Svetoga, na slavu Boga Oca.

Amen.

Hrvatsko nebo