Podrumi užasa svjedoče o mučenjima i masovnim pogubljenjima u sovjetskim zatvorima u ukrajinskom Lavovu g. 1941.

Krajem lipnja 1941., dan nakon što je nacistička Njemačka napala komunistički Sovjetski Savez, službenici sovjetskoga Narodnog komesarijata unutarnjih poslova (NKVD) počeli su masovno ubijati zatvorenike u zapadnim regijama Ukrajine. Ukrajinski servis Radija Slobodna Europa (RSE) daje prikaz tadašnjih masovnih pogubljenja, mučenja i grozota koje su se događale u organizaciji sovjetskoga komunističkog NKVD-a, zloglasnog prethodnika zloglasnog KGB-a.

Nakon povlačenja sovjetskih trupa s tih područja [pred nadiranjem njemačke vojske], ljudi su u zatvorskim dvorištima nalazili hrpe trupala. Najveća među njima bila je zgrada Lavljeg zatvora u Ulici Lontskog. Ta je zgrada korištena kao zatvor pod poljskim, sovjetskim i nacističkim režimima od g. 1918. Tamo su držani i pogubljivani Ukrajinci, Poljaci i Židovi. Neslužbeno se ovo mjesto naziva zatvorom za političke zatvorenike, piše ukrajinska služba Radija Slobodna Europa.

Sovjetski teror na temelju tajnog Pakta Ribbentrop-Molotov, sklopljenoga između Hitlerove Njemačke i Staljinova Sovjetskog saveza

U rujnu 1939. sovjetska vlast dolazi u zapadne dijelove Ukrajine. Ta je područja Sovjetski Savez okupirao na temelju tajnog protokola Pakta Ribbentrop-Molotov, potpisanog s nacističkom Njemačkom. Odmah nakon toga počele su masovne represije. Presude su donosili takozvani sovjetski “sudovi za narodne neprijatelje” – takozvane “trojke”.

Na tom su području bila četiri zatvora – tri u Lavovu i jedan u Zoločivu. Najveći među njima bio je Lavlji zatvor u Ulici Lontskog. U istoj zgradi nalazilo se i sjedište NKVD-a za Lavovsku oblast.

Po podatcima Memorijalnog muzeja “Zatvor na ulici Loncki”, 22. lipnja 1941. u zatvorima Lavovske oblasti bile su zatočene 5424 osobe. Većina njih bili su Ukrajinci optuženi za sudjelovanje u ukrajinskom ilegalnom pokretu otpora odnosno za suradnju s njime.

Masovna pogubljenja i svjedočenje katoličke redovnice, koja je preživjela mučenja u zatvoru i bila oslobođena akcijom zatočenih poljskih časnika

Dana 23. lipnja 1941., dan nakon napada nacističke Njemačke na Sovjetski Savez, izdana je naredba br. 2445/M narodnog povjerenika državne sigurnosti Vsevoloda Merkulova o hitnoj registraciji svih zatvorenika te o njihovoj podjeli na one koji će biti poslani u Gulag i na one koje treba odmah strijeljati.

Teško je precizno rekonstruirati kronologiju tih događaja jer ih je malo preživjelo, kaže Olesja Isajuk, znanstvena suradnica muzeja.

Osim toga, dodaje ona, o tim smaknućima dugo se šutjelo – iz straha. Povjesničari su prikupljali svjedočenja u različitim razdobljima, od mnogih ljudi, proučavali arhivske dokumente.

“U prvoj fazi sovjetske su vlasti vršile pogubljenja u podrumu”, kaže Olesya Isajuk.

“S popisom su išli od ćelije do ćelije i odvodili zatvorenike u podrum. Ali kako je vrijeme odmicalo, strijeljanja su bila sve manje selektivna. Posljednjih dana, 28. i 29. lipnja, u ćelije su jednostavno ubacivali bombe ili pucali iz automatskog oružja. Šanse za preživljavanje bile su minimalne”, ističe.

“Zatvor je 26. lipnja napala naoružana skupina. To je bila jedna od skupina koja je 22. i 23. lipnja podigla ustanak u cijeloj regiji. Izazvali su pomutnju, a time su počela redovita bombardiranja”, nastavio je Isajuk.

“Iz zatvora u ulici Lontskog pobjegla je prva grupa zatvorenih poljskih časnika, koji su se pobrinuli da razbiju vrata susjedne ćelije. U njoj su bili zatvoreni ukrajinski politički zatvorenici. Među njima je bila i časna sestra Olena Witter, koja je o tome pisala u svojim memoarima”, kaže Isajuk.

Strijeljani zarobljenici pokapani su u zatvorskom dvorištu. U Lavovu su uvedene stroge mjere – od zabrane otvaranja prozora do zabrane zastiranja prozora zastorima.

Počela su i uhićenja na ulicama. Ljude su dovodili u zatvor u ulici Lontskog i bez ikakvih provjera jednostavno ih strijeljali i zakopavali. Među poginulima bilo je nekoliko njemačkih pilota koji su prethodno bombardirali Lavov.

Ljudi koji su živjeli u kućama nasuprot zatvoru poslije su pričali da su danima čuli prigušene pucnjeve i ljudske krike. Iz svjedočenja i dokumenata poznato je da su zarobljenici ubijani hitcima u potiljak i usta, bajunetama, davljenjem pertlama i odsijecanjem prstiju.

Grkokatolička redovnica Olena Viter preživjela je i svjedočila o mučenjima u zatvoru u ulici Lontskog, kamo je dovedena 1. lipnja 1940., pod optužbom za suradnju s ukrajinskim podzemljem.

“Jedan pripadnik NKVD-a uhvatio me za ruke, drugi za kosu, drugi za nos i natakli mi urin u usta. ’Ovo ti je pričest’, rekli su. Ujutro su me odveli u zatvor. Ročišta su bila svaku drugu ili treću noć. Na svakom ročištu mučili su me. Tukli su me ponekad gumenom, ponekad metalnom palicom, čupali kosu, uvrtali ruke. Od dana uhićenja ispitivali su me 47 puta. Jednom su me vozili iz zatvora na preslušanje i pitali želim li nezavisnu Ukrajinu. Rekla sam – da. Tada su me bacili u podrum, gdje su me napali štakori. Zatim su me ponovo odveli u sobu k istražitelju, skinuli mi košulju i pustili električnu struju kroz tijelo pomoću žice“, prisjećala se ona. I za Olenu Viter izrečena je krajem lipnja 1941. smrtna presuda. No preživjela je zahvaljujući tomu što su zatočeni poljski časnici uspjeli pobjeći i otvoriti vrata njezine ćelije.

Trupla se nije stizalo odvoziti

U početku su tijela s područja zatvora odvožena kamionima i pokapana na raznim mjestima. Nakon raspada Sovjetskog Saveza istraživačke skupine pronašle su masovne grobnice u Lavovu i okolici. No, posljednjih dana lipnja 1941. ubijene su počeli bacati u jame u zatvorskim dvorištima ili ostavljati ih u podrumima.

To su potvrdila brojna iskapanja, ne samo u lavovskim zatvorima. Po procjenama povjesničara, u velikom vanjskom dvorištu zatvora u Ulici Lonckog pokopano je oko 700 ljudi. Trupla su posipali vapnom kako bi pospješili proces raspadanja.

Po podatcima Centra za istraživanje ukrajinskog oslobodilačkog pokreta, pripadnici NKVD-a pogubili su 24. lipnja 1941. 2072 osobe u zatvorima u Lavovu i Zoločivu.

Dana 26. lipnja odobreni su novi popisi za pogubljenja – u sljedeća dva dana pogubljeno je više od 2000 ljudi. Osim toga, u razdoblju od 22. do 28. lipnja, dok su trajala masovna pogubljenja, uhićeno je još oko 500 osoba. Po podatcima muzeja, u dvorištu zatvora u Lonckoj ulici ubijeno je oko 1700 ljudi. Većina pogubljenih bili su Ukrajinci, ali je među njima bilo i Poljaka, Židova i Nijemaca.

Za vrijeme nacističke okupacije [do koje je uskoro došlo] zatvor u Lonckoj ulici korišten je kao pritvor Gestapoa. Zatim je unutarnje dvorište popločano nadgrobnim pločama sa starog židovskog groblja.

Dana 27. srpnja 1944. sovjetske su trupe po drugi put ušle u Lavov. To je mjesto ponovno postalo istražni odjel NKVD-a, kasnije KGB-a („Odbor državne sigurnosti“, agencija vlade Sovjetskog Saveza kojoj je povjerena državna sigurnost).

Od 1991. do 1996. zatvorske prostorije služile su kao istražni zatvor za SBU (Službu sigurnosti Ukrajine). Tek godine 2009. tu je otvoren Zemaljski memorijalni muzej žrtava okupacijskih režima.

Naslovnica: Ljudi traže tijela pobijenih članova svojih obitelji i rođaka, lipanj 1941., Lavov (izvor: Memorijalni muzej “Zatvor u ulici Loncki”)

RFE/Hrvatsko nebo