Fenomen Thompson: ‘Prvo su došli četnici, a odgovor je bio Za dom spremni. Mladi Hrvati znaju što je bilo’
Vrijeme:4 min, 5 sec
– Iza 2000. godine kreće kriminalizacija naše borbe za slobodnu Hrvatsku, problematiziraju se obilježja HOS-a, procesuiraju se ratni zločini na hrvatskim sudovima i tu je razlika u odnosu na 1945. U Domovinskom ratu smo pobijedili, ali koliko je trajala za agonija, praktički do jučer. Mladi su to osjetili, jer rat nije završio s Olujom već 2012. godine kada su oslobođeni naši generali.
– Ovaj uspjeh Thompsona je uspjeh Hrvatske, kao što bi uspjeh Hrvatske bio da Mile Kekin okupi pola milijuna ljudi, ja bih mu prvi čestitao. Zašto to nije tako, neka se oni zapitaju. Dio medija koji otvoreno propagiraju lijeve i liberalne opcije, iako je ta kovanica koja je zaživjela u Hrvatskoj po meni besmislena jer se te ideologije ne mogu svrstati zajedno – otvoreno je sabotirao koncert s namjerom da što više ljudi podlegne histeriji i odustane od dolaska, plesali su se indijanski plesovi da se dozove kiša, zazivali su se mrtvi i to je bila opća histerija i sabotaža. Nije im uspjelo umanjiti očekivanja svih onih koji vole Thompsona, kazao je u emisiji Večernji tv-a povjesničar Ivan Tepeš, analizirajući koncert Marka Perkovića Thompsona koji je u Zagrebu protekle subote okupio više od pola milijuna ljudi.
Na pitanje voditeljice je li Thompson samo glazbeni fenomen, Tepeš je kazao da se svakako radi o društvenom fenomenu.
– Glavne točke napada na njega su 1945. godina, odnosno kontekst Drugog svjetskog rata, potom Domovinski rat i kontekst Oluje, masovnost i ogromna prisutnost mladih ljudi oko Thompsona te na koncu Crkva i vjerski simboli za koje neki kažu da su kičasti i prenaglašeni. Što se tiče Bleiburga, oni tu tezu vežu za ustaški pokret pa ispada da kroz komuniciranje Thompsona o toj temi on veliča ustaštvo. Ne razumiju i ne pokušavaju razumjeti jednu tešku temu o kojoj se nije smjelo pričati četrdeset i pet godina. Sudbinu Bleiburga je doživjelo jako puno hrvatskih obitelji, o toj traumi su morali šutjeti, a Thompson je spominje otvoreno i bez zadrške, kaže Tepeš i nastavlja:
– Na tu traumu se naslanja druga teza – usporedba Bleiburga i Oluje, odnosno onoga što se dogodilo poslije Oluje, kao da mi koji držimo do tragedije Bleiburga ne držimo do tragedije Srba poslije Oluje i da je naša vojska napravila nešto slično, što je sasvim nepojmljivo i neusporedivo. Tu dolazimo i do problematiziranja pozdrava Za dom spremni, gdje se mnogi pozivaju isključivo na period od 41. do 45. , kao da Domovinski rat u Hrvatskoj uopće nije postojao. Mnogi pišu da je taj završio prije 30 godina, ali to nije istina. Oluja je formalno pravno kao vojna akcija završena 1995., ali Domovinski rat završio je u studenom 2012, godine, kada su oslobođeni generali Ante Gotovina i Mladen Markač. Naš narod se gotovo pola stoljeća kroz školovanje, medije i diktaturu nije uspjelo slomiti, pa to nije moguće ni danas u modernim vremenima kada o tome mogu otvoreno govoriti u emisijama poput ove.
O problematizaciji pozdrava Za dom spremni kazao je kako ga treba sagledati u kontekstu vremena.
– Neki mediji navodili su da policija mirno promatra korištenje pozdrava koji je dio jedne pjesme. Protiv toga se treba boriti svim silama. Zar je interes da imamo srpski scenarij? Mi smo europska država i što se mene tiče, neka ta šengenska granica koja nas dijeli bude još deblja. Treba gledati kontekst – dio ljudi uzeo je oružje u ruke i krenuo strašiti neprijatelja znakovljem kojeg se oni boje, ali prethodno su došle četničke horde sa četničkim znakovljem na teritorij Hrvatske pumpati domaće stanovništvo. Povijesno bi bilo netočno bježati od činjenice da je pozdrav Za dom spremni nastao u vrijeme ustaša, kao i da su neke postrojbe u Domovinskom ratu pozivale na ustaško naslijeđe, na Rafalea Bobana i slično. No, kada se o tome komunicira mora se spomenuti srpska agresija koju smo mi doživjeli, kao da su se Hrvati odjedanput povampirili i počeli pjevati ustaške pjesme. Pozdrav Za dom spremni povijesno gledajući nastaje kao ustaški, ali on kasnije stoji na rukama hrvatskih branitelja koji kreću u obračun s agresorima. Bojna Čavoglave nastala je u tom vremenu i tu treba gledati kontekst, to je pjesma nastala u Domovinskom ratu i ne znam kome može pasti na pamet da se jedna braniteljska pjesma zabranjuje, to treba napasti svim sredstvima.
Objašnjavajući fenomen Thompsona koji okuplja veliki broj mladih Hrvata, Tepeš je objasnio da je uzrok tomu kriminalizacija Domovinskog rata,
– Iza 2000. godine kreće kriminalizacija naše borbe za slobodnu Hrvatsku, problematiziraju se obilježja HOS-a, procesuiraju se ratni zločini na hrvatskim sudovima i tu je razlika u odnosu na 1945. U Domovinskom ratu smo pobijedili, ali koliko je trajala za agonija, praktički do jučer. Mladi su to osjetili, jer kao što sam kazao rat je završio tek kad su oslobođeni naši generali. Imamo i primjer obitelji Zec i njihove sudbine, Znamo nabrojiti imena cijele obitelji i taj zločin je za svaku osudu, ali neka mi netko kaže ime jednog djeteta stradalog u Slavonskom Brodu…
vecernji.hr/Hrvatsko nebo
