Izborni sustav ogledalo je demokracije
Vrijeme:2 min, 42 sec
Dok „papa“, oprostite, patrijarh Porfirije uvjerava Vučića da ne inzistira s bunjevačkim „jezikom“ jer to poništava rezultate njegove nedavne turneje po „zapadnoj Srbiji“, Ustavni odnosno Upravni sud vraća u igru Tomislava Karamarka, Kolinda Grabar Kitarović polaže buket bijelih ruža na grobu Milana Bandića, zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta Mario Radić reagira na uvrjede različitog intenziteta koje je doživio njegov šef Miroslav Škoro nakon njegove još uvijek neslužbene kandidature za gradonačelnika Zagreba. Zasipali su ga uvrjedama nepoznat vojnik partije Davor Filipović (HDZ), viječni kritičar Nikola Grmoja, nabavljačica četke za WC po 200 kuna Anka Mrak Taritaš (Glas), vrsni govornik hrvatskog jezika i Plenkovićev pismoznanac Branko Bačić (HDZ), notorna zaštitnica ljudskih prava i rodne jednakosti u civilnom društvu Sandra Benčić (Možemo) i mnogi drugi.
Škoro im nije službeno zahvalio za besplatnu reklamu jer još njegova kandidatura nije službena. Radić je u svojoj reakciji predložio „koaliciji HDZ-a, Možemo, Mosta, SDP-a, Glasa, uz političke trabante koje možda nismo zapazili, da u Saboru izglasa zakon o zabrani kandidature Miroslava Škore za bilo koju političku poziciju, a koji će biti u skladu s izričitom izjavom Andreja Plenkovića kad je u pitanju Domovinski pokret, kako ”garantira da ti ljudi neće nikad doći na vlast u Hrvatskoj” i „da se zajedno fotografiraju ispred Sabora prilikom izglasavanja tog zakona i zapjevaju pjesmu ‘Oj drugovi je l’ vam žao, rastanak se primakao…’.“ Što je toliko uznemirilo navedenu ekipicu?
Iako je teško zaključiti tko s kim igra i zbog čega, otkriti razne i promjenjive premreženosti između pojedinaca i stranaka, uključujući i samog Škoru, mora se priznati da je Radić prilično duhovito ‘poentirao’. Inače bi ove lokalne izbore valjalo promatrati i u malo širem kontekstu budućih parlamentarnih izbora, koji bi mogli biti i prijevremeni (iako teško, zato što je većina zastupnika spremna „poginuti za ideale“, ali od saborske ‘plaćice’ ne odustaju ni na mukama).
No pustimo njihove čarke i na temelju dosadašnjih iskustava razmišljajmo malo o izborima (predsjedničkim, parlamentarnim, lokalnim pa i europskim). Nisu naime slučajno ljudi tražili, a vlada onemogućila referendum o promjeni izbornog zakona.
Manipulacije s popisom birača, zloupotreba sudova i tužitelja radi zaštite „svojih“ i progona „onih drugih“, vođenje kampanja i pomoću državnog aparata, kupnja glasova, lažiranje zapisnika, glasivanje mrtvih, nezakonite intervencije u izbornom procesu s ciljem da se onemoguće, poništi ili promijeni stvarne izborne rezultate u korist nekog kandidata ili stranke, nezajamčena transprentnost, nezakonite prednosti u troškovima i promidžbi, krivotvorenje potpisa, manipulacija informacijama i anketama, prikrivanje dokaza o izbornoj prijevari, odbacivanje tužbi i prigovora, itd.
Izbori bi trebali biti slobodni i pravedni i provoditi se tako da se poštuju ljudska prava i temeljne slobode, pravna državu, trodioba vlasti i slobodno političko organiziranje. Teoretski, sve je u skladu s demokratskim normama, ali u praksi građani nisu jednaki, diskriminiraju se. Struktura izborne prijevare sadržana je već u izbornom zakonu, u apsolutnoj kontroli institucija, u upitnom registru birača, u nepostojanju pravne jednakosti, u DIP-u. Posebno poglavlje u tome svemu zaslužuje APIS.
Ništa se ne će promijeniti bez ozbiljnog pritiska javnosti. Najmanje što svatko može učiniti da bi izbori bili sadržajno demokratski, a ne samo formalno, jest pridonijeti kako bi taj pritisak rastao do mjere koja će prisiliti one koji brane „status quo“ na uzmak ili na potrebne promjene. Izborni sustav ogledalo je demokracije.
MO/Hrvatsko nebo
