Hajka protiv Thompsona: Što nam mogu lanjski snjegovi?

Vrijeme:1 min, 48 sec

 

Sutra će Zagreb još jednom postati metropola hrvatskog duha i domoljubnog zanosa. Stotine tisuća ljudi, iz svih krajeva Hrvatske i šire, slijevat će se prema gradu, u kolonama koje podsjećaju na rijeke hodočasnika. Ovdje se i radi o svojevrsnom hodočašću: u čast Domovine, u čast Boga, u čast obitelji i ljubavi.

I dok običan čovjek to vidi kao slavlje života i hrvatskog  i katoličkog identiteta, novinarska kasta, uhljebljeni aktivisti, kulturna „elita“ i njihovi politički sponzori već mjesecima očajnički pokušavaju pokvariti raspoloženje.

U proteklim su tjednima hrvatski mediji podsjećali na najgore dane pandemijskog histeriziranja i „lova na vještice“. Isti obrazac: sije se panika, moralizira se, podcjenjuje narod, izmišljaju se „opasnosti“ i „kontroverze“.

Ništa od toga nije novo. Već trideset godina ti isti krugovi pokušavaju delegitimirati svaki masovni izraz domoljublja. Tako ni Thompsonov koncert nije glazbeni događaj, nego, u njihovim očima, epidemiološka prijetnja, ideološka provokacija, „povratak u mračne devedesete“.

Sve te priče prozirne. Ne prolaze jer su njihovi autori davno izgubili kredibilitet. Sveli su se na salonske inkvizitore koji, u svojim klimatiziranim redakcijama, pišu žalopojke nad „primitivizmom mase“. Ta masa, međutim, već odavno ne sluša njihove litanije. Ona kupuje ulaznice, puni tribine i pokazuje da je na strani života, a ne na strani mržnje.

I sutra će, već prije nego koncert započne, krenuti njihova poznata hajka: tražit će po tribinama ustaška slova, proučavati natpise na majicama, zbrajati „nepoželjne“ zastave. Danima će nas zatim bombardirati patetičnim izvještajima o „neprimjerenim“ prizorima. To im je već ritual. No ni to ih ne će spasiti od spoznaje da su izgubili: narod se ne da ukalupiti.

Dok oni mrze, mi volimo. Dok oni podmeću, mi pjevamo. Dok oni lažu, mi vjerujemo. To je temelj zapadne civilizacije i temelj svake normalne zajednice: ljubav prema svome, poštovanje prema drugome i zahvalnost Bogu. To su vrijednosti o kojima se danas mnogi srame govoriti, a koje su utkane u pjesme koje će sutra odzvanjati Hipodromom.

Kad narod pjeva, njih hvata panika. Jer svaka pjesma na tom koncertu, svaka zastava – podsjetnik je da nisu uspjeli u svojoj misiji reprogramiranja hrvatskog identiteta od 2000. do danas.

Zato ih hvata bijes.

No što nam mogu lanjski snjegovi?

Piše:Davor Dijanović

vigilare.info / Hrvatsko nebo

Odgovori