Artur Rafaelovič Bagdasarov, Armenska Katolička Crkva: Kratki pregled. Zagreb: Fakultet hrvatskih studija, 2021.

Artur R. Bagdasarov hrvatskoj je javnosti najpoznatiji kao filolog usmjeren na pitanja o suvremenoj hrvatskoj jezičnoj normi. Godine 2020. objavio je u Moskvi na hrvatskom jeziku knjigu Hrvatski jezik: Pogled iz Rusije, a ove je godine objavio svoj dopunjeni hrvatsko-ruski rječnik. U tjednom kontinuitetu možemo čitati njegove znanstvene i popularno-znanstvene članke u hrvatskim stručnim publikacijama i na mrežnim stranicama.

Po tom on je zasigurno najproduktivniji inozemni filolog kroatist. Osim toga, ustrajan je u približavanju armenske kulture, stare i novije, hrvatskoj javnosti, o čemu je na hrvatskom objavio nekoliko knjiga: Armenija – domovina svetoga Vlaha (2015.), Armenske poslovice (2016.), Armenija – Noina zemlja: Kultura i povijest (2018.). Upravo je na to usmjerena i njegova nova knjiga na hrvatskom jeziku Armenska Katolička Crkva.

Knjigu je za tisak uredio Petar Marija Radelj, autor uvodnika Samosvojna Crkva ili obred unutar jedincate Crkve (str. 7-12), u kojem vrlo informativno a sažeto objašnjava liturgijske osobitosti Armenokatoličke crkve, a potom daje tablični prikaz predaja, obreda i Crkava kršćanskoga istoka te prijevod prinosa, posvete i pretvorbe iz misnoga kanona sv. Atanazija Velikoga. Autor Artur R. Bagdasarov knjigu je započeo Proslovom i uvodnim poglavljem Armenija i Armenci (str. 13-24), što je kratak pregled armenske povijesti od početaka do danas. Potom slijede tri cjeline: Armenska Katolička Crkva, Armenokatoličke crkve i Velikodostojnici Armenske Katoličke Crkve.

Slikar: Sevada Grigorjan

U prvom poglavlju Armenska Katolička Crkva (str. 25-69) opisuje začetke Armenokatoličke crkve, koja svoje izvorište ima u duhovnoj misiji apostolâ Tadeja i Bartolomeja, prvih navjestitelja kršćanstva u Armeniji. Ovdje čitamo o armenskim svetcima Grguru Prosvjetitelju (3.-4. st.), utemeljitelju i prvom poglavaru Armenske crkve, i Mesropu Maštocu, tvorcu armenskoga pisma, te sveticama Hripsime, Gajane i Šušanik, o kojima podatci na hrvatskom jeziku nisu lako dostupni. Nadalje, saznajemo kakav je ustroj te Crkve, obredna pravila, ali i sadašnje njezino stanje u Armeniji i svijetu. Armenokatolička crkva ima i svoje redovničke zajednice, od kojih je najveća Kongregacija mhitarista, koje je nadaleko znani samostan na venecijanskom otočiću San Lazzaro.

 Armenokatolički samostan kongregacije mihitarista na otočiću sv. Lazara u Mletcima (Veneciji)

U drugom poglavlju Armenokatoličke crkve (str. 70-103) opisane su najbitnije armenske katoličke crkvene građevine: katedrala Uznesenja Presvete Djevice Marije u Lavovu, crkva sv. Petrosa i Pogosa u Černovcima, crkva sv. Nikole iz Tolentina u Rimu, crkva Svetoga Križa u Veneciji, crkva sv. Grgura Prosvjetitelja u Novom Sadu koju su 1963. srušili komunisti, samostan Zmmar (ili Bzommar) u Libanonu.

Armenokatolički samostan Zmmar u Libanonu

Armenokatolička Crkva sv. Hovanesa (sv. Ivana) 1840. Sagrađena je na ruševinama crkve iz 5-6. st. u selu Sohrol (Iran), Wikimedia

Na kraju poglavlja opisana je lijepa predaja o kralju Abgaru i jednom od najstarijih naslikanih prikaza Isusa Krista.

Mandilijon nerukotvorenoga Kristova lika iz crkve sv. Bartula Armenskoga u Genovi

U trećem poglavlju Velikodostojnici Armenske Katoličke Crkve (str. 103-133) donosi životopise važnih Armenaca, od kojih o mnogima u hrvatskoj literaturi nema dostatnih podataka, primjerice armenokatolički patrijarsi Abraham Petar I. (Avram Bedros I.), Grgur Petar XV., Nerses Petar XIX. i Grgur Petar XX. Doznajemo također da svi armenokatolički patrijarsi svojemu imenu dodaju ime Petar, tj. izvorno Bedros. Iz armenskoga naroda potječe i jedan crkveni naučitelj Katoličke crkve: teolog, filozof i pjesnik sv. Grgur iz Nareka (10.-11. st.). Važne su povijesne osobe Armenokatoličke crkve u 13. i 14. st. Ivan iz Corcore (Hovhannēs Erznkats) i Ivan iz Krna. Armenac je također isusovac Grgur Pyram (polj. Piramowicz), koji je zbog svojega djelovanja osobito cijenjen u Poljskoj. Spomenuti su i drugi utjecajni Armenci.

Katolikos-patrijah Cilicije Armenske katoličke Crkve Rafael Bedros XXI. Minasjan

Pred kraj knjige opisana su bezuspješna nastojanja Svete Stolice da spriječi genocid nad Armencima koji je od 24. travnja 1915. pa sve do 1923. počinilo Osmansko Carstvo. Posljednje podpoglavlje posvećeno je hrvatsko-armenskim crkvenim dodirima. Knjiga ima oko 140 slikovnih priloga u boji koji živo prenose duh armenske tradicije. Također sadržava iscrpne sažetke na armenskom, engleskom, francuskom, ruskom i talijanskom jeziku. Popis literature omogućava čitatelju daljnje istraživanje pojedinih tema iz knjige.

Nakon radova Kamila Dočkala, koji je sredinom 20. stoljeća prvi detaljno približio armensku crkvenu povijest hrvatskoj javnosti, danas imamo modernu monografiju o Armenokatoličkoj crkvi iz pera Artura R. Bagdasarova, izvornoga znalca, koji je uz to i vrstan poznavatelj hrvatskoga nasljeđa i jezika.

 Ivana Kresnik
Obnovljeni Život, br. 3, 2022.

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo