Gruzija se koleba između Rusije i EU-a
Vrijeme:4 min, 20 sec
Gostoljubivost – i Rusima?
Podjela se vidi i u političkom vrhu zemlje: predsjednica Salome Zurabišvili stalno ponavlja kako je „neprihvatljivo“ ponovno približavanje Gruzije i Rusije „sve dok ona nastavlja agresiju protiv Ukrajine i drži pod okupacijom naša područja“. Taj stav su podržali američko veleposlanstvo u Tbilisiju i EU.
Ali predsjednik vlade i čelnik vladajuće stranke Gruzijski san Irakli Garibašvili je pragmatičan. S jedne strane, on je u utorak povodom 15. godišnjice izbijanja gruzijsko-ruskog rata (8.8.) ponovno zatražio povlačenje ruske vojske iz gruzijskih pokrajina Južne Osetije i Abhazije.
No s druge strane, on se zalaže za gospodarske veze s moćnim susjedom. U svibnju ove godine su prvi put nakon 2019. ponovo uvedene direktne zrakoplovne linije između ove dvije zemlje, a Moskva je ukinula vize za gruzijske državljane.
Nedavno je u gruzijsku luku Batumi pristao ruski kruzer s turistima koji je stigao iz Sočija. Oporba je tamo zbog toga organizirala prosvjede, na što je Garibašvili optužio oporbene stranke za „podizanje napetosti“ te izjavio da „kod par turista ne može biti riječ o novoj invaziji Rusije”.
„Ako u Gruziju prestanu dolaziti ruski turisti, zemlja gubi milijardu dolara godišnje“, upozorio je premijer. Konačno, Gruzija i jest poznata po svojem gostoprimstvu, prirodnim ljepotama i odličnoj kuhinji i gosti iz susjedne zemlje bitno pridonose prihodu Gruzije.
Nismo se predali, ali smo se prodali
No za čelnika oporbenog Udruženog nacionalnog pokreta Levana Habeišvilija je sve jasno: ova vladajuća garnitura je tek marioneta bivšeg gruzijskog premijera i tajkuna Bidzine Ivanišvilija koji je u Gruziji stvorio „ruski režim“. A sva obećanja o blagostanju u zemlji se brzo izjalove: prosječni prihod je oko 1.200 larija – nekih 400 eura. Službeno ima 13% nezaposlenih, ali sociolog Kačkašvišvil procjenjuje da je taj broj zapravo barem dvostruko veći.
Rusija za Gruziju nije važna samo zbog turista: susjedi dobro znaju i cijene gruzijsko vino, a nađe se načina da preko Gruzije u Rusiju dospije roba koja se zbog sankcija ne smije izvoziti u tu zemlju. Sociolog nam kaže kako gruzijska vlada teoretski još uvijek stoji na putu europskih integracija, „ali ne čini ništa za nekakav europski kurs nego postaje sve više pro-ruska“. Ova vlada tvrdi kako Gruzija od „Europe nema što naučiti“: „Uvijek iznova se ističu nacionalistički trendovi, a čelništvo se stalno poziva na našu tradiciju i povijest i našu prastaru civilizaciju.“
Hoće, ali ne čini ništa za EU
Konkretno to znači i da Tbilisi gotovo ništa ne čini kako bi ispunio katalog reformi koje su uvjet za stjecanje statusa kandidata za članstvo u EU-u: od područja ljudskih prava pa sve do pravosuđa gdje je stanje daleko najgore. „Naše sudstvo je potpuno korumpirano i jedino služi interesima politike“, kaže Kačkašvišvil.
Istog je mišljenja i oporbeni političar Giga Bokerija, bivši pročelnik nacionalnog vijeća sigurnosti u mandatu, u međuvremenu uhićenog, bivšeg predsjednika Sakašvilija. „Kod nas se danas provodi demonizacija Zapada. Vladajuća stranka se ponaša kao da postoji samo jedan izlaz: biti dobar s Rusijom ili riskirati novi rat.“ No za tog političara je jasno: „Ne može biti nikakvog dogovora s Putinom ako želimo kao zemlja zadržati svoje dostojanstvo.“
Naime, uz vojnu potporu Rusije gruzijske pokrajine Abhazija i Južna Osetija ostvarile su de facto neovisnost od Gruzije, a Gruzija je zadržala kontrolu samo na malim područjima spornih teritorija. U kratkotrajnom ratu od 8. do 12. kolovoza 2008. aktivno je sudjelovala ruska vojska, pa je Tbilisi prekinuo diplomatske odnose s Moskvom.
U Gruziji se sljedeće godine održavaju parlamentarni izbori i Bokerija je uvjeren: „To je povijesna prilika za kretanje u smjeru Europe, što je za nas jedina prava civilizacija. Ako se to ne promijeni na sljedećim izborima, onda će to biti katastrofa.“
aš(dpa)
dw.com/hr/Hrvatsko nebo
