Vitalij Kličko: „Potrebne su sankcije, a ne 50 dana“

Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko u intervjuu za DW objašnjava što misli o posljednjoj odluci Donalda Trumpa da Vladimiru Putinu da još 50 dana za postizanje mira u Ukrajini.

Predsjednik SAD-a Donald Trump 14. srpnja dao je Vladimiru Putinu dodatnih 50 dana za postizanje mirovnog sporazuma s Ukrajinom. Istovremeno je zaprijetio uvođenjem sekundarnih carina trgovinskim partnerima Rusije, ukoliko do toga ne dođe. Što o tome misli gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko, što je Ukrajini još potrebno kako bi se obranila i s kakvim se izazovima suočava vodstvo ukrajinske prijestolnice danas – o tome Vitalij Kličko govori za DW.

DW: Gospodine Kličko, Donald Trump dao je Vladimiru Putinu novi rok, ali je istovremeno otvorio mogućnost da Ukrajina dobije novo oružje. Kako ocjenjujete prijedloge američkog predsjednika?

Vitalij Kličko: Ne razumijem zašto baš tih 50 dana. Tijekom tih 50 dana Rusi mogu prikupiti snage. Tijekom tih 50 dana Rusimogu ubiti još više civila. Uvjeren sam da treba odmah uvesti oštre sankcije, jer bi to imalo odvraćajući učinak.

Uvjeren sam i da i mi trebamo iskoristiti to razdoblje. Polazimo od pretpostavke da ćemo u tih 50 dana od svojih partnera moći dobiti još više suvremenog oružja koje nam je dosad nedostajalo. Zahvalni smo našim partnerima.

Uvjeren sam da Putin razumije samo jezik sile: on poštuje snažne i ne obazire se na slabe. Dakle, moramo biti jaki. Samo zajedništvom i udruživanjem snaga možemo biti jaki. Kad je riječ o daljnjoj podršci, računamo na naše partnere, na oštre sankcije i isporuke oružja.

Trump je najavio dodatnu isporuku oružja, uključujući nove sustave protuzračne obrane „Patriot“. Ranije ste izjavili da je grad Kijev zaštićen sa samo dva takva sustava. Najnoviji brutalni napadi Rusije, u kojima su korištene stotine dronova i raketa, pokazuju da ta obrana nije dovoljna. Kakvu zaštitu Kijev još treba?

Trenutno nisam spreman govoriti o tome koliko sustava „Patriot” i drugih protuzračnih sustava imamo. O tome možemo govoriti kao o „dovoljnom” tek kad rat završi. Danas su naš grad, kao i drugi gradovi Ukrajine, neprekidno izloženi masovnim napadima i kombiniranim udarima. Protuzračna obrana ključni je izazov za svaki grad, ne samo za glavni grad.

„Danas svatko u Ukrajini riskira život“

Masovni napadi posljednjih tjedana zahtijevaju veće napore u sanaciji posljedica…

Kako da se nosimo s posljedicama kada je prošlog tjedna više od 30 ljudi izgubilo život? Njih ne možemo vratiti. Kuće su uništene, a njihova obnova potrajat će mjesecima, možda čak i godinama. Dajemo sve od sebe da pomognemo svima koji su u nevolji i kojima je pomoć potrebna, ali naši resursi su ograničeni. Otvoreno priznajem da, unatoč suvremenim tehnologijama i suvremenom oružju, ne možemo u potpunosti jamčiti sigurnost svim ljudima u prijestolnici i drugim gradovima Ukrajine, ako se ovakvi masovni napadi nastave. Danas svatko u Ukrajini riskira život: dronovi mogu u svakom trenutku pasti i mogu se pojaviti nove žrtve. Zato svaki Ukrajinac ima samo jednu želju i jedno pitanje: kada će se ovo završiti?

Nadamo se da ćemo rat moći završiti diplomatskim putem. No budimo iskreni: diplomatski put ne odgovara ni Putinu ni mnogim Ukrajincima. Nikada nećemo pristati na to da dio Ukrajine koji je danas pod ruskom okupacijom više ne pripada Ukrajini. To je naša zemlja, naša država koju branimo. Vrlo je teško pristati na predaju dijela teritorija. Da, to bi mogao biti takozvani kompromis, ali ipak…

„Rusija želi posijati paniku“

Kako biste ocijenili ukupnu štetu nanesenu Kijevu tijekom sveobuhvatne ruske agresije? Imate li neke brojke?

Više od 1.600 stambenih objekata je uništeno. Više od 300 civila je ubijeno. Ukupan broj uništenih objekata iznosi oko 3.000. Uništenje je prisutno u svim dijelovima grada. Više puta sam sebi postavio ključno pitanje: koji je cilj napada na miran grad i ubijanja nedužnih ljudi? Uništavanje ključne infrastrukture, uskraćivanje struje, vode i grijanja ljudima? Dugo sam razmišljao o tome. Postoji samo jedan odgovor: sijanje panike, izazivanje depresije i straha među ljudima, kako bi svi spakirali kofere, otišli negdje u Europu, napustili zemlju i prepustili je agresoru. Nema drugog odgovora.

Kako napreduje obnova u Kijevu? Odakle dolazi novac za to?

To je uglavnom novac iz gradskog proračuna. Također tražimo sredstva iz državnog proračuna. Ona se koriste, primjerice, za obnovu uništenih objekata. Ako je šteta tolika da ljudi više ne mogu živjeti tamo, mi im plaćamo najamninu za stanovanje. Pružamo pomoć kada su uništeni vrtići i škole – do danas je uništeno više od 200 obrazovnih ustanova. Djeca moraju ići u školu, a to mora financirati lokalni proračun – to je jako puno novca. Sada gradimo skloništa, što nikada prije nismo radili – rat nas na to prisiljava. Naravno, situacija je teška. Gospodarstvo ne funkcionira, logistika je uništena, nedostaje radne snage za obnovu jer su stotine tisuća ljudi već mobilizirane i brane zemlju. Suočavamo se s brojnim izazovima, a najveći među njima je obnova sustava koji su ključni za život.