Kako su Hrvati od početka bili uključeni u borbu za Kristov Križ

Danas slavimo blagdan Uzvišenja svetoga Križa jer je križ slava i uzvišenje Kristovo. Sam je Krist rekao: “Kad budem uzdignut, sve ću privući k sebi.” Uz današnji blagdan Uzvišenja sv. Križa vezane su brojne predaje. Prema jednoj legendi pobožna carica Jelena, majka rimskog cara Konstantina Velikoga (IV. st.), odlučila je pronaći Isusov Križ. Uputila se na Golgotu i tamo pronašla tri križa. Da bi saznala na kojem je od ta tri križa bio raspet Isus, pronašli su teško bolesnog čovjeka, koji se približio križevima i doticao ih. Dotaknuvši jednoga od njih ozdravio je. Tada su komadiće sv. Križa poslali u crkve po svijetu da se čuvaju i štuju. Na taj spomen ustanovljen je ovaj blagdan.

Druga, pak, predaja povezuje današnji blagdan s osvajanjem relikvije sv. Križa iz ruku nevjernika. Relikvije su u jednom ratu pale u ruke Perzijancima. U VII. st. car Heraklije (610.-641.) uspio je čudesno poraziti perzijsku vojsku i kao uvjet mira zatražio je povrat svetoga Križa. Uvjet je odmah ispunjen i car je na svojim ramenima prenio Križ natrag u Jeruzalem. Međutim, naišao je na prepreku ― nije mogao proći kroz vrata koja su vodila na Golgotu. Jeruzalemski biskup Zaharije savjetovao mu je da skine carsku odjeću i da u pokorničkom odijelu prenese Križ. Tako je i učinio.

Konstantin Porfirogenet u svom djelu “De administrando imperio”, piše da je car Hereklije dao pozvati Hrvate iz Velike i Bijele Hrvatske sa središtem oko Krakova u naše današnje krajeve da mu zaštite zapadne granice protiv Avara. Bilo je to upravo u vrijeme kad je car na Istoku vodio rat za oslobođenje Kristova Križa. Tako su Hrvati od početka bez obzira što tada još nisu bili kršteni, bili uključeni u borbu za Kristov Križ, za ‘Krst časni’, za obranu najveće svetinje kršćanstva.

Sveti Andrija Kretski piše: “Blagdan Križa slavimo, i s Raspetim bivamo uzdignuti u uzvišeno, da bismo ― ostavivši dolje zemlju s grijehom ― stekli ono višnje”.
– Uzdignut si visoko. U centru. Da te svi vide. Da nikom ne umakneš. I to ne samo u centru između dvojice razbojnika, nego u centru svijeta. Ti na Križu postaješ centar svijeta oko kojeg je jedino moguće spasenje. Ustavši na Križ postaješ most preko kojeg omogućuješ, da postanemo još bliži s Bogom.

Sjeti se da taj most od drveta Križa neće puknuti i uvijek će postojati, Krist će uvijek postojati uz tebe, uvijek ćeš se preko Njega vratiti Ocu, kada sagriješiš. Križ više ne ostaje križ, patnja i bol, znak mučeništva, nego LJUBAV. Stoga, naš križ ovoga svijeta postaje lakši hodeći po Križu Ljubavi, koji nas vodi do samog milosrdnog i milostivog Oca. Krist je prekoračio i ukinuo svu patnju.

I kad ti je teško, sjeti se da je Isus prvi patio i to za tebe, za mene. Sjeti se da je kupio tvoje grijehe i već te je spasio. Nemoj to zaboraviti kada sagriješiš, misleći da ti neće oprostiti, kada ti je već na Križu otkupio i taj grijeh. Oprostio ti je prije nego si sagriješio. Zato ponizno klekni pred Taj uzvišeni znak, jer na Njemu je Živi Bog.

Pomolimo se: Oče dobri, molimo Te, da nam je pogled uvijek čist, uzdignut prema Križu povjerenja i istine, jer prljav pogled vidi samo naslade ovoga svijeta, a čist; jednostavnost, poniznost i Samoga Tebe u drugome. Pomozi nam živjeti ustrajnost, hrabrost i odvažnost u naviještanju spasenja preko Tvog Svetog Križa. Amen!