OSVRT NA KNJIGU MATE KOVAČEVIĆA ”STOLJEĆE BORBE ZA HRVATSKU DRŽAVU”
Kao što je već iz naslova razvidno u knjizi su prikazani događaji, osobe i određeni procesi bitni za sudbinu hrvatskog naroda, hrvatske države i same ideje hrvatske državnosti tijekom dvadesetog stoljeća, kao što se i naznačuje u Uvodu: ”U radu se prikazuje sinteza borbe hrvatskoga naroda tijekom 20. stoljeća za vlastitu, samostalnu i suverenu državu.
Mate se Kovačević kroz dugogodišnji novinarski, publicistički i književni rad profilirao kao autor zamjerne erudicije i upućenosti u široki spektar tema, prepoznatljiva stila i idejnog habitusa. Ideja hrvatske državnosti i sve ono što se s njom događalo kroz povijest u središtu su većine Kovačevićih knjiga, a objavio ih je podosta – pa tako i ove najnovije ”Stoljeće borbe za hrvatsku državu”, objavljene početkom tekuće godine, u nakladi Hrvatskoga slova u Zagrebu. Skromna opsegom, svega šezdesetak stranica, prodorna povijesnim i filozofsko-političkim uvidima, koncizna, jasna i tečna u pogledu stila, ova knjižica djeluje kao podsjetnik i priručnik istodobno, kojega je zgodno imati pri ruci i na umu kod nekih aktualnih, ali i budućih dvoumica u hrvatskoj državnoj politici.
Kao što je već iz naslova razvidno u knjizi su prikazani događaji, osobe i određeni procesi bitni za sudbinu hrvatskog naroda, hrvatske države i same ideje hrvatske državnosti tijekom dvadesetog stoljeća, kao što se i naznačuje u Uvodu: ”U radu se prikazuje sinteza borbe hrvatskoga naroda tijekom 20. stoljeća za vlastitu, samostalnu i suverenu državu. U toj borbi posebna je prepreka stvaranju države jugoslavenska ideologija… (M. Kovačević: Stoljeće borbe za hrvatsku državu, HKZ – Hrvatsko slovo, Zagreb, 2022., str. 5.) Već iz druge rečenice Uvoda otkriva se glavna prepreka realizaciji hrvatske težnje za samostalnom državom, ideja jugoslavenstva, te na taj način i ta ideja jugoslavenstva postaje temom knjige, nerazdvojna od ideje hrvatske državnosti.
U svom se radu – jer knjiga u mnogome ima obilježja znanstvenoga rada, doduše koliko je moguće rasterećenog od balasta fusnota i kilometarskog popisa literature – Kovačević se u znatnoj mjeri oslanja na neke svoje ranije knjige (Pet stoljeća borbe za Hrvatsku, Biljezi hrvatskoga identiteta, Herceg-Bosna) te knjige drugih autora (Miron Krešimir Begić: Nezavisna Država Hrvatska – Ljetopis 1941. – 1945.; Zvonimir Puškaš: Od Maribora do Ovčare – Sudbina ranjenika oružanih snaga NDH u Mariboru svibnja 1945. i dr.), ali ne libi se posegnuti ni za mrežnim izvorima. Knjiga počinje analizom programatskog članka Nikole Stojanovića ”Hrvati i Srbi”, poznatijeg u povijesti pod nazivom ”Do istrage naše ili vaše”, a završava Bljeskom i Olujom te zaustavljanjem hrvatskih snaga pred Banja Lukom. Čime je, bojim se, spašena mogućnost da se nekom zgodnom prilikom, uz malo poticaja sa strane, rat na ovim prostorima opet rasplamsa. Moguće je da se takvo što dogodi i u suvremenoj geopolitičkoj konstelaciji u Europi i svijetu.
Posebnu čar autorovu djelu daje oštroumne usputne opaske, podsjećanja ne neke činjenice iz povijesti ne baš previše isticane u hrvatskoj historiografiji, npr. na to da je papa GrgurXIII. Hrvate zbog srčanosti u obrani kršćanstva nazvao ”uskrslim Makabejcima”, te anegdote poput one o okrutnom policajcu Janku Bedekoviću koju je, kako navodi autor, partizanski general Ivan Šibl 80-ih pričao po zagrebačkim kavanama. Stranicama ove knjižice defilira cijeli niz zatočnika i zatornika ideje hrvatske državnosti. Poseban akcent autor stavlja na neke prijelomne točke hrvatske povijesti dvadesetoga stoljeća: hrvatsko-srpsku koaliciju s početka stoljeća i infiltraciju srpske obavještajne mreže u Hrvatsku još tada, događanje tijekom prvih dana uspostave NDH, borbu za granice u toj državi i Rimske ugovore, poratni genocid nad hrvatskim narodom kojega su počinili Titovi partizani, hrvatsko proljeće, djelovanje hrvatske emigracije, osnivanje HDZ-a i drugih političkih stranaka te Domovinski rat.
Nova knjiga Mate Kovačevića biser je hrvatske tekuće publicistički produkcije, sa svim odlikama probranog pregleda i znanstvene sinteze u naslovu naznačene teme te je stoga sa zadovoljstvom preporučujem kao zanimljivo publicističko štivo koje se ne ispušta iz ruke do posljednje stranice, a i kada je odloži na policu, čitatelj će za njom često posegnuti kako bi provjerio neku činjenicu, pronašao ljekoviti kontrapunkt bezobraznim falsifikatima i iskrivljavanjima hrvatske povijesti režimskih povjesničara Jakovine, Markovine i sličnih ili jednostavno uživao u ponovnom čitanju.
Damir Pešorda, HT, Hrvatsko nebo