Biden i politika Zapada prema tzv. Zapadnom Balkanu

Što će Bidenov predsjednički mandat značiti za Zapadni Balkan?

Amerikanci i dalje imaju pitanja o svojoj budućnosti, čak i mjesec dana nakon izbora. Ali za Europljane generalno, a posebno Zapadni Balkan, nekoliko stvari je jasno. Stil američke vanjske politike će se promijeniti i prilagoditi naporima i preferencijama EU-a (posebno Njemačke), barem kada je riječ o pitanjima održavanja mira na Balkanu. To će se vjerojatno odnositi na sve pretendente za pristupanje Europskoj uniji i shemama ekonomskog razvoja.

Nakon razdoblja kreativne (ali često beznačajne) diplomacije Trumpove administracije, tim Joea Bidena će najvjerojatnije biti oprezan, stabilan i predvidljiv. Iznad svega, balkanska pitanja bit će povezana s drugim važnim transatlantskim pitanjima. U tom smislu bi bilo pametno da balkanski lideri svoja pitanja sagledavaju u široj, radije nego samo u balkanskoj perspektivi.

Lakmus test

Opće je poznato da je euroatlantska integracija regije dospjela do točke kada u zemljama i institucijama Europske unije prevladava „umor od proširenja“, praćen smanjenim apetitom za reformama na samom Balkanu i značajnim nedostatkom općeg napretka. Mnogi sporovi u ovoj regiji opterećenoj političkim i etničkim podjelama ostaju otvorena pitanja, potičući strahove da bi etnička, institucionalna i politička kriza mogli prerasti u nove etničke i geopolitičke konfrontacije. Ove probleme dodatno otežavaju gadni ekonomski gubitci i katastrofalan utjecaj koji je pandemija koronavirusa imala na civilno društvo, u regiji koja i bez toga u mnogo čemu zaostaje u usporedbi sa zemljama EU-a.
Iako EU, koristeći političke i ekonomske instrumente, pokušava očuvati privlačnost pristupanja Uniji, svjesna da u ovoj regiji opaki akteri brzo dobivaju utjecaj, sljedeće godine bit će lakmus test za Zapadni Balkan i transatlantsku zajednicu. Iako će za punopravno pristupanje EU biti potrebno mnogo godina, političkom Zapadu je potrebna vizionarska privremena strategija za poboljšanje demokratskog razvoja, jačanje ekonomskih prilika i poticanje pomirenja na Zapadnom Balkanu. Ali to je dvosmjerna ulica: i lideri Zapadnog Balkana moraju biti pametni u traženju i korištenju novih prilika.

Na planu ekonomskog razvoja, očekuje se povećana pozornost Sjedinjenih Država bilateralnim pothvatima, poput Međunarodne razvojne financijske korporacije, kao i potpora inicijativama poput Berlinskog procesa, koji predvodi Njemačka ili novom europskom investicijskom planu i Zelenoj agendi za Zapadni Balkan vrijednoj devet milijardi eura. Međutim, malo je vjerojatno da će se ovi projekti odvijati neovisno od šireg geopolitičkog konteksta. Oni će se sagledavati kroz prizmu uređivanja američkih i europskih prioriteta, kao što su transatlantski trgovinski aranžmani, posljedice brexita, promjene u ključnim sektorima globalne ekonomije nakon očekivanog oporavka od krize izazvane pandemijom i, što je možda najvažnije, ogromno značenje usklađivanja američke i europske politike prema Kini.

Ključna stvar na koju bi trebalo obratiti pozornost jest ono što će od 2021. pa nadalje događati sa globalnim lancima opskrbe, posebno kad su u pitanju strateški kritična područja poput zdravstvene opreme. Razumno je očekivati da će Europa i Amerika pokušati kreirati zajedničku ekonomsku politiku prema Kini koja će u drugačijem svjetlu sagledati utjecaj kineskih infrastrukturnih investicija u okviru Inicijative pojas i put i procesa „17+1“, kako bi se pronašli načini za obuzdavanje kineske ekspanzije u regiji.

U ovim i drugim područjima kritičnim za budućnost balkanskih zemalja, lokalnim liderima bi bilo pametnije da shvate kako se njihovi ekonomski prioriteti uklapaju u širi dizajn nove euroatlantske vizije, nego da se natječu za resurse ili da pokušavaju velike sile okrenuti jednu protiv druge. Takav pristup možda ne će postaviti Balkan na čelo pregovaračkog stola, ali bi ga mogao uklopiti u širu agendu Washingtona, Pariza i Berlina.

Rješenja za 21. stoljeće

Kada je riječ o sigurnosti može se očekivati da Bidenov team pozitivno odgovori na česta inzistiranja europskih saveznika da se sigurnost ne svodi samo na tradicionalnu tvrdu moć. Kad se radi o sigurnosnim pitanjima, unutar EU-a i NATO-a vjerojatno će se više razgovarati o pitanjima poput cyber sigurnosti, asimetričnog ratovanja i razvoja novih naraštaja visokotehnološkog naoružanja.

Također treba očekivati da se posveti dosta pozornosti sigurnosnim dimenzijama pandemije (s obzirom na pretpostavku da koronavirus vjerojatno neće biti posljednja kriza javnog zdravstva s kojom se suočavamo) i, što je možda najzanimljivije, utjecaju klimatskih promjena na sigurnost. Migracije su ključno pitanje za sve europske vlade, ali će na modele migracija u godinama koje su pred nama nesumnjivo uticati dezertifikacija, pristup pitkoj vodi i druge klimatske posljedice koje će utjecati na velike regije u Africi i na Bliskom istoku.

S tim u vezi, balkanske države će se naći na udaru kao najvjerojatniji tranzitni koridor za masovna migrantska kretanja utemeljena na klimatskim promjenama. Za balkanske lidere bi bilo najbolje da blisko surađuju s euroatlantskim stručnjacima za sigurnost kako bi pokazali da mogu imati ključnu ulogu u odgovoru na probleme koji neće zaobići nikoga.

U širokom dijapazonu transnacionalnih prijetnji, nijedna nije nova. Lideri balkanskih zemalja s njima se suočavaju godinama. Ono što je važno razumjeti u ovome prijelomnom trenutku jest to da će najveće i najbogatije zemlje Zapada vjerojatno blisko surađivati jedna s drugom kako bi pronašle rješenja. Balkanske države bi trebale pokušati biti dio tog razgovora, a ne da se vrte u krug s pričama o neispunjenim obećanjima ili, još gore, da se fokusiraju na unutrašnje regionalne sporove.

Teme kao što su pristupanje Sjeverne Makedonije ili Albanije zapadnim institucijama, odnos Kosova sa Srbijom, ili kriza upravljanja u nezgrapnoj strukturi Bosne, trebalo bi transformirati u potragu za rješenjima 21. stoljeća koja su izgrađena na temeljima vrijednosti EU-a. Sada je vrijeme za otvaranje otvora kako bi slika dobila širinu i dubinu.
Kada gospođa Von der Layen kaže da postoje četiri ključna područja u kojima će EU nastojati surađivati sa Sjedinjenim Državama, i kada Antony Blinken ukaže da će multilateralizam biti ključno načelo američke politike, balkanski lideri trebali bi se uključiti u taj razgovor.

Davor Dijanović/hkv.hr/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo