Hrvatski glagoljični misal iz 1483. u Sankt-Peterburgu

Dragomu prijatelju gosp. Vladku Biliću,
hrvatskomu intelektualcu, čovjeku i pol

Knjigotiskanje hrvatskim glagoljičnim pismom pojavilo se u 15. – 16. st. u Mletcima, Senju i u Rijeci. 1560-ih godina glagoljične knjige za hrvatske vjernike protestanske vjeroispovjesti tiskane su tijekom vrlo kratkoga razdoblja u Tübingenu, a u 17. – 18. st. glagoljično knjigotskanje je premješteno u Rim i djelomice u Mletke. Postoji i pretpostavka da je koncem 15. st. glagoljaška tiskara postojala i u Kosinju. Prema akademiku Eduardu Hercigonji, prvotisak hrvatskog brevijara iz 1491. tiskan je u Kosinju, a jedini do danas sačuvani primjerak nalazi se u Knjižnici sv. Marka (Marciana) u Veneciji.

Hrvati su jedini narod u svijetu koji ima glagoljicom tiskane knjige. Prema pojedinim istraživanjima u 15. – 18. st., tiskano je 60 ili malo više od 60 knjiga i letaka, naravno ono što je pronađeno. Malobrojnost je povezana s ograničenošću područja na kojem je proširena tadanja glagoljica, većinom na istočnoj obali Jadranskoga mora – Istra, Hrvatsko primorje i Dalmacija, a još više s dramatičnim okolnostima Turske okupacije velikih dijelova hrvatskih područja. Jezik glagoljičnih knjiga – starohrvatski ili staroslavenski s počelima (elementima) hrvatskoga jezika. Tübingenške protestantske knjige bile su tiskane na razgovornom hrvatskom jeziku.

Srednjovjekovna tiskara, Hrvatska

U knjižnicama Rusije i Ukrajine se od 60 starih (starotiskanih) glagoljičnih knjiga nalazi njih 41. Glagoljične knjige se čuvaju u sljedećim ustanovama: Ruska državna knjižnica u Moskvi – 8 knjiga; Državni povijesni muzej u Moskvi – 4; Ruska nacionalna knjižnica u Sankt-Peterburgu – 30; Knjižnica Ruske akademije znanosti u Sankt-Peterburgu – 9; Odeska nacionalna znanstvena knjižnica u Odesi – 6; Nacionalni muzej u Ljvivu – 1. Najveća se zbirka tiskanih glagoljičnih knjiga nalazi u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Sankt-Peterburgu.

Ruska nacionalna knjižnica u Sankt-Peterburgu

Osnovni dio fundusa hrvatskih glagoljičnih i hrvatskih ćiriličnih izdanja koje se čuvaju u Ruskoj nacionalnoj knjižnici potječu iz zbirke Ivana Berčića (1824. – 1870.), zadarskoga svećenika, člana tadanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU, danas HAZU) u Zagrebu.

Ivan Berčić

Nakon Berčićeve prerane smrti njegov je otac predložio da JAZU otkupi tu iznimno vrijednu zbirku knjiga i rukopisa. Tadanja Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (od 1869. do 1918.) nije mogla prihvatiti tu ponudu zbog nedostataka sredstava za otkup. Zbirku nije mogao otkupiti niti Narodni muzej u Pragu. O toj je ponudi za otkup Berčićeve zbirke saznao ruski filolog-slavist, publicist prof. Anton Semjonovič Budilovič (1846. – 1908.) od slovačkoga filologa-slavista prof. Martina Hattale (1821. – 1903.) i odmah je to priopćio ruskomu povjesničaru, paleografu i ravnatelju Carske javne knjižnice u Sankt-Peterburgu (danas – Ruska nacionalna knjižnica) Afanasiju Fjodoroviču Byčkovu (1818. – 1899.). Godine 1874. Berčićevu je zbirku otkupila ruska vlada za tu knjižnicu. Veliki prinos izučavanju i razčlanbi te zbirke dala je ruska povjesničarka-slavistica, paleografkinja doktorica povijesnih znanosti Svjetlana Olegovna Vjalova (1929. – 2015.) iz Ruske nacionalne knjižnice. Vjalova je odlikovana 2011. god. Ordenom Danice hrvatske s likom Marka Marulića „za osobite zasluge za znanost” (Anica Nazor, Svetlana O. Vialova, Slovo, br. 66., 2016., str. 227. – 232.).

Svjetlana O. Vjalova

Berčićeva zbirka sadržava dijelove ukupno 55 misala, 77 brevijera i 7 zbornika od 13. do 16. st.. U Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Sankt-Peterburgu pohranjena su također i 22 rukopisa pisana hrvatskom, odnosno bosanskom ćirilicom. Spomenici su nastali u Dalmaciji i Bosni i Hercegovini od početka 16. st. do početka 19. st. Riječ je o pismima (1538. – 1818.), pravnim aktima (1757., 1767.) te propovijedima (18. st.). Od tiskanih knjiga Berčićeve zbirke treba istaknuti ponajprije hrvatski glagoljični prvotisak Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. god. Kao predložak za tiskanje odabran je jedan od najznačajnijih hrvatskih rukopisnih misala – Misal kneza Novaka iz 1368. god. koji je pohranjen u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču. Misal iz 1483. tiskan je u formatu arka. U glagoljičnim knjigama se prema strukovnjacima takav veliki format nigdje ne susreće. Knjiga ima 219 listova (426 stranica i 12 stranica kalendara) gdje prvih 6 listova zauzima kalendar, a od 7. lista počinje sam Misal. Tekst je otisnut u dvama stupcima, dvobojnim crnim i crvenim slovima. Stranica ima 36 redaka, a svaki redak ima približno 20 slova. Naslovne stranice nema što je svojstveno obično inkunabulama.

Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483.

U Misalu nema ilustracija, ali je na poleđini praznoga 127. lista petrogradskoga primjerka hrvatskoga prvotiska nalijepljena slika s prikazom raspela, Bogorodice i Ivana evanđelista, a ispod nje je vidljiv tekst pisan hrvatskom ćirilicom. Slika je crtana perom i grubo šareno obojena. Na kraju tog primjerka knjige nalazi se 5 praznih listova koji su pisani teško čitljivim ćiriličnim brzopisom. Uvez je kožni iz 19. st. (A. A. Kruming, Slavjanskie staropečatnye knigi glagoličeskogo šrifta v bibliotekah SSSR).

Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483., Raspelo

Mjesto tiskanja Misala po zakonu rimskoga dvora je ostalo nepoznato, ali poznat je točan nadnevak njegova izlaska 22. veljače 1483. god. i to piše u završnoj bilješci (kolofonu) na 219. listu:

„Ljet Gospodnih 1483. miseca pervra dni 22. ti misali biše svršeni”, Darko Žubrinić, Hrvatski glagoljički Prvotisak misala iz 1483.

Misal je tiskan uglatom glagoljicom na starohrvatskom jeziku glagoljicom, ili točnije, na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku. Sanktpeterburški primjerak glagoljičnoga prvotiska Misala po zakonu rimskoga dvora koji potječe iz 1483. god. najpotpuniji je sačuvani primjerak u svijetu, a nedostaje mu samo 14. list. Do danas je ostalo sačuvano ukupno dvanaest primjeraka hrvatskog prvotiska iz 1483. (uključujući i fragmentarne), od kojih se izvan Hrvatske nalazi njih pet: u Sankt-Peterburugu, Beču, Vatikanu (dva primjerka) i u Washingtonu.

Artur Bagdasarov,
Bašćina: glasilo Društva prijatelja glagoljice