Presudni dani za budućnost Ukrajine i Europe!

„Rusija i Zapad riskiraju padanje u smrtonosnu spiralu“, ističu u podnaslova svoga komentaru Emma Ashford i Joshua Shigrinson u mrežnom izdanju uglednog američkog časopisa „Foreign Affairs“ („Vanjski poslovi“) od 8. ožujka. Naslov je još određeniji: „Kako bi rat u Ukrajini mogao postati mnogo gori“. Odmah na početku podsjećaju na to da su ruski vođe više puta spominjali  drastičan udar nuklearnim oružjem budu li Sjedinjene Države ili njihovi europski partneri iz NATO-a intervenirali u ratu u Ukrajini. Podsjećaju i na Putinova upozorenje na prednost Rusije u „broju posljednjih tipova nuklearnog oružja“, a zatim i na upozorenje njegova ministra vanjskih poslova Lavrova da će „treći svjetski rat biti nuklearni rat“. On je tu opomenu iznio u sklopu ostalih upozorenja Zapadu da vojno ne intervenira protiv ruske vojske u Ukrajini.

I premda, očito, nitko ne želi rat nuklearnim oružjem, sadašnje pogoršavanje odnosa moglo bi voditi u eskalaciju dosadašnjeg rata. Ruski rat protiv Zapada mogao bi se nastaviti ne-nuklearnim, ali vrlo ubojitim i opakim oružjima. Veliki ratni metež moguć je naime ako i ne bude upotrijebljeno nuklearno oružje, opominju čitatelje pisci spomenutog članka; rat koji bi se mogao „ako i ne bude nuklearni, pretvoriti u tragediju, proizvodeći veća europska sukobljavanja“. Oni procjenjuju da će sljedeći tjedni postajati opasnijima od ovih koji su za nama. Stoga je važno, smatraju, da SAD iskoristi svaku moguću prigodu za uspostavu mira u Ukrajini, pa makar ta prigoda uključivala „neugodne opcije, takve kao što su ukidanje nekih od najgorih sankcija prema Rusiji u zamjenu za okončanje neprijateljstava“.

Popuštanje bi, unatoč svemu, bilo učinkovitije za izbjegavanje „još veće katastrofe“ kakvu bi donijeli svi ostali, dakle tvrđi i nepopustljiviji pristupi, smatraju zabrinuti pisci poduže analize. Svjesni su, kao i brojni drugi komentatori po nekim ozbiljnim američkim i europskim časopisima i glasilima, kako se može zavrtjeti „zlokobna spirala“. Podsjećaju nas kako su međusobna nadmetanja u vojnoj i drugoj moći i nadmoći dovodila u povijesti do europskih ratova. 

Postoji više „scenarija“ mogućega pogoršanja odnosa; širi rat može početi u svakom trenutku! Jedan scenarij proistekao bi iz ekonomskog rata sankcijama što ga je Zapad prošli tjedan pokrenuo protiv Rusije. Nju osobito pogađa blokiranje vlastitih deviznih pričuva u inozemstvu i to što je odsječena od uvoza zapadnih proizvoda visoke tehnologije. Pokažu li se uskoro učinci tih prisilnih mjera protiv Rusije razorni za njezino gospodarstvo i financije, Putin bi mogao zaključiti da je to dovoljan razlog za osvetu. Mogao bi se  osvetiti recimo kibernetskim napadima na europske vojne i civilne sustave. A mogao bi se osvetiti i zavrtanjem plinske pipe prema Europi, što bi u ovom trenutku za Europu imalo neizdržive posljedice, premda bi i Rusija ostala bez milijarda eura što ih prihoduje izvozom plina. A kibernetski napadi mogli bi pokrenuti NATO-ovo postupanje po Članku 5, zato što bi se njih protumačilo kao fizički napad na jednu ili više članica. I tako bi se spirala obračunavanja i revanširanja zavrtjela… 

Ekonomski vrtlog već je zahvatio mnoge i prijeti teškim i dalekosežnim posljedicama. I ratni vrtlog mogao bi zahvatiti i neke druge države. Isporučivanje oružja Ukrajini moglo bi poslužiti kao iskra koja bi izazvala požar i dovela u izravni sukob NATO i Rusiju.

Bidenova vlada ponaša se razborito, smatraju spomenuti komentatori. Ona obuzdava i europske saveznike koji se zauzimaju za oštriji kurs u pomaganju Ukrajini, a koji bi moglo izazvati proširenje rata. Drugi inzistiraju na tomu da Putina „treba poraziti“. Ono pak što mnogi ne shvaćaju jest to da bi, ako se ne nađe neko rješenje za zaustavljanje sukoba, „sadašnji rat mogao postati još gori i krvaviji“.

I  niz drugih vrlo ozbiljnih analitičara geopolitičkih odnosa upozorava da bi trebalo pritisnuti kočnicu u uzajamnom vraćanju ’milo za drago’, koje pospješuje spiralu nasilja, eskalacije, sankcija i protu-sankcija. Odluka predsjednika Bidena od utorka, 8. ožujka po kojoj će SAD obustaviti dobavu ruske nafte za svoje energetske potrebe, kako Amerika ne bi „financirala rat“ što ga Putin vodi protiv Ukrajine, zacijelo ne će presudno utjecati na daljnje ponašanje Rusije. No u Europskoj uniji upravo se o tom raspravlja te će se ovih dana odlučiti hoće li isto i ona učiniti. Putin pak kaže: Ako Europa prestane kupovati našu naftu, mi ćemo joj prestati isporučivati i svoj plin. 

Odluka o tomu što će EU učiniti u pogledu ruske nafte, a Putin u pogledu ruskog plina za Europu ključna je odluka u sadašnjoj fazi asimetričnog suprotstavljanja sankcijama ruskim vojnim akcijama. O njoj ovisi daljnji tijek europske povijesti. A on ovisi i o tomu hoće li u ukrajinsko-ruskim pregovorima, koji su povezani sa stanjem na terenu, na bojištima, u gradovima, biti postignut nekakav kompromis koji bi vodio prema zaustavljanju oružanih djelovanja. Stanje je takvo da bi i „truli kompromis“ povezan s krupnim ustupcima Putinu bio povoljniji i za Ukrajinu i za Europu od nastavka tekućeg razaranja, ubijanja i iseljavanja Ukrajine. „Sila zakon mijenja“, stara je i mudra narodna izreka. 

M.O./Hrvatsko nebo