ZORICA VUKOVIĆ: ‘NOVAC JE KOD NAS NA SIGURNOM’

„Novac, ukraden iz INA-e, je kod nas na sigurnom,“ objavi Andrej Plenković 1.9.2022., ne trepnuvši. Je li moguće da nakon tolikih malverzacija u INA-i, nakon ubojstva Đurekovića, koji je davnih dana ukazivao na ovakve malverzacije, nakon šikaniranja ‘zviždačice’ Vesne Balenović, nakon Linića, Račana, Sanadera, nakon Božine arbitraže, nakon Vrdoljakova plinskog i radijatorskog biznisa i Andrejevog ‘kupovanja’ INA-e od Mađara, nakon drastičnih poskupljenja energenata, mi nasjedamo na floskulu o ratu i globalnom zatopljenju? Ovo je jasno k’o suza da nas ‘belosvetskoj’ razini muljaju.

O tome su prozborili belgijski geofizičar, prof. emeritus Guus Berhout (1940.) i znanstveni novinar Marcel Crok (1971.) koji su 2019. godine osnovali neovisnu zakladu Climate Intelligence (CLINTEL) čiji je cilj razumijevanje uzroka i učinaka klimatskih promjena. Ukratko: Zaklada nastoji javnosti objektivno priopćiti dostupne činjenice o klimatskim promjenama i klimatskoj politici i njihovom pretvaranju u pretpostavke i predviđanja. Ona vodi i potiče javnu raspravu o tome preko istraživačkog novinarstva i nastoji funkcionirati kao mjesto susreta znanstvenika s različitim pogledima na klimatske promjene i klimatsku politiku. Isto tako zaklada provodi i financira vlastita znanstvena istraživanja. Godine 2020. proglasili su Svjetsku deklaraciju o klimi kojoj je pristupilo oko 1 200 znanstvenika (iz Hrvatske Dušan Bižić) i stručnjaka za ovu problematiku iz cijelog svijeta. Među njima je i Antonino Zichichi (1929.), profesor emeritus fizike na Sveučilištu u Bologni i član Papinske akademije za znanost, koji već godinama upozorava: „Tvrdnja da je čovjek odgovoran za klimatske promjene neopravdano je preuveličana, a katastrofična proročanstva nisu realna.“ Naravno, odmah ih je napalo ‘ministarstvo istine’.

Bitni naglasci Deklaracije su: Ne postoji hitna klimatska situacija iako postoje prirodni i antropogeni utjecaji. Naime, malo ledeno doba završilo je 1850. godine i nije čudo da prolazimo kroz fazu zagrijavanja, ali je to zagrijavanje znatno manje nego što je predvidio IPCC (Intergovernmental Panel On Climate Change – Međunarodni panel o klimatskim promjenama) 1988., nastao na poticaj UN-a i Svjetske meteorološke organizacije koji se oslanja na neadekvatne modele preferirajući učinak tzv. ‘stakleničkih plinova’, prije svega ugljičnog dioksida, zanemarivši  činjenicu da je obogaćivanje atmosfere ovim plinom korisno. Ugljični dioksid nije zagađivač nego hrana biljkama i osnova života na Zemlji (fotosinteza).

Shvativši značaj kontrole ‘ugljika’, odnosno života, ubrzo su se IPCC-u priključili premijeri razvijenih država. Budući da ni za jednu od ovih pretpostavki nije bilo nikakvog dokaza,  rezultati znanstvenih istraživanja podvrgnuti su novom narativu ‘globalnog zagrijavanja’, pa su najznačajnijim ‘znanstvenicima’ proglašeni Greta i Bill. Ne postoje statistički dokazi da globalno zatopljenje pojačava uragane, poplave, suše i slične prirodne katastrofe ili ih čini sve češćim, ali postoje brojni dokazi da su mjere za smanjenje emisije CO2 štetne i skupe. Tome smo svakodnevno svjedoci.

Prema riječima Nilsa Axela Mörnera (1938. – 2020.) švedskog geologa i geofizičara: „Cilj je bio zadan prije nego što je projekt započeo. Sunce je namjerno ostavljeno po strani jer se ‘radi o projektu iz meteorologije i oceanografije’. …Sve je bilo krivo od samog početka, ali znanost nije bila u fokusu.“

Deklaracija zaključuje: ne postoji ‘klimatska situacija’ i stoga ne treba stvarati paniku. Ona se protive tzv. ‘zelenoj politici’ koja do 2050. predviđa ‘nultu’ stopu emisije CO2. Zato je potrebno objektivno i kontinuirano obavještavati javnost o svim klimatskim promjenama i energetskoj tranziciji širom svijeta. Nažalost, ovo su mainstream mediji (MSM) prešutjeli.

Deklaracija je nadopunjena i objavljena u PDF 31.8.2022. pod vodstvom Ivara Giaevera (1929.), američkog fizičara norveškog porijekla, dobitnika Nobelove nagrade za fiziku. U njoj se ističe da su računalni modeli često samo fikcija vodeće znanstvene struje jer ono što se dobiva u potpunosti ovisi o onome što su teoretičari i programeri unijeli: hipoteze, pretpostavke, parametrizacije, itd. Upravo je to problem današnje klimatske rasprave koja je temeljena na uvjerenjima, a ne na zdravoj samokritičkoj znanosti koja sve propitkuje. U budućnosti klimatska istraživanja moraju dati znatno veći naglasak empirijskoj znanosti.

A što se nama nudi? Zašto nas zaprašuju iz aviona i kako se provodi geoinženjering? Zar to naši meteorolozi ne vide?

Ove godine na više rijeka, zbog suše, izronilo je tzv. ‘kamenje gladi’, a među najstarijima je kamen na rijeci Labi, na granici Češke i Njemačke kod grada Decina. Na njemu, na njemačkom jeziku, piše: „Kad me vidiš, plači!“ To znači da je kamen ‘izronio’ iz rijeke jer je godina bila sušna. Prvi vidljivi zabilježeni niski vodostaj je onaj iz 1616. godine. Ovo demantira porast vodostaja zbog otapanja leda uslijed globalnog zatopljenja kojim nas desetljećima dave.

Višegodišnji organizator hodočašća Zagrepčana u Mariju Bistricu, biskup Mijo Gorski (1952.), u spisima je pronašao da je prvo Zavjetno hodočašće bilo 1723. godine zbog sušne godine. 

A da bi ‘globalisti’ održali svoju agendu mora se energija dobiti iz tzv. obnovljivih izvora čije značenje mi je potpuno nejasno. Naravno izmišljeno negdje u ‘svetištu znanosti’. Što se postiže takvim izvorima i što je ovdje obnovljivo? Vjetar, sunce, voda? Ili turbine, paneli…

Najavljena je izgradnja vjetroelektrane u Lici u blizini Otočca. Prije tri godine bilo je predviđeno postaviti 34 vjetroturbine ukupne snage 120 ili 136 MW (ovisno o modelu turbine). U međuvremenu je instalirana snaga narasla na 425 MW. Za takvu instaliranu snagu potrebno je postaviti oko 100 vjetroturbina. Iako još nisu sigurni o položaju turbina, investitori već znaju iskoristiti 27 % postavljene snage, što je 10 % više od onih u Njemačkoj.

Već godinama HEP hoće potopiti prekrasnu Kosinjsku dolinu u Lici i tako uništiti prirodu, povijest i kulturu ovog kraja.

Dakle: obnovljivi izvori. 

Gdje će se pohranjivati i reciklirati propeleri i paneli kad zastare? Što je s kemikalijama koje se koriste kao što je sumporov heksafluorid koji služi kao izolator? Protokol iz Kyota njega je još 1997. godine proglasio najštetnijim ‘stakleničkim plinom’ jer je 26 087 puta ‘jači’ od ugljičnog dioksida. Prema njemačkoj informativnoj službi Taggeschauu, znanstvenici izvješćuju da su razine SF6 50 % više nego što su službeni podaci, budući da Njemačka ima mnogo vjetroelektrana, a nalazi se u energetskom vakuumu zbog Sjevernog toka, te ‘cara’  i ‘ratnog reportera’ s istoka. A famozna EU ne planira zabraniti kemikaliju do 2030. godine. 

Hoće li se i sa sumporovim heksafluoridom dogoditi kao i s freonima?

A tek hidroelektrane!? Kad potope jedan kraj, povratka nema. Nema obnovljivog…

Hans-Werner Sinn (1948.), njemački je ekonomist, počasni profesor ekonomije i javnih financija na Sveučilištu u Münchenu je početkom ove godine održao predavanje o proizvodnji i potrošnji struje u Njemačkoj.  

Dio njegova izlaganja prikazan je grafički. 

Donja bijela krivulja je proizvodnja struje vjetroturbinama i solarnim panelima, a gornja žuta krivulja prikazuje potrošnju u GW. Što su krivulje bliže jedna drugoj, treba manje koristiti konvencionalne izvore i obratno. Kad su bijele krivulje najniže, praktički na nuli, znači da nema vjetra ni sunca.

Tada konvencionalni izvori moraju osigurati energiju. Obratni problem je kad se dvije krivulje preklapaju. U tom slučaju vjetar i solari daju više energije nego je potrebno, pa je 2019. godine Njemačka 308 sati imala negativnu cijenu struje. To znači da su plaćali drugim državama da preuzmu višak. Skokovitost bijele krivulje pokazuje i nestalnost proizvodnje, što opet znači da u rezervi uvijek treba imati neki pouzdani konvencionalni izvor. Tako sustav može funkcionirati samo ako je dvostruko pokriven i plaćen (ljudi, održavanje pogona i sl.).

„Ne znam što nam spremaju, ali sigurno neće biti jeftino i još ćemo morati biti zadovoljni ako uopće bude struje i plina“, završio je prof. Sinn svoje izlaganje.

Gledam kako ta ‘zelena’ mafija djeluje u mom naselju. Od lipnja 2021. do lipnja 2022. godine investitor srušio četiri obiteljske kuće koje su imale dvorišta i vrtove (vlasnici umrli, nasljednici prodali). Prvo su srušili lipu iz uličnog drvoreda jer im je smetala pri prolasku teških strojeva, a onda su porušili voćke u dvorištima koja su kupili i počelo je rovanje… Umjesto četiri obiteljske kuće, niknula peterokatnica, i tko zna koliko stanova, na cijeloj površini bivših kuća i nema mjesta ni za jedno stablo. Gdje će parkirati svoje automobile, jer samo je nekoliko parkirnih mjesta u podrumskim garažama, a i one se prodaju… 

Ništa zato. U nešto kraćem vremenu (10 mjeseci) ‘zeleni’ gradonačelnik travnatu površinu sa sjeverne strane osnovne škole pretvorio u parkiralište. I opet stradalo nekoliko drveća i mali rasadnik u školskom vrtu koje je neka nadobudna učiteljica sadila s djecom. Pretpostavljam da je bilo oko 30 stabalaca. Travnata površina gdje su se igrali kikaći, nestala. Ništa zato. Tu su sada, s južne strane škole, asfaltirali igrališta koja su do tada imala podlogu kao na teniskim igralištima i napravili četiri učionice i malu dvoranu što još nije dovršeno. Stradalo je opet nekoliko stabala, koje je nekadašnji ravnatelj škole sadio s južne strane, kako bi pravilo hlad učionicama. Pitaju li gradski predstavnici iz tzv. oporbe kako je proveden natječaj, zašto građevinar koji to radi, ništa nije radio tijekom ljeta. Valjda je imao prečeg posla, jer je buduće sportske terene škole, nasipavao građevinskim otpadom. Šuti i vjeroučitelj škole, zastupnik u Skupštini Grada Zagreba, a nedavno se prijetio, preko FB, da će organizirati prosvjed roditelja ako se radovi ne pokrenu. Školsko dvorište se proširilo na  zelenu površinu naselja s južne i istočne strane. Nitko se nije valjao, nitko nije protestirao. Većina onih s kojima sam razgovarala smatraju da je to dobro i da je ‘baš lijepo’. Rijetko tko je primijetio da su porušena stabla i da je nestalo travnjaka. Pitam; imamo li doista vlast kakvu zaslužujemo?

Još prije nekoliko godina, naši su nas političari poticali kupovati ‘šparne’ žarulje da se štedi na struji, a sad promoviraju električne automobile. Baš krasno! Samo ‘uštekaš’, a poslije sjedneš i voziš se. Ali do tog ‘voziš se’ dug je put. Treba priskrbiti i struju i sirovine. I moraš biti bogat da ga kupiš. Među sirovinama za električne baterije je litij, a on se nalazi u sastavu silikata i fosfata. Da bi se proizveo, treba kopati. Stroj koji kopa premješta 450 t zemlje (rude) koja će se preraditi u jednu litijevu bateriju za automobil. Troši 3 650 L dizela u smjeni od 12 sati. 

Litij se iz rude ekstrahira sumpornom kiselinom. Procjenjuje se npr. da će rudnik litija u Thacker Passu (Nevada) u SAD-u  trošiti do 10 000 L sumporne kiseline dnevno. Ta se kiselina, začudo, ne pretvara u pitku vodu. 

Baterija u električnom automobilu, recimo prosječnoj ‘Tesli‘, sastoji se od 12 kg litija, 28 kg nikla, 20 kg mangana, 14 kg kobalta, 90 kg bakra i 180 kg aluminija, čelika i plastike, itd. … u prosjeku 340 – 454 kg minerala, koje je trebalo iskopati i preraditi u bateriju koja pohranjuje električnu energiju. Samo zeleno!!!! 

Posebno je dramatično u južnoameričkoj pustinji Atacami gdje se okoliš nagrđuje kopanjem, ali i ekstrakcijom litija iz rude. Kako je Atacama jedna od najsušnijih pustinja na svijetu, problem obrade rude u vodenoj sredini itekako dolazi do izražaja. Stoga je ekstrakcija litija izazvala sukobe, vezane uz potrošnju vode, s različitim zajednicama, posebno sa stanovnicima Toconao-a na sjeveru Čilea. 

Toconao je selo u pokrajini San Pedro de Atacama u sjeverno čileanskoj regiji Antofagasta. Nalazi se na 2 485 m nadmorske visine blizu sjevernoistočnog ruba Salar de Atacama. Najznačajnija zgrada u Toconau je crkva i zvonik koji je od nje odvojen, a datira iz 1750. godine što znači da je to, vodom siromašno područje, naseljeno stoljećima. Tjeraju li ih sada i je li im više stalo do litija nego do čovjeka?

Njemački fotograf Tom Hegen specijalizirao se za dokumentiranje promjena koje čovjek ostavlja na Zemljinoj površini, snimkama iz zraka. Početkom kolovoza o. g. snimio je tzv. litijska polja na sjeveru Čilea. Zovu ih još i ‘litijski trokut’ jer se nalazi na tromeđi Čilea, Argentine i Bolivije.

Za razliku od ‘kisele’ ekstrakcije litija, kod Obrovca su ‘genijalni’ političari godine 1977. u pogon pustili tvornicu glinice Jadral (jadranski aluminij) kod Obrovca gdje se ruda (boksit), vrlo siromašna aluminijem na tom području, obrađivala u bazenima s natrijevom lužinom. Kako je tvornica bila politički projekt, neslavno je propala, a ostale su tone i tone lužnatog crvenog mulja što još uvijek nije sanirano. Cijenu i kredite otplaćuje narod, vjerojatno još uvijek. 

Moj profesor Opće kemije s PMF-Zg, Boris Kamenar (1929. – 2012.), trudio se političarima objasniti da ono što rade nema perspektive, jer glinica je samo sirovina za čiju proizvodnju je potrebno samo ulaganje: u strojeve, radnike, bazene, pržionice… A onda slijedi i skupa elektroliza da bi se dobio aluminij. Tek proizvodnja aviona i ostalih prometala, koja se rade od aluminija, mogu dati profit. Tako je pokušao objasniti prof. Kamenar (što zna i jedan srednjoškolac). Ali ‘što on zna’! Valjda ‘genijalci’ to znaju bolje, a  prekrasna rijeka Zrmanja još je u opasnosti jer ni ‘novi’ političari RH nisu riješili problem.

Saborski ‘borac’ za rijeku Cetinu je Miro Bulj, sad i gradonačelnik Sinja, zgrožen je jer se na izvoru Cetine bućkaju turisti. Miro je nadobudno 27. kolovoza 2022. postavio natpis Zabranjeno  kupanje. Ali kupači ne slušaju. 

„Čak je maloprije svirala i cajka. Bez ikakvog problema to promiču. Pogledaj kako je mutan izvor! Ovo je sveta rijeka. Ovi momci se smiju na to jer je nitko ne štiti. Uništavanje nečeg što je najsvetije, nikad neću dopustiti,“ govorio je Bulj, a ‘kupači’ su mu vikali da se bavi ‘jeftinim skupljanjem bodova’. 

Ipak, Buljevo prosvjedovanje urodilo je plodom pa su na teren izašli studenti PMF i analizirali vodu, došli su i zaštitari, ali i ronioci koji su iz vrela Cetine skupili stare dijelove automobila, bicikle, gume… A u međuvremenu smo saznali od jedne ‘turistice’ da je izvor Cetine srpski. Naravno! A čiji bi bio…?

Dušan Bižić, meteorolog, koji je 40 godina radio na aerodromu u Zagrebu, potpisnik Deklaracije CLINTEL-a svojim mnogobrojnim člancima podupire važnost ugljičnog dioksida kao važnog čimbenika za život na Zemlji jer preko fotosinteze daje svim živim bićima hranu i energiju (Sunca). Bez njega nema ugljikohidrata, nema kisika jer nema fotosinteze. Je l’ to znaju ovi koji guraju agendu nekolicine svjetskih zločinaca kako su ih još 1960.–te  godine nazvali mladi sa Zvjezdarnice u Zagrebu: „Čovječanstvo, to smo nas 4 milijarde budala (tada) koji se damo voditi od šačice profesionalnih zločinaca.“

Na novinarsko pitanje: „Koji je vaš motiv da potpišete CLINTEL Svjetsku deklaraciju o klimi?“, Bižić je odgovorio: „Ukratko, slažem se s Deklaracijom i kao što je Orwell rekao: ‘U vrijeme prijevare govoriti istinu je revolucionarni čin.’“

Bižić 30.7. 2022. piše: „Zahvaljujući čovjekovoj znatiželji i sposobnosti iskorištavanja došli smo u situaciju kad bismo mogli, na velikoj skali, prilagoditi dio prirode za vlastite potrebe. Sve to ne bi bilo moguće bez pouzdanih izvora energije, bez obzira bili oni fosilni, nuklearni ili neki drugi. Umjesto toga, na ulicama imamo djecu koja viču da ne postoji plan B i koja misle da nije dovoljno to što imaju sve blagodati civilizacije, nego im je stalo i do ‘čiste’ energije. E pa, ne može jedno i drugo. Ako želimo zadržati civilizaciju, treba nam energija koju ne mogu pružiti obnovljivi izvori čije postavljanje će samo uništiti prirodu, pri čemu zaista ne postoji plan B.“

Više od 20 godina Sveučilište Justus Liebig, Državna agencija za prirodu Hessana i Konzervacija, okoliš i geologija zajednički istražuju utjecaj ugljičnog dioksida na rast vinove loze, travnjaka i povrća. Radi se o velikom eksperimentu Free-Air Carbon dioxide Enrichment  (FACE)  – Obogaćenje ugljičnim dioksidom slobodnim zrakom, u kojem su biljke izložene povišenim koncentracijama CO2. 

Prikupljena je serija podataka, jedna od najvećih u svijetu.

 Prve tri godine obogaćivanja s 20 % -tnim viškom CO2 nije pokazalo znatan utjecaj na rast vinove loze. Značajan učinak pokazao se u naredne dvije godine kod svih sorta. Stopa sinteze povećala se 18 %, pa je i urod bio veći i povećao se udio šećera. No kao i kod svih biljaka utjecaj ima i temperatura i vlaga.

Na krastavcima i rotkvicama nema nekih značajnih rezultata. Što se travnjaka tiče, uočen je porast koncentracije dušikova(I) oksida. 

Slično dvogodišnje istraživanje provedeno je u Brazilu od 2011. – 2015. na kavi, pod vodstvom R. Ghinia. Paralelno su uzgajane kave uz postojeću koncentraciju CO2 u zraku (390 ppm) i onu od 600 ppm. Prve godine nije bilo nikakvih razlika između dvije grupe biljakaMeđutim, za vrijeme druge sezone rasta, fotosinteza je povećana 40 % u grupi s povećanom koncentracijom CO2, a efikasnost korištenja vode za 60 %. Slično se događalo i u zimskom razdoblju. Krajnji rezultat istraživanja je bila povećana visina biljaka do 10 %, promjer stabljike do 13 %. Povećan je i prinos do 15 %, s tim da zrna kave nisu bila veća, nego brojnija. Jedan od najgorih nametnika kaveni moljac (Leucoptera coffeella) je manje napadao kavu koja je rasla uz povećanu koncentraciju CO2. Nisu primijećene nikakve značajne razlike u sastavu zrna kave. Dakle, primijećen je niz dobrobiti koje je donijela veća količina CO2 na raspolaganju biljkama.

Kao što je rekao Edward Norton Lorenz (1917. – 2008.), matematičar i meteorolog: „Možda je najbolji savjet koji nam ‘teorija’ kaosa može dati da ne donosimo prebrze zaključke; neočekivani događaji mogu predstavljati savršeno normalno ponašanje.“

Je l’ se to i biljka prilagođava i ‘ne skače odmah na prvu’, budući da su u oba ova eksperimenta biljke ‘pričekale’ oko dvije godine, pa onda reagirale. A mi živimo tako brzo, tako brzo…

U međuvremenu cijene divljaju, marifetluci s tzv. fosilnim gorivima ne prestaju, a ‘lijevo’ krilo partije umočeno u naftni biznis do ramena, sad optužuje ‘desno’ krilo za pljačku, krađu, laži… A u RH sve više minareta i sve više LGBTŽNJ nasilja, a premijer zbori: „Novac, ukraden iz INA-e, kod nas je na sigurnom.“ 

Da pukneš od smijeha il’ da svisneš od jada. Jer vremena su teška, vremena su tragična, vremena su smiješna… 

Sv. Augustin (354. – 430.) će: „Ljudi kažu: teška vremena, zla vremena. Čestito živimo i vremena su dobra. Mi smo vremena. Kakvi jesmo, takva su vremena.“

Zorica Vuković, Hrvatsko nebo