Ž. Dogan: Pandemija velikosrpskih laži i ludila

  Propagandno-diplomatska mašinerija 

Nakon što s vremenom na površinu isplivava sve više i više dokaza o neutemeljenosti već etabliranih velikosrpskih mitova i laži o Jasenovcu, Stepincu i vječitoj ‘ugroženosti Srba’ te mogućnosti da se oni uskoro do kraja razotkriju i uruše, beogradska propagandno-diplomatska mašinerija pojačana stranim savjetnicima i lobistima s Vučićevog platnog spiska, neviđenom žurbom i zalaganjem pokušavaju spriječiti da se to dogodi.

Nevjerojatno s kojom luđačkom upornošću i vještinom novoustoličeni velikosrpski vožd i njegovi spin doktori pletu čudnu mrežu između diplomacije, SPC, tajnih službi i društava, medija, filmske i glazbene industrije, sporta, … i ‘bljutavog okusa’ istarske malvazije, da bi ojačali i na druge proširili virus svoje ‘bivše’ mržnje i prijezira prema nepokorenim Hrvatima. Ali i drugim ‘bratskim’ narodima u okruženju koji tvrdoglavo odbijaju priznati da su ‘oduvek Srbi’ i postati dijelom Velike Srbije.

Očito, S Vučićem na čelu, grabežljivo-zločinačka priča s početka 90-tih u Srbiji dobiva novi zamah, a njegovi mediji, SPC i ‘ugrožene srpske manjine u Regionu’ ponovo postaju potporni stupovi takve politike.

Da novi vožd u tom smislu ima vrlo osmišljenu strategiju i dugoročni plan na čijem provođenju sustavno radi velikosrpska političko-obavještajna i vjerska elita, nije ništa novo i nepoznato. Sve smo to već vidjeli s Miloševićem.

Medijsko ludilo

Paralelno s pojačanom antihrvatskom promidžbenom ofanzivom na svim frontovima i u svakoj prigodi, kako bi se očuvali već do prozirnosti izlizani stari mitovi o Hrvatima kao rasistima i fašistima, u srbijanskim medijima došlo je i do naglog porasta popularizacije ‘novih’- O ‘agresiji Hrvatske na Srbe u genocidnoj Oluji’ kojom su ‘okupirane vekovne srpske teritorije i proterano preko pola miliona Srba’. Hrvatima kao ‘pokatoličenim Srbima’ (osim malog broja Zagoraca, koji su ionako Austrijanci) Dubrovniku kao ‘vekovnom srpskom gradu u kojem žive Srbi katolici’. ‘Vekovnoj srpskoj obali i moru od Drača do Zadra’. O tome kako će sve to ponovo biti srpsko jer ‘ničija nije gorela do zore’. ….

Sami popunite točkice te beskrajno duge liste sličnih, tipično velikosrpskih besmislica i budalaština koje se stalno ponavljaju, a čovjek kad ih sluša ne zna bili se smijao ili plakao.

(Mala napomena usput. Moj posao koji radim od kuće je takav da mi, ponekad i po 12 sati dnevno, jedino društvo pravi tablet i raznorazne emisije na You Tube-u koje uglavnom slušam.)

Ako svratite ponekad tamo i pogledate to svekoliko političko i medijsko ludilo što trenutno plamti u Vučićevoj Srbiji bit će vam jasno zašto se ona se sve više pretvara u fašističku diktaturu. Zahuktala tabloidna, TV Pink i Happy propagandna mašinerija melje sve pred sobom. Predvođena goebelsovski istreniranom papigom, Milomirom Marićem (‘sto puta ponovljena laž postaje istina’) te ratnim zločincima i kriminalcima svakodnevno u prvom planu ruše se sve mostovi suradnje i normalnog suživota sa susjednim narodima i zapadno uljuđenim djelom svijeta.

Običan narod i mladi naraštaji u Srbiji od jutra do sutra pumpaju se rasnom mržnjom i neprijateljstvom prema Hrvatima, Albancima, Bošnjacima, Crnogorcima, Amerikancima, Englezima, Nijemcima, Vatikanu, Židovima, muslimanima, … Jednostavno rečeno prema svima koji se na bilo koji način, kolektivno ili individualno, odupiru grabežljivom velikosrpskom ekspanzionizmu.

I onda nakon toga stalno kukaju i tobože se čudom čude ‘Zašto su se svi razbežali od nas’? ‘Zašto s nama nitko neće’?

Politika ili reality?

Takve gomile bedastoća koje dolaze iz Vučićeve Srbije nama Hrvatima i promatraču sa strane mogu izgledati smiješno. Zapravo one to i jesu, jer se tamo više ne zna gdje prestaje politka, a počinje mafija i starlete i kad se sve to skupa pretvara u reality show. Ali pokušajte se zamisliti u koži običnog Srbina koji se rodio i živi u Srbiji i kojeg se tako godinama, iz dana u dan, medijski bombardira ponavljanjem jednih te istih laži i zbunjujućih obmana i možda vam tada bude jasno zašto ga to s vremenom ponese i tako postane mainstream političko mišljenje u Srbiji.

Svakome tko to prati postalo je jasno da se dobro uvježbana tehnika goebelsovskog manipuliranja lažima, mitovima i dezinformacijama, sve više normalizira kao političko oružje srbijanskih medija u ova krizna vremena.

Stalnim recikliranjem starih i ponavljanjem novih velikosrpskih mitova i laži u Vučićevoj Srbiji hrane se i održavaju postojeće predrasude i zablude o ‘vječitoj ugroženosti i žrtvi’. Srpskom uhu sigurno privlačno zvuče srcedrapajuće priče o vlastitom narodu kao nevinoj žrtvi ‘krvoločnih hrvatskih fašista’ i ‘strašnih zveri sa Zapada’ što su se urotile da unište srpski narod, koji ‘nikada nije i ne bi, ni mrava zgazio’.

Na temelju takvih tradicionalnih mitova i crkveno-državnog predanja, u pripremi terena za nove osvajačke pohode, velikosrpski propagandisti neprestano idealiziraju svoj narod kao bezgrešnu žrtvu stranih osvajača. Oni uvijek koriste istu, u dušu srpskog naroda duboko usađenu matricu bizantsko-prijetvornog načina razmišljanja u kojoj nema mjesta činjenicama. Svi se slažu u jednom. Nitko ne može i ne smije rabiti riječ krivica kada se govori o Srbima. ‘Božanski narod’ nikada u svojoj prošlosti nije ubijao, okupirao, zlostavljao i pljačkao druge. To su radili samo ustaše, balije, šiptari, Nijemci, Englezi, Amerikanci…

Srbi su oduvijek bili i ostali šampioni nevinosti i pogrešne osude – ‘samo zato što su Srbi’.

Zloćudni velikosrpski virus

Srpske Pink i Happy TV, s mega popularnim voditeljem Milomirom Marićem, prilično dosadnim Dejanom Sarapom, raznim ljepuškastim Jovanama i uvijek istim gostima (s rukama krvavim do ramena iz vremena užasa velikosrpskih agresija 90-tih) pretvorile su se u krajnje opasne izvore i žarišta gebelsovski dizajnirane huškačke promidžbe u kojoj se sve ponovo svodi na proizvodnju paranoje o ‘ugroženosti srpstva’ i ‘zaverama da se uništi Srbija’.

Sada se opet taj endemski virus, preko ikona srpskog morala i pravoslavlja, Šešelja, Bokana, Šljivančanina, kapetana Dragana i drugih spin doktora, vješto prilagođava sustavu narodnog vjerovanja i načina razmišljanja da bi se urezao što dublje u glave običnih Srba. Problem je što taj zloćudni virus koji se uzgaja u mračnim mozgovima ratnih zločinaca i velikosrpskih umjetnika laži, preko spomenutih emisija jednako lako preskače državne granice kao i virus korone.

I širi se vrlo učinkovito među onim Srbima u ‘Regionu’ koje povezuje ‘ugroženo srpstvo’ i ideološka bliskost.

Kada ta grandiozna mitomanija, krivotvorine i bjesomučna propagandna histerija sasvim pomute zdravo razumsko rasuđivanje kod većine Srba i prelije se preko granica Srbije, vidjeli smo već kako se sve to završava. Za srpski i za susjedne ‘bratske’ narode.

Ima li veće ugroze za ‘ugrožene’ Srbe u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i Kosovu od ‘bivših’ ratnih zločinaca, koji su ih svojim ‘oslobađanjem’ gotovo počistili s tih prostora, kada se sada u Beogradu ponašaju kao njihovi odvjetnici?

Zapanjujuće je svjedočiti koliko je ta mitomanija i grabežljiva pohlepa za tuđim žilava i kako se po istoj matrici balon velikosrpskih laži i manipulacija prenapuhuje i podgrijava dok ponovo ne eksplodira u krvavom nasilju i ratovima. Vidite kroz kakvu dramu prolazi BiH ili mala i ponosna Crna Gora koja, iako se ulaskom u NATO i približavanjem EU integracijama uspjela osloboditi izravnog smrtonosnog zagrljaja ‘Velikog brata’, to joj ipak nije osiguralo zaštitu od malignog virusa velikosrpstva koji je ponovo razara.

Marić i gosti

Kada najpoznatiji i najutjecajniji srbijanski voditelji i novinari svakodnevno u svojim emisijama serviraju po stoti put zaredom prežvakane laži i krivotvorine, samo s drugačijim začinom, onda je očito da se radi o sustavnom zaglupljivanju i indoktrinaciji naroda s određenim ciljem. Legendarni i svim mastima debelo premazan, Milomir Marić, sam za sebe kaže kako je odavno shvatio da je Srbija mjesto gdje se od laži i mitova može ‘lepo živeti’, pa je njihovo populariziranje pretvorio je u reality show i od toga napravio unosan privatni posao.

Očito su njemu kočnice potpuno popustile jer ga uopće ne obeshrabruje činjenica da se njegove lukave podvale i jeftine floskule koje bolesno ponavlja, jednim klikom na internet mogu provjeriti za nekoliko minuta. U svojim iznimno gledanim emisijama (Dobro jutro Srbijo, Ćirilica, Goli život i reality programima) taj spretni trgovac ljudskim zlom i nastranostima stalno ugošćuje ratne zločince, udbaše, mafijaše i kojekakve prevarante koji cijeli život nisu ništa drugo radili nego samo ubijali, pljačkali i varali, izvan Srbije – ‘iz ljubavi za Srbiju’. Predstavljajući ih mladim naraštajima kao uzore pri postizanju uspješne karijere, slave i bogatstva.

Interesantno, u drugim TV emisijama u kojima je on gost, Marić otvoreno priznaje da na vrstu ljudi koje dovodi u svoje emisije privatno gleda s prijezirom i gađenjem. Ali ga to ipak ne smeta da svoje jutarnje emisije već godinama gotovo svakodnevno započinje s osuđenim ratnim zločincima i njima sličnim ‘srpskim patriotima’ kao glavnim gostima. I da uz takve, patološkom mržnjom prema neokupiranim susjedima izobličene kreature, dovlači još i gomilu drugih Miloševićevih diplomata i generala, udbaša i mafijaša, ‘istoričara’ i redatelja, ‘belih i crnih magova’ koji se svakodnevno takmiče tko će u mozgove običnih ljudi u Srbiji napumpati više mržnje prema Hrvatima, Bošnjacima, Albancima i Crnogorcima. Tko će više popljuvati Vatikan i Stepinca, muslimane i Jevreje, sotonsku EU i NATO fašiste, Amerikance, CIA i Bidena, ‘Kurve’ Engleze, njihovu kraljicu i tajne službe, Nijemce, naciste koji investicijama ponovo koloniziraju Vojvodinu i otimaju Kosovo…

Upravo se u Marićevim emisijama jasno vidi ona neizlječiva pohlepa za tuđim, potreba za izvrtanjem istine i nevjerojatan dar za izokretanjem pile naopako. Ali i sugestivna snaga svakog pojedinca i velikosrpstva kao cjeline.

U usijanim glavama zaslijepljenih velikosrpskih fanatika i njihovih sljedbenika istina je uvijek jedino ono što bi oni željeli da bude, a sve drugo su (ustaške i belosvetske) laži. Nema potrebe ovdje citirati ‘oca otadžbine’ Dobricu Ćosića, i njegove dobro poznate ode o opravdanosti i potrebi za laganjem kod Srba, kad gotovo svatko zna da ‘bezobzirno lagati o očitim istinama’ je postala njihova specijalnost.

Zona sumraka satkana od laži

Uvjerljivost velikosrpskih laži i manipulacija koje su namijenjene namjernom zavaravanju drugih ljudi i lakomislenih Srba, po mišljenu svjetskih eksperata, vrlo je privlačna i paralizirajuća. ‘Možeš ih sto puta uloviti i dokazati im da lažu, ali oni i dalje nastavljaju svoju priču kao da se ništa nije dogodilo’.

Upravo tako je to vidio višestruko nagrađivani američki istraživački novinar, Peter Maass, urednik časopisa ‘The Intercept’ koji je za vrijeme ratnih 90-tih bio dopisnik ‘Washington Post-a’ i ‘The New York Times-a’ iz Srbije i susjednih zemalja. On kaže kako su on i drugi strani izvjestitelji, koji su došli u Srbiju izvještavati na osnovu istine i činjenica, bili zapanjeni količinom laganja i sustavnog ispiranja mozga običnom narodu. Ali i ponudama da za debele novce preuzimaju i svijetom šire velikosrpske laži i optužbe na račun napadnutih susjednih naroda, ‘unatoč tome što su bile neutemeljene i besmislene’.

Maass je primjetio da su Srbi u Srbiji stvorili nekakvu svoju vlastitu stvarnost i žive u nekom svom svijetu. U zoni sumraka satkanoj od laži, podvala i izmišljotina koje s nevjerojatnim žarom i luđačkom upornošću ponavljaju i nameću drugima. I ako se ne slažeš s njihovim ‘istinama’ onda si mentalno bolestan, srbomrzac i fašista.

On ističe da Srbi ‘lažu o očevidnim stvarima i uvijek pričaju jedno, a rade drugo’.

Da ne vide ono što jest već ono što misle da je za njih korisno. I trude se svoje gledanje i shvaćanje nametnuti drugima. ‘Njihova verzija stvarnosti toliko je groteskna i iskrivljena da čovjek pomisli da se radi o slijepcima ili je sam slijepac. Ako im pokažete na bijeli zid i pitate koje je boje oni će vam reći crne i zabrinuto će vam savjetovati da odete kod doktora pregledati vid ako vidite da je zid bijele boje’. ‘Čovjek se zapita čemu će vjerovati, onome što vidi vlastitim očima ili onome što mu Srbin kaže da vidi vlastitim očima’ ? Maass zaključuje da ‘tim ljudima i nije važno je li im vjerujete ili ne vjerujete, njima je samo važno da počnete sumnjati u ono što vi sami vjerujete i vidite’.

Otvoreni poziv na nove ratove

Jednom, dakle kada se Šešelj, Šljivančanin, Bokan i kapetan Dragan dovoljno dugo i dovoljno često pojavljaju u Marićevim i drugim najgledanijim TV emisijama u Srbiji i iz dana u dan ponavljaju jedne te iste bljuvotine o ‘Hrvatima fašistima’ koji ‘mrze Srbe samo zato što su grehom rođenja Srbi’ tada je, za to već pripremljena masa običnih Srba, instiktivno sklona vidjeti ih kao istinske branitelje ‘ugroženog srpstva’. ‘Srpskog’ Vukovara, Knina, Gline, Petrinje, Zadra, Dubrovnika, ‘srpske’ Slavonije, Like, Banije, Dalmacije, ‘srpske’ BiH, Crne Gore, Kosova i Makedonije. Još kada se u komentarima ispod tih emisija na You Tube-u većina redovitih gledatelja oduševljeno slaže i podupire Marićeve goste, njihove ‘istine’ i političke ciljeve, onda je to zlokobna najava da će u ‘Regionu’ opet nešto poći po zlu.

Onda to postaje otvoreni poziv na nove ratove.

Posebice protiv Hrvata, zbog pozorno izbrušenog emotivnog sadržaja u narativu o ‘srpskoj nejači u logorima za decu’ ‘pečenju srpskih beba u rernama za hleb’ ‘užasnim mukama u kojima su umirala srpska deca jer su ih časne sestre trovale stavljanjem izdrobljenog stakla u hranu’ ‘probadanja bajonetom nerođenih beba u utrobama srpskih majki’ ‘tegli punoj izvađenih očiju srpske dece na Pavelićevom radnom stolu’ ‘ogrlicama od prstića srpskih beba oko vratova ustaških bojovnika u Vukovaru’ i … nakon toga dolaze škakljiva pitanja: ‘Volite li vi Srbi svoju decu’? ‘Da li bi ste dozvolili da se i njima to desi’?, …

Jednom kada se na tako perfidan način utjera dovoljno mržnje i straha duboko u mozak i duše običnih Srba onda je do novih ratova i bestijalnih zločina nad dehumaniziranim ‘vekovnim srpskim neprijateljima’ samo jedan korak.

Ponašanje Šešeljevih dragovoljaca u Vukovaru, belih orlova Dragoslava Bokana u Voćinu i knindži kapetana Dragana u Škabrnji očiti su primjeri.

Velikosrbi neumorno pokušavaju uvjeriti svoj narod i sve druge narode da Hrvati nemaju pravo biti slobodni ni imati svoju državu. Vidite, kada iz dana u dan mediji u Srbiji neprestano vrte u krug i ponavljaju jedne te iste laži i slogane: ‘Hrvati su ustaše i fašisti’, ‘Hrvati su pokatoličeni Srbi’, ‘Hrvati su najgori Srbi’, ‘Hrvati nemaju vlastitu povijest, identitet, kulturu i jezik’, ‘Vukovar je srpski, Knin je srpski, Dubrovnik je srpski, Zadar je srpski…’ onda to s vremenom u običnom narodu zaživi kao ‘srpska istina’. I bez obzira na svu apsurdnost onoga što im ti velikosrpski patološki lažljivci i grabežljivci propovijedaju, ipak im na kraju povjeruju. Slijepo ih slijede i uopće ne mare za posljedice.

Sve to na određen način govori da i današnji velikosrpski ideolozi i propagandisti apsolutno ne vode računa o drugačijoj budućnosti svog naroda i odnosa s Hrvatima osim onog koji je vezan za nova krvoprolića i osvajačke ratove .
Jednostavno rečeno – ‘Do istrage naše ili vaše’

Drina je granica dviju civilizacija

Dakle, uvijek kada je u pitanju antihrvatska hajka iz Srbije u pitanju je grabežljiva zlonamjernost i glupost. Grabežljiva zlonamjernost onih koji je kreiraju i vode i glupost onih koji joj vjeruju i slijede.

Velikosrpstvo, kao tragična i tužna strana srpske povijesti i politike ostaje nažalost glavni narativ i u Vučićevoj Srbiji. I nema nikakvih naznaka da bi se ubuduće na tom planu moglo bilo što promijeniti. U pravu je bio Tihomir Dujmović kada je nedavno u svojoj TV emisiji rekao da je takvo sustavno i svakodnevno trovanje u svijesti srpskog naroda već napravilo dovoljno štete da se i u idućih 50 godina u Srbiji ništa promijeniti ne može i neće.

Osim što će se pripadnici drugih naroda sve više stidjeti imati, ili reći da imaju, Srbina za prijatelja.

Malo je danas u Europi i svijetu povjesničara i političara kojima nije jasno da velikosrpska crkveno-državna osvajačka misao neumorno radi na ostvarivanju svojih ekspanzionističkih ciljeva. Takvo iracionalno ponašanje sa srpske strane i ‘bivša’ reputacija sadašnjeg velikog vožda stvarni su razlog zašto je još uvijek miran suživot i suradnja između Srba i Hrvata, Srba sa svim drugim ‘bratskim’ narodima kao i normalizacija odnosa sa zapadnim svijetom i civilizacijom, naprosto nemoguća misija. Srbija jednostavno ne može biti demokracija u nekom zapadnom smislu.

Sudeći po onom što se događa u Vučićevoj Srbiji, Chuchill, Roosevelt i Staljin apsolutno su znali o čemu govore kad su se na Jalti složili da je Drina granica dviju civilizacija. To je uostalom jasno svakome tko makar površno zna povijest ili je bar jednom bio u Srbiji. Iz iskustva brutalnog nasilja dviju Jugoslavija znali su to čak i neuki seljaci u mom imotskom kraju kada su za vrijeme kolapsa komunizma u Istočnoj Europi i pada berlinskog zida pjevali po selima gange – ‘Ne rušite zida u Berlinu mi ćemo ga prenijeti na Drinu’.

Europi i svijetu prijeti velika nevolja

Ono s čime bi i Hrvatska i EU i svatko drugi trebao biti načistu je obveza jasno reći Vučiću i Beogradu da ‘bivša’ bizantski perfidna industrija mitova i laži za potrebe velikosrpskog širenja ne može više egzistirati skupa s civilizacijskim dosezima i razinom demokracije EU zemalja. Hrvatska i ostale članice EU i međunarodne zajednice, ali i druge Srbiji susjedne države ‘Regiona’, ako žele dobro sebi i Srbiji, moraju udružiti napor da bi obeshrabrili i deprogramirali velikosrpstvom opsjednute srpske političare i ideologe kako se više ne bi bavili održanjem starih i proizvodnjom novih velikosrpskih mitova radi širenja granica Srbije. Ta se kulturna (r)evolucija mora dogoditi u svijesti srbijanskih političkih i vjerskih vođa kao i velikog dijela naroda, prije nego im se dopusti priključak krugu civiliziranih zemalja EU. Inače će današnja Europa i svijet opet bili u velikoj nevolji. Istoj onakvoj u kakvoj su bili nakon hitaca Gavrila Principa u Sarajevu i Miloševićevog govora na Gazimestanu.

Hrvatski političari i narod ne bi se sada smjeli zavesti novokomponiranom ofanzivom ‘šarma’ i ‘mirotvorstvom’ koje dolaze od Srbije i njenog diktatora, bez obzira na ‘prijateljske’ savjete i pritiske EU i opskurnih centara moći koji će se sada još više povećati. Mora se računati na još žešću političko-propagandnu aktivnost Vučićeve Srbije koja neće štedjeti napora ni novaca, bizantskog šarma i lijepih darova kako bi sabotirala Hrvatsku i ojačala svoju bivšu poziciju u ‘Regionu’. U tom smislu Srbi raspolažu sjajnom tradicijom i upravo su nedostižni u sugestivnoj moći i upornosti.

Tko imalo razumije povijest ‘naših prostora’ taj zna da neće same od sebe izumrijeti velikosrpske osvajačke težnje koje počivaju na tako snažnim političko-vjerskim temeljima da su samo u prošlom stoljeću izazvale nekoliko užasnih ratova. Prema tome s tom opasnošću se mora računati i u budućnosti. Sada bi najveća pogreška bila povjerovati da u Vučićevoj Srbiji postoji samo nekoliko otkačenih lunatika i šarlatana koji zlonamjerno izmišljaju i šire velikosrpske laži i maštarije. Ne. Slobodan Milošević je bio projekt, Šešelj je projekt, Vučić je projekt, Dačić je projekt, Bokan je projekt, kapetan Dragan je projekt, Dejan Lučić je projekt… mogli bi nabrajati tako redom sve do Lepe Brene, Novaka Đokovića i izbora Porfirija za patrijarha. Svi su oni nastali ili su na određen način postali projekti SANU, SPC-e, srpskih tajnih službi i društava. I svi su nositelji najviših državnih ili crkvenih odličja za zasluge. Sve je njih pod svoje okrilje uzeo velikosrpski nacionalni aparat za širenje ‘srpske istine’, preparirao, reciklirao, prepakirao i vratio u sustav.

Hrvati moraju braniti svoj dignitet

Hrvatska mora dorasti tom izazovu i prijetnji te pravovremenom i energičnom reakcijom neutralizirati ‘bivša’ huškačka podmetanja i infiltraciju i rovarenja srpskih obavještajnih službi i njihove ucijenjene ili plaćene pete kolone koja podmeće svastike na Poljudu, navijačke i fašističke ‘incidente’, međuhrvatske svađe, opći nered i beznađe u hrvatskom društvu. Isto tako važno je informiranjem stranih dužnosnika, razmjenom informacija s vojnim saveznicima i jačanjem suradnje s uglednim javnim ličnostima i organizacijama u iseljeništvu i inozemstvu, opovrgavati lavinu antihrvatskih laži i podvala, koje iz Srbije i njenih satelita u ‘Regionu’ odlaze u svijet i služe kao pogonsko gorivo i priprema terena za njihove nove ratne avanture.

To je ono što nedostaje današnjim hrvatskim političarima, državnim institucijama, medijima i intelektualcima. Ono zbog čega često ispada da su velikosrpski manipulatori, spin doktori i umjetnici laži u pravu.

Sve dotle dok vodeći hrvatski političari i intelektualci, bili oni lijevi ili desni, ne shvate da je njihova temeljna dužnost i moralna obveza braniti opstojnost i dignitet svog naroda (kao što su ga branili u Domovinskom ratu) pa makar se njihovi ‘prijatelji’ u Beogradu i ‘međunarodnoj zajednici’ i ljutili zbog toga, nema govora o Hrvatskoj kao suverenoj državi.

Svaki kompromis ispod te razine omogućio bi Vučićevoj Srbiji da nakon neuspješne vojne agresije, iz ovog konspirativnog i hibridnog rata protiv Hrvatske iziđe kao pobjednik.

U pitanju je obrana našeg opstanka

I još nešto – čovjek mora biti retardirani jugobalkanski idiot (kakvih je na beogradskim jaslama u Hrvatskoj u zadnjih 100 godina uzgojeno poprilično) ako vidi kritiku velikosrpstva i upozoravanje na veliko zlo koje je ono donijelo i donosi sa sobom, kao mržnju prema Srbima. Jedino kritika velikosrpske politike i onih koji je propagiraju jasno će im dati do znanja da su pročitana knjiga. I da im ubuduće neće biti dopušteno svojim lažima, spletkama i podvalama od drugih naroda stalno praviti svoje korisne idiote i izazivati iste one tragedije koje su prošlosti izazivali.

Ako dakle o problemu velikosrpskog i svetosavskog ekspanzionizma želimo raspravljati u svjetlu dosadašnjih iskustava i posljedica onda nemamo drugog izbora nego upozoravati na opasnost koju ono predstavlja.

Kao i kod svih drugih ugroza i napada puno ovisi o tome kako se ponašamo kolektivno i pojedinačno. Sužavanje prostora epidemiji velikosrpskih manipulacija i dezinformacija je dijelom stvar pronalaska pravog lijeka. U okviru hrvatskih državnih i znanstvenih institucija potrebni su nam dijagnostički centri za brzo prepoznavanje izvora i širitelja kampanje kako bi se napale njihove slabe točke. I mnogi od nas pojedinačno mogli bi pomoći u demontiranju velikosrpskog promidžbenog stroja. Trebalo bi više pratiti, više analizirati i više reagirati. Uzvraćati udarce velikosrpskoj imperiji laži pisanjem i slanjem istinskih informacija i činjenica utjecajnim medijima, domaćim i stranim političarima i relevantnim međunarodnim institucijama. Istim onima koje velikosrpski propagandisti i aktivisti neprekidno zasiplju svojim ‘istinama’ i Biltenima.

U pitanju je obrana našeg duševnog i društvenog zdravlja, opstanka i temeljnih vrijednosti.

Željko Dogan/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo