Jozo Pavković: Tajna operacija dovođenja Dodika na sud dobra i za državu i za političku stabilnost BiH

U dobro osmišljenu i provedenu scenariju predsjednik RS-a Milorad Dodik pojavio se u petak pred Sudom Bosne i Hercegovine i dao iskaz nakon kojeg je ekspresno ukinuta ranija odluka o njegovu pritvaranju. Već mjesecima političku i društvenu scenu u BiH opterećuje trakavica o “bjeguncu Dodiku”, a sve traje toliko dugo da su mnogi zaboravili i što je, zapravo, povod vjerojatno najveće poslijeratne institucionalne i političke krize u zemlji.

Sve je počelo izricanjem prvostupanjske presude kojom je Dodik osuđen za nepoštivanje odluka visokog predstavnika te mu je izrečena nepravomoćna presuda od godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja dužnosti predsjednika RS-a. Dodik i vlasti RS-a od te su presude, 26. veljače ove godine, počeli bojkotirati državno pravosuđe donoseći u entitetskom parlamentu niz spornih odluka koje su protumačene kao uvod u secesiju i odcjepljenje RS-a. Međutim, Dodikov odvjetnički tim uložio je žalbu na presudu i ovih se dana očekivalo drugostupanjsku presudu.

Očito da ni tajming, a ni način Dodikova pojavljivanja pred Sudom BiH prošlog petka nisu slučajni. Više je nego vidljivo da su u scenariju za deeskalaciju krize sudjelovali mnogi važni razumni posrednici iz domaće politike i pravosuđa, ali, posve sigurno, i međunarodne zajednice. Bez njih se u BiH već 30 godina ne događa ništa bitno. Uostalom, ni nametanja zakona po kojem je Dodik nepravomoćno osuđen ne bi bilo bez njihove suglasnosti.

Dodikovim pojavljivanjem u sudnici koliko-toliko spašen je ugled Suda, Tužiteljstva, države BiH, koja je nemoćno, poniženo promatrala kako se bjegunac slobodno šeće po njoj i prelazi preko granice. Dodikova izlazna strategija razočarala je destruktivce koji ne žele nikakvo rješenje, već samo priželjkuju tenzije. Kako drukčije razumjeti one koji bi Dodika strpali u zatvor bez suda i koji taj sud doživljavaju pravednim samo onda kada presuđuje kako oni očekuju. I napadaju one koji su, samo želeći dobro državi, bez policijskog spektakla doveli Dodika u sudnicu.

Zato je zbog BiH i njezine budućnosti bitno da dođe do deeskalacije krize i da se stvari vrate koliko-toliko u normalan kolosijek koji vodi europskoj budućnosti BiH. Naravno da su kritike iz Sarajeva i srpske oporbe očekivane jer su i većinska bošnjačka politika i Dodikovi oponenti u samom RS-u očekivali drukčiji epilog. Političko Sarajevo u kaznenom je progonu Milorada Dodika vidjelo konačno šansu da ga se eliminira iz vlasti te da lakše uredi državu po svojoj, unitarnoj, mjeri. Srpska oporba imala je druge motive. Ponadala se da bi sudskim putem mogla uspjeti ono što nije političkim. Inače, Dodikovo višemjesečno poigravanje pravosuđem u normalnim se demokratskim državama ne bi toleriralo.

Problem je što BiH nije normalna demokratska država i neće biti sve dok svoju snagu i stabilnost ne bude crpila iz unutarnjeg političkog konsenzusa. A njega nema bez jasnog i čvrstog dogovora triju konstitutivnih naroda o budućnosti ove zemlje. Uostalom, već i sama činjenica da je do krize došlo zbog nepoštivanja odluka međunarodnog visokog predstavnika koji je svoju volju pretočio u zakon, jasno govori da država u kojoj se to zbiva nije usporediva ni s jednom suverenom demokratskom državom u Europi. Da je Dodik osuđen zbog kriminala, korupcije ili nekog drugog “pravog” zločina, to bi bila potpuno drukčija situacija. No, kako je njegov grijeh to što se usprotivio međunarodnom intervencionizmu, logično je da se rješenje traži tamo gdje je problem nastao – duboko u političkoj sferi. Nažalost, jedina sigurna posljedica svega jest da je BiH bespovratno izgubila pola godine.

Autor:Jozo Pavković

večernji.ba / Hrvatsko nebo