Ususret lokalnim izborima: Tko će profitirati od izostanka suradnje na ljevici i desnici?

Bitka za Zagreb: Hoće li Bandić osvojiti još jedan gradonačelnički mandat?

I treću godinu za redom očekuju nas izbori u Republici Hrvatskoj, ovaj put lokalni. Svaki pak izbori dovode do mobilizacije partijskih struktura. Na izborima se odlučuje o tome tko će imati pristup proračunu, tko će dijeliti poslove, pozicije i sinekure i zbrinjavati partijsku koteriju. Lokalni izbori u tom smislu ne predstavljaju nikakvu iznimku. Štoviše, na lokalnim izborima zbrinjava se vrlo široka partijska infrastruktura diljem Hrvatske, na općinskoj, gradskoj i županijskoj razini. Očekuju nas stoga vrlo dinamično proljeće i kampanja koja će – unatoč epidemiološkoj situaciji – biti u najmanju ruku vrlo zanimljiva vrlo zanimljiva.

Ne može se više reći da je Bandić gotov

Od svih gradova, dakako, najvažniji je glavni grad. Bitka za Zagreba vezivat će najveću konkurenciju, najskuplje kampanje i najviše resursa. I nije pritom uopće sigurno da će doći do smjene vlasti.

Naime, iako se još do pred nekoliko mjeseci činilo da je „Bandić gotov“, pet mjeseci pred izbore to se više ne može sa sigurnošću tvrditi. Od kad se je pojavio na promociji Juričanova filma, što je predstavljalo odličan PR-ovski potez, Bandić je u kampanji i grabi prema novoj pobjedi. Aktualni gradonačelnik možda nema uz sebe centar Zagreba, ali ima rubne krajeve kao što je ovih dana u medijima ne po dobrome spominjani Kozari bok. Bandić je tip koji može sa svima, od branitelja do tzv. antifašista; ujutro s titoistima, poslijepodne u vjerskoj procesiji s najvećom svijećom. Sa svakim će se rukovati, gacati po blatu, puzati po snijegu…

A na ruku mu ide i konkurencija.

HDZ i dalje s Bandićem?

Plenković je neki dan poručio kako na izbore u Zagrebu HDZ šalje najbolje što ima. Vidjet ćemo koliko je ta najava istinita. HDZ je do sada redovito kandidirao slabe kandidate koji nisu mogli konkurirati Bandiću. Radilo se o trampi.

HDZ je odlično surađivao s Bandićem i preko njega (tj. mreže koja ga drži na poziciji) de facto ostvarivao svoje interese u glavnome gradu. Kandidat najsnažnije stranke uz kojega bi na izborima stao Plenković imao bi velike izglede za ulazak u drugi krug, no pitanje je što su stvarni HDZ-ovi interesi.

Ljevica

Na ljevici prije izbora nije došlo do okrupnjavanja, nego do razbijanja, pa je tako Možemo! raskinuo suradnju s Radničkom frontom. Osim toga, nije došlo ni do realizacije suradnje Možemo! i SDP-a. Odbijenica je došlo od Možemo! iako je ova politička opcija u Saboru trenutno daleko slabija od SDP-a.

Samom činjenicom da je SDP bio spreman poduprijeti Tomislava Tomaševića za gradonačelnika, ova partija ne šalje dobru poruku o svojoj snazi jer priznaje kako nije sposobna iznjedriti kandidata za zagrebačkog gradonačelnika. Izostanak suradnje na ljevici nesumnjivo ide u korist Milana Bandića.

Nije kasno za zajedništvo na desnici

Jedina opcija (ako ne računamo HDZ) koja može spriječiti da uz Bandića u drugi krug uđe predstavnik ljevice (scenarij iz 2017. godine) je zajednički istup predstavnika desno-konzervativne opcije. U tom smislu nedavno je govorio čelnik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro, a na zajedništvo je pozvao i predsjednik Hrvatskih suverenista Hrvoje Zekanović.

No zajednički nastup ove dvije opcije nije dovoljan jer je prilično jasno kako velik broj glasova na ovome dijelu političkoga spektra za sobom povlači Most. A Most je, bez ikakvih konzultacija s drugim strankama na desnome spektru, kao svog kandidata predstavio Zvonimira Troskota. I to je legitimno pravo Mosta, kao što je legitimno da njegovi predstavnici pozovu na okupljanje desnice oko Troskota.

No realnost je nešto drugo. Broj mandata u parlamentu ipak pokazuje da je najsnažniji faktor na desnici Domovinski pokret koji je do sada osnovao preko 150 temeljnih ogranaka i ima kakvu takvu stranačku infrastrukturu. Ako se htjelo profilirati zajedničkog kandidata onda je trebalo sjesti za stol s predstavnicima Domovinskog pokreta. Ovako se stvara dojam kako Most s Troskotom ne ide na pobjedu, nego je cilj uzeti određeni broj vijećničkih mjesta i snažnije profilirati Troskota za neka buduća vremena.

Sve je to legitimno, no jasno je kako takvo rješenje dovodi do toga da ćemo u drugome krugu gledati Bandića i Tomaševića, dakako pod uvjetom da se HDZ odluči za nastavak trampe s Bandićem. A to sve nisu dobri scenariji. Hrvatska nema vremena za još četiri godine identične koruptivno-klijentelističke politike. Žrvanj vremena sve brže melje, a u (post)pandemijskom svijetu sve će se pogrješke još skuplje plaćati. Za zajedništvo još uvijek nije prekasno. Dakako, ako se doista želi preuzeti odgovornost. Od oporbenog bugarenja i lamentiranja sve je manje ikakve koristi.

Davor Dijanović/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo