Kako je ime Ante Gadže iz Ljubuškog dospjelo na popis žrtava Jasenovca?!
Vrijeme:2 min, 53 sec
Prije strijeljanja talijanski su okupatori osuđenima dopustili ispovijed. Ispovjedio ih je fra Vojislav Mikulić. Tada je Ante napisao i dirljivo oproštajno pismo, puno ljubavi, vjere i predanosti Božjoj volji, koje je ostalo u posjedu obitelji Gadže iz Ljubuškog.
Dne 19. rujna 1941. talijanski fašisti strijeljali su (vjerojatno u Mostaru, ako ne na Širokom Brijegu) Antu Gadžu iz Ljubuškog. Imao je 22 godine. Uhićen je i ubijen s optužbom da je radio na ustanku protiv talijanske okupacijske vlasti. Poznato je da su u Hercegovini talijanske snage surađivali sa Srbima četnicima, koji su počinili mnoge zločine nad hrvatskim pučanstvom.
Bio je on iz obitelji Jure Gadže, koji je kao mlad dečko otišao u Ameriku, gdje je imao bogata ujaka bez potomstva, a oženio se po povratku. Imao je tri sina i tri kćeri, koji su se svi školovali. Ante je poslije završene gimnazije na Širokom Brijegu završio poljoprivrednu školu u Križevcima pa se vratio u Ljubuški i radio u tamošnjoj duhanskoj stanici, u filijali na Širokomu. Za vikende je dolazio kući u Ljubuški.
Početkom rata neki su ga „prijatelji“ zamolili da im u svojoj sobi u roditeljskoj kući skrije nekakvo sitno oružje. No uskoro je neki od njih dojavio policiji gdje se to oružje nalazi, na što je policija upala u roditeljsku kuću, pronašla oružje te Antu odvela u Mostar, a uskoro je osuđen na smrt. Tadašnji gradonačelnik Ljubuškog Ivan Bukovac (potomak slikara Vlahe Bukovca), muž Antine sestre Ljubice, uspio je kod Poglavnika ishoditi pomilovanje. No Talijani su se, možda to sluteći, požurili strijeljati ga. Roditeljima su skupa s Antinim mrtvim tijelom isporučili i pomilovanje.
Prije strijeljanja osuđenima je dopuštena ispovijed. Ispovjedio ih je fra Vojislav Mikulić. Tada je Ante napisao i dirljivo oproštajno pismo, puno ljubavi, vjere i predanosti Božjoj volji, koje je ostalo u posjedu obitelji Gadže iz Ljubuškog. Ono je glasilo:
„Dragi moji! Evo na čas prije nego ću skrušen pred Spasitelja, nevin, sjećam se i mislim mnogo na Vas, kao i sve ove dane. U duhu Vas sve gledam i ako ne mogu drugačije pozdravljam se sa Vama i molim Vas kao dobar sin i brat da mi oprostite sve moje greške koje sam hotice ili nehotice učinio.
Dragi moji roditelji, mila mama i tata, sve seke i braćo djeco i ostali, za menom nemojte biti žalosni, ja idem pred lice Božije, samo pazite sebe. Nisam se nadao na ovo, ali nek se vrši Božija volja. Dragi moji, molim Vas nemojte sebe patiti i mučiti mislima na mene. Molim Vas, ako se mogne moje tjelo prevezite u Ljubuški da i ono bude uz Vašu blizinu, kao što će duh moj biti s Vama.
Mamu, tatu, Katicu (molim pazite je), Milu, Ljubicu, Franu, Zvonku, svu djecu, Ivu i Stipu i Ivana i sve naše puno voli i u duhu ljubi i pozdravlja Vaš iskreni i odani
Ante
Za stvari sam molio da se pobrine fra Vojo Mikulić, koji nas je ispovjedio i pričestio. Sve voli i ljubi
Ante
– Jure Gadže, Ljubuški“
Po završetku rata komunističke su vlasti oduzele svu Gadžinu imovinu, oranice, vinograde i sve kuće u Ljubuškom i Vitini, osim kuće (pokraj nekadašnjeg kina) u Ljubuškom. U njoj je do smrti 1969. živjela Ika Gadže. Ostali su se rasuli svijetom od Imotskog i Zagreba do Buenos Airesa i Rosarija u Argentini.
Ime „Gadže Ante Jure Ljubuški 1914.“ našlo se – kako je prije više godina naveo u svom prikazu Ante Čuvalo – na popisu žrtava logora Jasenovac, i to na dvama mjestima.
Hrvatsko nebo
