Zorica Vuković : Fotelja ministra je vruća
Vrijeme:10 min, 39 sec
Hrvatske je imala sekretare (za vrijeme komunizma) i ministre koji su pokušali promijeniti obrazovni sustav tako kao da s njima sve počinje. Godine 1974. taj je posao preuzeo sekretar obrazovanja i kulture Stipe Šuvar i odmah počeo s reformom za 21. stoljeće. Uveo je desetgodišnje osnovno obrazovanje, a kako nije bilo mjesta u osnovnim školama, đaci su još dvije godine išli u prostore srednje škole i nakon toga birali zanimanja. Srednje škole su postali centri usmjerenog obrazovanja, a gimnazije, te „buržujske škole“, bile su ukinute. U tom usmjerenom obrazovanju, najvažniji predmeti su bili: TIPSS (Teorija i praksa samoupravnog socijalizma), ONO i DSZ (Općenarodna obrana i društvena samozaštita), neizbježni Marksizam, pa onda „udarnički predmet“ PTO (Proizvodno tehničko obrazovanje)… Ostali predmeti bili su manje važni. Glavno da si ove navedene dobro savladao. Budućnost se poigrala i 1990., ukinula sve Šuvarove predmete i ponovo uvela gimnazije, a osnovne škole su ostale osmogodišnje.
Nakon proglašenja neovisnosti, Vlatko Pavletić 1990. preuzima Ministarstvo prosvjete, kulture, tehničke kulture i športa, povisuje plaće profesorima, vlada entuzijazam u školama, ali kratko traje. S cijelim svojim timom iznenada daje ostavku, nakon što je „čuvar državnog pečata“ Ivan Milas, u Saboru konstatirao da 1 kg mozga ionako košta 2 DM (oko 1 €). Trebalo bi ispitati zašto se to dogodilo.
Tada slijedi redanje ministara. Tko se još sjeća Nensi Ivanišević, Pugelnika ili Strugara?
No svakako će nam u sjećanju ostati Ljilja Vokić koja je pokušala smanjiti cijene udžbenika i poboljšati status učitelja, nastavnika i profesora. Sve što je postigla na tom polju vrlo brzo je ukinuto, ali je ostao tzv. Pravilnik o ocjenjivanju koji je doživio evoluciju i postao uputa učenicima kako da destruiraju ispitivanja i ocjenjivanja. Još kada im u tome pomognu psiholozi, pedagozi i ravnatelji!!! Kad inspekcija iz MZOS i Agencija dolazi u škole, prvo provjerava je li se radilo o povredi famoznog Pravilnika.
Ministar Dragan Primorac je krenuo s hrvatskim nacionalnim obrazovnim standardom (HNOS), uveo Državnu maturu i potpuno nepripremljenu „Bolonju“.
Krunu nesposobnosti stavio je „kočijaš“ Željko Jovanović koji je hrvatsko obrazovanje prepustio neprijateljima Hrvatske, silom htio uvesti gender ideologiju uz pomoć udruge CESI, Kinseyejeva sljedbenika Štulhofera, blatio djecu i roditelje uz asistenciju Sanje Musić Milanović koja nas je htjela poučiti kako „prati zubiće“ i kako se hraniti da ne budemo „debeli“. Raspustio je Komisiju za normizaciju hrvatskog jezika, poslavši čak i pokojnom 
Tomislavu Ladanu, velikanu hrvatske riječi, da je razriješen, a konzultantica mu bijaše Sneška Kordić. Bio je toliko nesposoban da ga je čak i Milanović smijenio i postavio bezličnog Mornara za čije „vladavine“ ustoličen Jokić čija maksima je bila „struka, a ne politika“. A postavio ga Milanović! Politika?!
Pitam se kako smo sve to preživjeli? A mirno, staloženo, većina hrvatskih učitelja, nastavnika i profesora radila je svoj posao. Srednjoškolski profesori, kojima je smanjena plaća, odrađuju Državnu maturu i na taj način oslobađaju većinu fakulteta od klasifikacijskih ispita. Tko pita kako je koordinatorima Državne mature i pomažu li im oni koji su zaduženi za to? Da im pomažu, ne bi se dogodile pogreške koje su učestale. U vrijeme polaganja, oni su u školama „od izlaska do zalaska sunca“, bez dnevnica i organizirane prehrane. A ovakvo polaganje mature je otuđenje učenika i njihovih profesora: samo strogo „robotski“, sustav čitanje pravila, i ni za „jotu“, preko tih pravila.
I sad je, kako biskup Vlado Košić kaže, političkom prostitucijom, na čelo MZOS-a došla podupirateljica GOOD inicijative, Blaženka Divjak. Još nije bila ni okrunjena, najavila je da kreće „od stoljeća sedmog“. Za razliku od Jokićevog slogana, njeno je geslo: tehnologija, a ne ideologija. Velika razlika! Spominje se da dolazi iz STEM područja. Čemu anglizam STEM (science, tehnology, engineering i mathematics)? A svih tih „stemovaca“ imamo na zavodima za zapošljavanje.
Albert Einstein poručuje: „Strah me dana kada će tehnologija nadmašiti naše ljudsko uzajamno djelovanje. Svijet će tada dobiti generaciju idiota.”
A ovo je zahtjev GOOD inicijative koja je organizirala prosvjede:
„Na pragu kurikularne reforme očekujemo priliku za sustavno i kvalitetno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja kroz horizontalnu i vertikalnu provedbu, napuštanje metoda reproduktivnog usvajanja znanja, snažniju integraciju demokratskih i participativnih metoda poučavanja, smanjenje obvezatnosti i povećanje izbornosti predmeta te usvajanje opipljivih i konkretnih vještina učenika stavljajući učenika u središte procesa učenja. Kurikularna reforma je prilika za demokratizaciju škola i kvalitetnije sudjelovanje učenika i nastavnika u životu škola te stoga GOOD inicijativa traži od obrazovnih vlasti konsensualnu odluku o podršci vrijednostima, modelu i metodama građanskog odgoja i obrazovanja.“
Novinar, Briselac Krasnec, koji lažno izvještava o Predsjednici na jednoj „nacionalnoj“ televiziji“, lamentira:
„Koalicija HDZ-a i HNS-a može biti dobra ako proces uvođenja kurikularne reforme vrati na prvotne pozicije, one koje su dogovorene prije nazadnih ideja ultrakonzervativaca u taj proces. Može biti dobra ako će pomoći HDZ-u da se modernizira i dodatno centrira, ne kiropraktikom nego plenkopraktikom.“
Nezavršena srednjoškolka, po riječima odvjetnika Željka Olujića (nikad demantirano od dotične), doktorandica teme „Uloga kolektivnog odlučivanja u realizaciji radničkih prava“, Vesna Pusić- Šrafciger, navodi što ministrica treba učiniti:
⦁ prekinuti koketiranja s ustaštvom (pa neka prekine već jednom – ZV),
⦁ više novca za znanost,
⦁ obavezna učenje Darwinove teorije, a ne kreacionizma,
⦁ uvesti građanski i spolni odgoj, … i cijeli niz vrlo konkretnih stvari (???).
Neki od njih zamjeraju fundamentalistima u Crkvi, na što im Ivica Šola odgovara:
„`Fundamentalisti` su ustrojili i Sveučilište u Zagrebu. Evo i jedan paradoks iz vlastitog iskustva. Dok sam boravio u Rimu radio sam u jednoj školi na Piazzi di Spagna koju vode katolički redovnici, a koju su masovno upisivala djeca i unuci talijanskih komunista i ateista. Nisu svoju djecu i njihov odgoj i obrazovanje htjeli dati svojim Jokićima i Budacima, već “fundamentalistima i dogmatičarima“, napisao je Ivica Šola.
U životopisu Blaženke Divjak niže se čitav niz uspjeha. Sve pohvale! „Ali, ako će moje dijete po njenom kurikulumu učiti da je Tito pozitivac, da je gay okej, … neće ići,“ kaže Stjepan Ageljić.
Čemu je trebalo blaćenje Pave Barišića u Saboru, ako ga je već čekalo razrješenje i zašto mu je Plenković to priuštio? Koja je to igra oko fotelja? Prilikom preuzimanja MZOS, Divjak je rekla:
„Fotelja ministra je ‘vruća’ s obzirom da je protekle četiri godine ovo peti ministar. Ali mislim da će nam s ministricom bolje ići jer je ovdje bez obzira na stručna znanja i sposobnosti vrlo važno da s jedne strane budemo uključivi, a s druge strane da skrbimo o sustavu obrazovanja i znanosti na cjelovit način.”
Najavila je „svoje ljude“. Što su njeni ljudi? Jer Posebno stručno povjerenstvo za imenovanje članova Ekspertne radne skupine za provođenje Kurikulne reforme čine: prof. dr. Dijana Vican-predsjednica, te članovi akademici-Ivica Kostović, Miroslav Radman, Milena Žic Fuchs; prof. dr. emeritus Josip Milat, prof. dr. Slobodan Uzelac (Pupovčevi redovi), prof. dr. Pero Lučin (Pusićkin favorit), prof. dr. Drago Šubarić, prof. dr. Vedran Mornar (bivši Milanovićev ministar), prof. dr. Davor Romić i dr. Vilmica Kapac. Raznolika skupina.
Nakon ustoličenja ministrice Divjak, prva je ostavku u Ekspertnoj radnoj skupini dala Loretana Farkaš, dekanica Filozofskog fakulteta u Osijeku, rekavši:
„Razloga za ostavku na članstvo u Radnoj skupini je više. Prvi je što smatram da se izborom nove osobe cijeli proces ponovno odgađa na neodređeno vrijeme. Drugi je razlog ministričina izjava kojom je jasno rekla da želi ‘svoje’ ljude u provođenju kurikulne reforme. Osobno ne pripadam nikakvim interesnim i političkim skupinama pa se stoga u budućem radu ne vidim kao ‘ičiji’ čovjek. Na kraju, smatram da ne može dobro završiti priča u kojoj netko s prosvjeda zasjeda na ministarsko mjesto.“
http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/06/18/clanica-ekspertne-radne-skupine-za-provodenje-kuriklarne-reforme-dala-ostavku-zbog-nove-ministrice/
Ovo je Marko Mrki Jolić prokomentirao:
„Neka svi izađu samo neka se vrate JOKIĆ I BUDAK jer oni su NEZAMJENJIVI. Oni su Reformu vodili baš kako je SOROŠ ZAMIŠLJA. Pa zamislimo Reformu gdje će se učiti da je Tata MUŠKO a Mama ŽENSKO. To je za ljevičare nezamislivo.“
MZOS ima nadležnost nad sudbinom mladih ljudi gotovo 17-18 godina (od prvog razreda osnovne, preko srednje škole, pa do diplomiranja) i vrlo je važno da organizaciju vode sposobni, mudri, nesebični domoljubi. Gdje su u ovom svemu nestale Agencije za odgoj i obrazovanje, te Agencija za strukovno obrazovanje i viši prosvjetni savjetnici iz različitih područja? Gdje su učitelji, nastavnici, profesori…? Tko će ispitati njihov rad, naročito onih sveučilišnih i njihovu stručnost? Ima mnogo primjera protuhrvatskog djelovanja (ideologija) od već spomenutog Nevena Budaka, Zakošeka, Štulhofera, Ive Golštajna i drugih „povjesničara“, Dejana Jovića (CEU), ali i bivšeg jugoslavenskog isljednika docenta Ante Barišića. I dok ovima ambicioznima, nikad kraja nabrajanja zasluga i stručnosti, dotle o Barišiću kao pravom djelatniku SDS, stoji: Sveučilišni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, katedra Komparativne politike i Suvremenih političkih sustava, tajnik poslijediplomskog studija Komparativna politika. Maturirao 1975. u drniškoj gimnaziji.
Vikica Andrašević kaže, nakon njegova gostovanja u jednoj emisiji: „Čim sam pogledala čovjeka, nije mi se dopao njegov lukavi pogled i bešćutna tanka usta. Nisam znala niti tko je, ali izazvao je jezu u mom tijelu.“ A on je profesor na fakultetu!
Vladimir Gašpert dodaje: „Ovo je za ne povjerovati. Kako je Barišić smiren, staložen i podrugljiv u emisiji! Vidi se da je prošao `najbolje škole ` bivše države . Kako mu samo dozvoljavaju da predaje studentima? Prestrašno!“
Može li se unaprijed znati kompletan program školovanja ili se on treba mijenjati ovisno o potrebama? Ipak neke osnove moraju ostati konstanta briga: hrvatski jezik, povijest, matematika i ostale prirodne znanosti. Zašto se u osnovnim školama zadržao Tehnički odgoj kad je on isključivo teorijski; više je to povijest izuma. Važno je isto tako učenicima ukazati da je učenje cjeloživotno, ne institucionalno, ali u vidu seminara, samoobrazovanja…
Primjer promjenama u obrazovanju je Poljoprivredna škola u Slavonskom Brodu i Prirodoslovna škola Vladimira Preloga u Zagrebu gdje se nije čekalo MZOS, nego su ravnatelji i profesori predlagali i radili suvremenije programe, a MZOS ga prihvaćalo. Još jedan prekrasan primjer je obrazovanje pet mladih električara na Visu pred odlazak njihovih starijih mještana električara u mirovinu. Školovano je samo tih pet mladića da bi ostali na svom otoku. Treba li, između ostalog, i tako postupati surađujući sa zajednicom? Velik je izazov pred obrazovnim sustavom. Je li toga svjesna gospođa iz „vruće fotelje“?
Njen prvi potezi je provjera trošenja kuna, ali ne i koliko se mjesečno daje za iznajmljivanje zgrade ministarstva. Tu je i suradnja s Nenadom Bakićem, koji će, gle čuda, svu djecu naučiti da izrađuju robote i da budu programeri. Nakon dodjele nagrade Croatian makers lige (kako to hrvatski zvuči), koju dodjeljuju poduzetnik Nenad Bakić i njegov Institut za razvoj i inovativnost mladih, u Muzeju suvremene umjetnosti, ministrica je izjavila:
„Ovakve inicijative, zapravo pokreti, su inspirativni, ali i iznimno važni za motivaciju, odnosno za to da učenici budu oni koji će inicirati promjene.“
Koliko se sjećam pedagogije, ništa gore nema od toga da učenik bude iznad svog učitelja. Po bilo kojem pitanju. A to ministarske vlasti ne znaju i ne žele znati. I opet Divjak drobi: „Moramo biti uključivi jer jedino uključivost i zajednički rad daju rezultate koji će biti takvi da ni jedno dijete ne zaostane, a sva djeca imaju jednaku prigodu.“
U što to ona želi uključiti učenike, studente, učitelje… da ne nabrajam? Nisu sva djeca ista i nemaju svi iste interese i nisu svi talentirani da budu roboti ili da prave robote. Neki će biti umjetnici, neki znanstvenici, svećenici ili redovnici, poljoprivrednici ili majstori, pomorci ili vojnici … Dokaz su svi oni koji su preživjeli jugoslavensku indoktrinaciju i, unatoč svemu, nije im ispran mozak.
A ministrica dela. Odabrala je svoje posebne savjetnike. To je Tamara Peršin (Europsko javno pravo) s Pravnog fakulteta u Zagrebu, čitav niz titula i priznanja, no zapela mi je ona s Central Europen University. Drugi je Maro Alavanja, direktor strateških komunikacija HNS-liberalni demokrati, donedavni predsjednik Studentskog zbora na Bernays-u, studiju komunikacijskog menandžmenta. Za vrijeme izborne kampanje suradnik Alexa Brauna, čiji je klijent bio SDP-ov Milanović, ali i Hillary Clinton.
Nakon svega što možemo očekivati?
Svakom je jasno (tko misli svojom glavom) da bi “Reforma” koju, sad je vidljivo, hoće nametnuti Divjak iz „vruće fotelje“, mogla biti ideološki pamflet, stvoren na lažima i podvalama, hrvatski anacionalna i obojana Sorosovim bojama u GOOD inicijativama!
Vidjet ćemo hoće li prevladati tehnologija ili ideologija! Plenki najavljuje uvoz radne snage, ali ne poboljšanje radnih uvjeta za naše ljude. Sjećali se netko kako je još u „svoje vrijeme“ Kosorica najavila kako će se lošu demografsku sliku nadoknaditi uvozom radne snage, ali ne i povratak naših iseljenika. A Plenki je „njen dečko“. I je li namjerno smišljena ova nezaposlenost i odlazak mladih? Nije mi poznato da je i jedan antifa demostrativno otišao jer nema posla.
Zorica Vuković /Hrvatsko nebo
