Čovjek koji je pomno gradio imidž Rusije, uništio ga je u jednom danu!

Imidž države se dugo gradi, a relativno brzo ruši. To se posebno odnosi na zemlje koje nemaju snažan kredibilitet u međunarodnoj zajednici ili su opterećene stereotipima. Kladio bih se da je toga itekako bio svjestan ruski predsjednik Vladimir Putin, sudeći prema nizu poteza koje je povlačio proteklih godina, a sve kako bi Rusiju uvrstio među zemlje kojima se može vjerovati. Sigurno je razumio da nije dovoljna ekonomska i vojna moć, odnosno tvrda sila, da bi se igralo u “prvoj ligi”, već i snaga karizme, pa i šarma, na čemu se temelji meka moć.

Poznato je kako je, pripremajući se za predsjedničke izbore 2000. godine, angažirao međunarodne PR agencije kako bi u zapadnim političkim javnostima “objasnile” činjenice vezane za rat u Čečeniji te ga prikazale kao uspješnog gospodarskog i društvenog reformatora. Godine 2006. pokrenuo je veliku i prilično skupu međunarodnu medijsku kampanju kako bi Rusiju prikazao u modernom svjetlu i neutralizirao stare stereotipe.

Čak su se relativno uspješno nosili i s kriznim situacijama poput one 2006., nakon ubojstva Ane Politkovske, kritičarke predsjednika i vlade, te trovanja bivšeg ruskog špijuna Aleksandra Litvinjenka. Pokrenuli su i državni televizijski program na engleskom jeziku kako bi svjetska događanja prikazivali kroz ruske naočale, a ruska javna diplomacija je posljednjih godina bila prilično aktivna. Rusija je iskoristila i domaćinstvo Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. kako bi dodatno poboljšala svoj imidž u svijetu te neutralizirala negativnosti proizišle iz operacija u Ukrajini te aneksije Krima.

Posjetiteljima i milijardama gledatelja diljem svijeta predstavila se kao razvijena država, dobar organizator i gostoljubiv domaćin, a Putin kao simpatičan lider kojem je stalo do boljitka svoje zemlje.

O uspješnoj promjeni imidža svjedoči i niz međunarodnih indeksa, koji istražuju snagu brenda država. Primjerice, prema Indeksu meke moći britanskog Brand Financea iz 2020., Rusija je bila na visokom 10. mjestu, odmah nakon Kanade, Švicarske i Švedske, po snazi svoje meke moći. Zanimljivo je kako se u tom istraživanju, prema kvaliteti i poštovanju lidera te u kategoriji međunarodni odnosi, Rusija našla uz rame s Njemačkom, SAD-om, Velikom Britanijom i Francuskom. Istodobno najutjecajnije države u diplomatskim krugovima bile su: SAD, Njemačka, Rusija, Velika Britanija i Kina. Dakle, samo prije dvije godine Rusiji i Putinu se prilično vjerovalo te ih se uvažavalo.

I Putin je sigurno znao koliko ga je koštao taj poboljšani imidž. Kako onda shvatiti potez s agresijom na Ukrajinu, koja je u samo jednom danu srozala imidž, ne samo Putina, nego i njegove zemlje, čiji ljudi i kultura zaslužuju poštovanje. Ulazi u povijest kao prvi europski vođa koji je nakon Drugog svjetskog rata i teško građenog mira izvršio agresiju na drugu suverenu zemlju. Doduše, prethodili su mu Milošević i Srbija, čiju je retoriku iz 1991. doslovno kopirao nastojeći prikazati susjede kao fašiste i ljude koji ne zaslužuju da budu nacija, a po stilu djelovanja svakako je bliži Hitleru.

Kako onda protumačiti taj zaokret, čovjeka koji nije pomno njegovao samo imidž Rusije već i svoj osobni? Očito se uživio u svoju povijesnu misiju da Rusiju ponovno učini velikom. Procijenio je slabost Zapada te zbunjenost i gospodarsko-energetsku ovisnost Europske unije, te je spreman žrtvovati teško stečeni imidž Rusije, koji mu očito nije donio uvažavanje za stolom velikih, kako bi svima pokazao zube. Tako, pokušavajući postati novi neokrunjeni ruski car, radi nepopravljivu štetu Rusiji, koja postaje talac jednog ego manijaka.

Božo Skoko/VL/ https://www.vecernji.hr/Hrvatsko nebo