Vladimir Trkmić: Sveti Josip viđen očima vjere, molitve i pjesme
Dobre smrti zaštitniče, duša moja k tebi viče,
moleć za tvoj zagovor
Ime Josip, uključujući razne muške i ženske inačice, drugo je najčešće osobno ime na svijetu, (poslije Ivana). Prvi se put spominje u Starom zavjetu, u Knjizi postanka. Ime je preuzeto iz grčkog Ioseph, što je uzeto iz hebrejskog Yosef. Hebrejsko Yosef skraćenica je od Yehosef = Bog je povećao. Sastoji se od riječi Yo’ (yahveh, Bog) i yasaf (povećao, namnožio).Ime Josip je među deset najčešćih u Hrvatskoj.Već sama ta činjenica učestalosti imena u Hrvatskoj pokazuje da se hrvatski narod uvijek rado i često utjecao svetom Josipu u raznim životnim prilikama i neprilikama. Posebno je čašćen kod onih koji su molili za svoju blagu smrt ili blagu smrt nekih bolesnika. Stoga je važno promatrati život i zagovor svetom Josipu kroz vjeru, pjesmu i molitvu. To jest, prema sensusfideliumu (osjećaju vjernika) u Katoličkoj crkvi u Hrvata.
Što je sensusfidei ili sensusfidelium?
Sensusfidei (osjećaj vjere), također nazvan sensusfidelium (osjećaj vjernika), prema Katekizmu Katoličke crkve, je „nadnaravno cijenjenje vjere od strane cijelog naroda, kada od biskupa do posljednjeg od vjernika očituju univerzalni pristanak u pitanjima vjere i morala”. Citirajući dokument „Lumen gentium“ Drugog vatikanskog koncila, Katekizam dodaje: „Ovim ocjenjivanjem vjere, pobuđene i održavane Duhom istine, Božji narod, vođen svetim učiteljskim autoritetom… prima… vjeru, jednom zauvijek predanu svetima… Narod se nepogrešivo drži te vjere. Dublje je prodire ispravnim sudom i primjenjuje ga potpunije u svakodnevnom životu.” Temelj tome može se naći u Isusovoj izreci u Mt 16,18 da ga „vrata pakla neće nadvladati”, gdje se „to odnosi” na „Crkvu”, odnosno Gospodinov narod koji prenosi živu tradiciju bitnih vjerovanja kroz povijest, pri čemu su biskupi nadgledali da ta tradicija ne slijedi put pogrješke ili neke moguće hereze.
Ime Josip u povijesti su nosili biblijski likovi, monarsi, kraljevi, banovi, diktatori, skladatelji, književnici i mnoge druge profesije
Biblijski likovi
Josip (praotac) po Bibliji (od njega i pleme Josip)
Sveti Josip, po Bibliji, poočim Isusov
Monarsi
Josip, portugalski kralj
Josip I., car Svetog Rimskog Carstva
Josip II., car Svetog Rimskog Carstva
Joseph Bonaparte
Papa Benedikt XVI–Joseph Alois Ratzinger, papa
Diktatori
Josif Staljin
Josip Broz Tito
Banovi
Josip Jelačić
Josip Šokčević
Ostali
Joseph Goebbels
Josef Mengele
Đakovački biskup –Josip Juraj Strossmayer
Josip Flavije– povjesničar
Josip Runjanin
Josip Generalić– slikar
JosephHaydn
Josip Marohnić
Josip Slavenski
Josip Pupačić
Josip Kozarac– pisac
Predivna i duboko teološki duhovna pjesma „Josipe, o milo ime“, pjesma kojom teološki i na duhovan način ulazimo u životnu zbilju svetog Josipa i molitven odnos prema njemu.
Josipe, o milo ime,
Spasiteljev poočime,
kom na brizi Bog bi sam.
Vječnog Oca zastupniče,
Majke Božje zaručniče,
svim te srcem pozdravljam.
Koju slast si okušao,
kakvom li se srećom sjao
hraneć dijete Božije.
Živio si tako smjeran
kao čuvar brižan, vjeran,
Isusa i Marije.
Očima si gledo Boga
i na ruci nosio Ga,
vio Ga u zagrljaj.
Gospoda si ti cjeliv’o,
od njeg cjelov drag dobiv’o,
već na zemlji im’o Raj.
Bog što redi svemir cio,
drug u radu tebi bio,
s tobom skupa lio znoj.
Draga Božja Majka sama
pripravljala hranu vama,
svet li bio dom je tvoj.
Obadvoje služilo te,
obadvoje ljubilo te,
kao glavu doma svog.
A ti njih si obadvoje
pazio ko oči svoje
iz sveg srca pobožnog.
Život pun ti nevinosti,
svih milosti, svih kreposti,
svrši smrću najljepšom.
Dok si blažen umirao,
pokraj tebe Isus stao
s Majkom Djevom Marijom.
Dobre smrti zaštitniče
duša moja k tebi viče,
moleć za tvoj zagovor.
Ti na mojem smrtnom času
s Majkom blagom reci Spasu,
da me primi u svoj dvor.
Sveci Katoličke crkve i sv. Josip
Najgorljiviji štovatelji sv. Josipa bili su redovnici karmelićani, te malo manje franjevci. Sveta Terezija Avilska nazivala je sv. Josipa svojim ocem i gospodarom. Posvetila mu je trinaest karmelićanskih samostana, koje je sama osnovala njemu u čast. Svakoga je poticala da se s pouzdanjem utekne njegovoj zaštiti i stavi se pod njegovo pokroviteljstvo. Zapisala je izvanredne milosti za koje je imala zahvaliti njegovu zagovoru.Među osobite štovatelje sv. Josipa ubraja se sv. Franjo Saleški. U svojem časoslovu imao je samo sličicu sv. Josipa. Jednom je nekom redovniku izjavio da sav pripada sv. Josipu. Uoči svetkovine sv. Josipa postio je na kruhu i vodi. Kad je utemeljio novu redovničku družbu, uzeo je sv. Josipa za sveca zaštitnika.Slično su sv. Josipa štovali sv. Ignacije Lojolski, sv. Vinko Paulski i mnogi drugi sveci.
Štovanje sv. Josipa u Hrvatskoj
Vlada Dubrovačke Republike prihvatila je 20. ožujka 1521. godine prijedlog da se u Republici svetkovinu Svetog Josipa slavi kao zapovijedani blagdan.U sjevernim krajevima Hrvatske štovanje su mu širili isusovci. A Hrvatski ga je sabor na zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine proglasio zaštitnikom hrvatskog kraljevstva. Točnije, u saborskom protokolu od tih dana na latinskom jeziku piše: „Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran“. Svijest o tome da nam je on zaštitnik nije osobito zaživjela, ali su naši biskupi na zasjedanju u Splitu 1972. godine rekli “da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. god. i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…” Tada je Hrvatska biskupska konferencija donijela odluku da se osobito mora štovati u Hrvatskoj. To je proglašenje na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i kasnije nije nikada osporeno.Nacionalno svetište sv. Josipa je u Karlovcu na Dubovcu. Godine2017. na Tridesetodnevnici za Hrvatsku i hrvatski narod molilo se na sve nakane po zagovoru sv. Josipa, povodom 330. obljetnice kako je Hrvatski sabor proglasio sv. Josipa nebeskim zaštitnikom hrvatskog naroda. Prema odluci kardinala Josipa Bozanića, na području Zagrebačke nadbiskupije započela je Godina svetog Josipa 19. ožujka 2017., povodom 330. obljetnice kako je Hrvatski sabor izabrao svetog Josipa za zaštitnika Hrvatske.
Sveti Josip u umjetnosti
Do 17. stoljeća na slikama se sv. Josipa prikazivalo kao čovjeka poodmakle dobi, sijede kose, često proćelava i kao relativno marginalna lika uz Djevicu Mariju i Isusa.Često u pozadini, pasivne uloge, osim na slikama bijega u Egipat. Josip je prikazivan uglavnom s bradom, ne samo u skladu sa židovskim običajima nego i zato što se u evanđeljima ne navodi njegova starost.A uglavnom se smatralo da je bio stariji od Djevice Marije.Posljednjih stoljeća, ukorak s porastom zanimanja za Josipovu ulogu u Evanđeljima, postaje središnja figura u prikazima Svete Obitelji. Često ga se prikazuje kao mlađeg ili čak mladenačkog čovjeka, koji radi kao stolar ili aktivno sudjeluje u svakodnevnom životu Djevice Marije i Isusa kao ravnopravan i ljubazan član.Cijeli ciklusi prikaza života sv. Josipa vrlo su rijetki u srednjem vijeku, iako je često prisutan u prizorima iz života Djevice Marije i Isusa. Na nekim kipovima u ruci ima cvijeće poput ljiljana, što simbolizira da je božanski izabran. Svetog Josipa često se povezuje s crnom bojom, a u modernim prikazima i slikarstvu općenitozelenom bojom, dok je boja Djevice Marije plava.Jedna od najpoznatijih slika na kojima se pojavljuje Josip jest „Vjenčanje Djevice” talijanskog renesansnog slikara Rafaela. Na slici Josip i Marija stoje pred svećenikom i sklapaju ženidbu. Josip u ruci drži procvalu mladicu i daje obećanje vjernosti svojoj zaručnici. Postrani neki mladić lomi o koljeno svoju suhu mladicu. Mladice podsjećaju na predaju, po kojoj je Marija trebala pripasti mladiću, čija će mladica procvati, a to je bio baš Josip.
Kakva je to blaga smrt i što znači „Blago u Gospodinu preminuo“
O pojmu blaga smrt dalo bi se danima raspravljati. Ali jedno je sigurno, da je to smrt o kakvoj molimo u klasičnom Križnom putu riječima: „daj da jednom s križem u ruci umrem, u milosti tvojoj“. Što to znači? Znači da budem priseban, svjestan sebe, ispovjeđen, pričešćen ili barem pomazan bolesničkim pomazanjem. Nekad su tako naši stari preci umirali po svojim kućama, sa zapaljenom svijećom u ruci. S onom svijećom koja je bila blagoslovljena na Svijećnicu. Tako je umro blagopokojni i blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Tako su umrli mnogi Hrvati u vremenima kada se više poštivalo stare i bolesne, kada se na vrijeme zvalo svećenika bolesniku. U naše vrijeme sve je formatirano, sve šablonizirano. Pa tako i osmrtnice koje se piše kao obavijest o smrti pojedinaca. Gotovo na svakoj piše „Blago u Gospodinu preminuo“. No, matice umrlih pojedinih župa pokazuju sasvim suprotno. Mnogi od ukopanih nisu s ovoga svijeta otišli „s križem u ruci, i u milosti Božjoj“. Zašto? Zato što se nisu ispovjedili ni pričestili ni primili bolesničko pomazanje na bolesničkoj postelji. I, ako je ikada trebalo moliti za blagu smrt i blago preminuće u milosti, onda su to vremena u kojima živimo. Stoga, molimo se svetom Josipu za sebe i za druge.
Čudotvorna molitva sv. Josipu
Ova molitva svetom Josipu pronađena je pedeset godina poslije rođenja našega Gospodina Isusa Krista. Godine 1505. papa je ovu molitvu poslao caru Karlu, koji je tada išao u bitku. Molitva se moli devet uzastopnih dana, ujutro.
Sveti Josipe, čija je zaštita tako velika, tako jaka,
tako izravna pred Božjom krunom, predajem ti sve svoje potrebe i želje.
Sveti Josipe, pomozi mi svojim snažnim zagovorom
i izmoli mi od svog djevičanskog Sina sve duhovne blagoslove,
po Isusu Kristu, našemu Gospodinu,
tako da, jer sam vezan/a tvojoj
nebeskoj snazi, mogu iskazati zahvalu
i poštovanje najljubljenijem Ocu.
Sveti Josipe, nikad se neću moći umoriti
promatrajući Isusa kako spava na tvojim rukama.
Ne usuđujem se prići dok se on odmara blizu tvoga srca.
Zagrli ga za me i poljubi za me njegovu nježnu glavu,
i zamoli ga da mi uzvrati poljubac kad udahnem posljednji uzdah.
Sveti Josipe, zaštitniče umirućih, moli za nas. Amen.
Vladimir Trkmić/Hrvatsko nebo