Za incidente tijekom i poslije ‘Oluje’ kazneno je gonjeno 3.700 osoba, a preko 2.300 osuđeno – to bi predsjednik države trebao znati

U svome govoru u Kninu (5. kolovoza 2021. godine), povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja) predsjednik države je među ostalim, aludirajući na pojedinačne zločine hrvatskih branitelja i građana prema Srbima na do tada okupiranim područjima tijekom i nakon ‘Oluje’, rekao i sljedeće:

 “Tu su ubijani na svojim kućnim pragovima babe i djedovi, ljudi koji su imali naivnu vjeru da mogu ostati na svom pragu, no, ubijeni su, iznevjereno je temeljno ljudsko povjerenje. Za ta ubojstva nije nitko odgovarao, a radi se o desecima ljudi. I to zaslužuje pijetet.”

Da nitko na hrvatskoj strani nije odgovarao za incidente tijekom i nakon ‘Oluje’ neistina je i takve tvrdnje idu u prilog samo onima koji nam iz Beograda i ovih dana (što je već uobičajeno za kolovoz) odašilju poruke mržnje nastojeći promijeniti činjenice i skrojiti novu, jednostranu povijest u kojoj su oni uvijek žrtve, a svi drugi zločinci.

 Naime, u jednom izvješću “Documente – Centra za suočavanje s prošlošću” iz 2014. godine koje se bavi ovom problematikom, kaže se:

“Prema podacima DORH-a, za kaznena djela počinjena tijekom i nakon Oluje pred hrvatskim sudovima procesuirano je više od 3700 osoba, od kojih je nešto manje od 2400 i osuđeno. Uglavnom se radi o počiniteljima pljački i paleži. Tako je za kaznena djela protiv imovine: krađa, teških krađa i razbojstava osuđeno gotovo 2300 osoba. Za ubojstva je osuđeno 14 osoba, a za silovanja i ostala kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa 11 osoba.”

(Izvor: Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, “Procesuiranje ratnih zločina”; https://documenta.hr/wp-content/uploads/2020/09/procesuiranje-ratnih-zlocina-FINAL.pdf; dijelove teksta istaknuo: Z. P.; stranica posjećena 4. 8. 2021.) 

 Najblaže rečeno, sramota je da predsjednik države to ne zna – iako su podaci, kako je vidljivo, stari 7 godina – utoliko prije što je DORH i nakon toga nastavio s postupcima procesuiranja hrvatskih branitelja i civila koji su bili osumnjičeni za kaznena djela tijekom Domovinskog rata, pa i ona vezano za VRO ‘Oluja’.

 Treba li možda ponoviti (po tko zna koji put) kako su u Hrvatskoj od 1991. godine do danas nebrojeno puta osuđeni svi zločini neovisno od toga koje su nacionalnosti bile žrtve a koje počinitelji – i na kakve je to reakcije nailazilo u Srbiji i među političkim predstavnicima Srba u Hrvatskoj? Koliko god mi bili objektivni i vodili se univerzalnim načelima humanizma i pravde, oni su nastavljali i nastavljaju dalje, svojim utabanim stazama, nastojeći te incidente s hrvatske strane, pojedinačne zločine na kakve nije bio imun ni jedan rat u svjetskoj povijesti, predstaviti kao planirane operacije “etničkog čišćenja”, pripisujući krivnju državi i optužujući nas kao kolektivitet, kao narod, kao naciju.

 To je ono što naši čelnici iz vrha države – kako oni na Markovu trgu, tako i oni koji sjede na Pantovčaku – ili ne shvaćaju ili ne žele shvatiti.

 Hrvat se nema razloga ni potrebe ispričavati bilo komu – kako onaj u Hrvatskoj, tako i onaj u Bosni i Hercegovini! Branili smo svoje, borili smo se za opstanak, za preživljavanje, za svoje mjesto pod suncem! I zato nećemo savijati glavu, pogotovu ne pred onima koji su nas svojim agresivnim i genocidnim ratnim operacijama nastojali istrijebiti i zatrti nam svaki trag postojanja. 

 Ovom narodu je već dosta beskičmenjačkog puzanja, ljigave, udvorničke politike i diplomacije kojoj je najvažnije nikomu se ne zamjeriti!

 Od pojedinačnih zločina smo se odavno distancirali i osudili ih kao civilizirani ljudi i kršćani, ali nikomu nećemo dopustiti da nam ponovno nameće kolektivnu krivnju onako kako se to činilo nakon 1945. godine! To trebaju znati kako oni u Beogradu, tako i predstavnici SDSS-a, SNV-a i svi drugi koji se još uvijek zanose time kako će promijeniti činjenice i izvršiti inverziju povijesti služeći se gebelsovskom propagandom. 

 A ne bi bilo loše da se i naši politički čelnici – u prvom redu predsjednik države – malo bolje informiraju prije nego uzmu sebi za pravo javno arbitrirati oko nekih bitnih pitanja.

 Mi smo se branili jer su nas primorali na to, a agresor je onaj koji je odgovoran za rat i žrtve; Srbija, Crna Gora i “JNA” su pokrenuli kotač zla i svoje sunarodnjake u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini gurnuli u ratnu avanturu. Za nas obrana od velikosrpske agresije nije bila pitanje izbora, nego pitanje biološkog opstanka.

 Žalosno je da se te činjenice i danas, 30 godina nakon otpočinjanja agresorskog rata moraju iz dana u dan ponavljati, kao da sami sebe želimo uvjeriti u nešto za što baš i nismo sigurni kako se dogodilo!?

 Ponašanje politikanata koji nikako ne mogu odbaciti svoju komunističku ljušturu i još uvijek nisu mentalno zreli u toj mjeri da mogu činjenicama pogledati u oči i bez kompleksa i zluradosti spomenuti zasluge tvorca moderne hrvatske države, dr. Franje Tuđmana – čak ni u prigodama obilježavanja najvećih pobjeda i osloboditeljskih operacija koje je on vodio kao vrhovni zapovjednik i predsjednik zemlje – nije ono što određuje našu prošlost niti budućnost. Oni se još uvijek ne mogu pomiriti sa stvarnošću i na jedan jadan i nedostojan, tragikomičan način se koriste različitim manevrima kako bi se uvukli pod kožu “desnom” biračkom tijelu. Pritom kao da zaboravljaju kako nije moguće hvaliti hrvatske pobjede i ono što se događalo u Domovinskom ratu, a zaobilaziti i ignorirati dr. Franju Tuđmana. To su za svakoga tko hrvatski promišlja i diše neodvojivi pojmovi: dr. Franjo Tuđman, Hrvatska i Domovinski rat su jedno, odgovaralo to komu ili ne.

 Tako je to kod nas. Neke se činjenice moraju ponavljati u nedogled. Mi koji smo se za ovu državu borili, ponavljat ćemo ih dok smo živi – ne samo radi povijesne istine, nego prije svega zbog svoje braće koja nisu dočekala slobodu a za nju su dali najviše što se može.

 Neka im je vječna slava i hvala. Počivali u miru Božjem.

Zlatko Pinter/Hrvatsko nebo