Počasnim građaninom Slav. Broda proglašen postumno Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup
Vrijeme:2 min, 15 sec
Na Svečanoj sjednici Gradskog vijeća Slavonskog Broda održanoj u utorak, 16. svibnja u Glazbenoj školi u Slavonskom Brodu, povodom svetkovine zaštitnika sv. Ivana Nepomuka, ujedno Dana grada, počasnim građaninom proglašen je postumno sluga Božji Josip Stadler, a vlč. dr. sc. Tomislav Ćurić dobio je nagradu Grb grada.
Povelja počasnog građanina Grada Slavonskog Broda postumno je dodijeljena sluzi Božjem Josipu Stadleru, prvom vrhbosanskom nadbiskupu, rođenom Brođaninu, a primila ju je primila zamjenica poglavarice Sarajevske provincije Družbe sestara Maloga Isusa s. Anđa Vranješ.
Kako piše u obrazloženju, tim priznanjem iskazuju se poštovanje i zahvalnost, povodom 180. obljetnice Brođanina Stadlerova rođenja i krštenja, prvog vrhbosanskog nadbiskupa, utemeljitelja Družbe sestara služavki Maloga Isusa, apostola kršćanske ljubavi, velikana duha, krjeposti i svetosti, pastoralne mudrosti i razboritosti, koji je služeći čovjeku u potrebi pretakao vjeru u djela, što ostaje kao duhovna baština i vrijedna ostavština, na ponos građana i grada Slavonskog Broda.
Josip Stadler (Slavonski Brod, 24. siječnja 1843. – Sarajevo, 8. prosinca 1918.), bio je vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Banjalučke biskupije, utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, kandidat za sveca, pisac nekih od prvih i vrjednijih filozofijskih priručnika na hrvatskome u neoskolastičkome duhu.
Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. vrhbosanskim nadbiskupom u Sarajevu. Sarajevska nadbiskupija uspostavljena je tri godine nakon austrijske okupacije Bosne i Hercegovine, na koju je na Berlinskom kongresu pristalo i Osmansko Carstvo. Prvi spomen Bosanske biskupije pada između g. 1060. i 1075.
Stadler je djelovao na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Dao je izgraditi katedralu Srca Isusova u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podignuo gimnaziju i sjemenište. Dao je izgraditi mnogo crkvi i ženskih samostana. Utemeljio je Družbu sestara služavki Malog Isusa, sa svrhom da se skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Poslao je molbu u Beč, redovnici Franziski Lechner da pošalje časne sestre iz Družbe kćeri Božje ljubavi u Sarajevo. Dobile su posjed „Betanija“ u predgrađu Sarajeva, pomagale su siromašnima i predavale u školi.
Osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ za djecu i starački dom. Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Posebno je štovao Srce Isusovo, kojem je posvetio nadbiskupiju. Bio je i veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i sv. Josipa.
Umro je u Sarajevu u 75. godini života na blagdan Bezgrješnog začeća, 8. prosinca 1918. (Njegov nasljednik postao je Ivan Šarić.) Pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovu grobu molio je papa Ivan Pavao II. 12. travnja 1997. prigodom posjeta Bosni i Hercegovini. Pokrenut je postupak da se Stadlera proglasi blaženim i svetim, u Sarajevu 20. lipnja 2002.
Povezano:
Ž. Holjevac: Hrvati u BiH od Berlinskog kongresa do Domovinskog rata
IKA/Hrvatsko nebo
