Mile Prpa: Zalutala djevojčica

Jedna šestogodišnja djevojčica zalutala u šumi, tražeći malog Isusa jer ga nije imala u svome domu, gdje njeni roditelji nisu htjeli ni čuti za Isusa, tvrdeći da njega nema, i da su to samo besmislene priče.

Ali u njenom dječjem vrtiću, gdje je bilo šezdeset predškolskih dječaka i djevojčica s kojima se svakodnevno družila i Božićigrala, i kako se približavao Božić, dječaci i djevojčice sve više su pričali o dolasku malog Isusa.

Djevojčica je to slušala, ali o tome ništa nije znala. Kad bi je djeca o tome nešto upitala, nije znala odgovoriti, pa se osjećala nesretnom i izbjegavala drugu djecu, povukla se u neki kutak i tamo bi plakala.

I pred Božić, otišla duboko u šumu da tamo potraži malog Isusa, jer je čula da iz te šume uzimaju božićna drvca koja nose u kuće, i da ih na badnju večer okite za njegov doček.

I što je dublje ulazila u šumu sve više nije znala gdje se nalazi, shvatila je da se izgubila i da ne zna kojim se putem vratiti kući. Uvjerena da su njeni roditelji zabrinuti i da je traže.

Već je nastupio mrak, ukočila se od straha. Tad se pojavio mladi medvjed, nešto je gunđao, vrlo nježno uzeo njenu ručicu i vodio je kroz šumu gdje je ugledala da tamo gori vatra, manje nalik na vatru, a više na neku svjetlost. Vidjela je i da je u blizini vatre bilo jedno stablo bora okićeno svim mogućim nakitima, šarenim perjem ptica, crvenim jesenjim lišćem i brojnim drugim nakitima koje su životinje našle u prirodi.

Oko vatre je bilo medvjeda, lisica, vjeverica, jelena, srna, ježeva. Bilo je i ptica, orlova i brojnih drugih vrsta, a posebno ptica pjevica. Svi se radovali djevojčici i prepustili joj da bude u prvom redu do vatre. Ispod okićenog bora u šušnju ležao je mali medvjedić od radosti se valjikao dižući sve četiri noge u zrak.

Djevojčica je u sebi osjetila neki mir, i zaboravila je na strah, zapravo njenom dušom osjetila se neka toplina blagosti i radosti, što se našla u društvu plemenitih bića, koja prema njoj iskazuju veliku pažnju i ljubav.

Nakon što je prošlo nekoliko sati druženja, tri puta se tajanstveno ugasila vatra i tri puta ponovno zasjala sama od sebe. Tad se pojavila tri bijela anđela. Kad je zavladala potpuna tišina, anđeli se predstavili. Jedan je rekao da je anđeo ljubavi, drugi da je anđeo dobrote, a trći da je anđeo duhovne čistoće.

Anđeo ljubavi reče da je Bog stvorio sva živa bića i svako mu je jednako drago. Drugi anđeo mira i dobrote reče da sva bića međusobno trebaju živjeti u slozi i miru. A treći anđeo reče – mali Isus ne dolazi samo ljudima, već i svim živim stvorenjima, potom se okrene prema djevojčici i reče joj da mali Isus dolazi i njenim roditeljima, ali ga nisu prepoznali da prime duhovnu čistoću. I tada se dva anđela udalje, a treći anđeo uze djevojčicu za ruku i laganom šetnjom dođoše do njene kuće i ostavi je pred njenim vratima. I tada posta nevidljivim. Kad su djevojčicu ugledali njeni roditelji, špotali su je, a kad je počela pričati što joj se sve dogodilo, rekli su da je poludjela i da ne zna što govori.
Tog momenta ponovno se, iza djevojčice, nakratko pojavi anđeo. Roditelji se na smrt uplaše, a djevojčica im reče – ne bojte se, taj anđeo je došao da vam udahne duhovnu čistoću.

Od toga dana, i u njenoj kući, svake godine, raskošno se okiti božićni bor, i uredi se štalica simbolično s jaslicama u kojima leži mali Isus okružen pastirima i njihovim stadima. Rođenje Isusa slavi se i u njenoj kući s velikom radošću i nje i njenih roditelja kao i njihovih prijatelja, a posebno dječice iz dječjeg vrtića, kojima je ta djevojčica postala najbolji prijatelj.

Mile Prpa/Hrvatsko nebo