Egipat prisilno zatvara Svetu Katarinu na Sinaju, jedan od dvaju najstarijih aktivnih kršćanskih samostana na svijetu, i konfiscira ga

Egipat je odlučio zatvoriti samostan Svete Katarine Sinajske, jedan od dvaju najstarijih aktivnih kršćanskih samostana na svijetu, gotovo 15 stoljeća nakon njegova osnutka, što je izazvalo kritike grčke vlade i Pravoslavne crkve, izvijestili su grčki mediji. Osim oduzimanja imovine, kako javljaju mediji, Egipat planira i deložirati redovnike kako bi se prazne zgrade mogle pretvoriti u turističku atrakciju, a redovnici, koji smatraju da ta odluka krši njihova prava, pripremaju globalnu mobilizacijsku i informativnu kampanju za sve kršćanske Crkve i ostale monoteističke religije.

Samostan (manastir) svete Katarine nalazi se na ulazu u klanac planine Sinaj (Sinajski poluotok) pored grada Sveta Katarina u guvernatu Južni Sinaj (Egipat). Samostan se nalazi na visini od 1586 metara, u podnožju brda Horeb (arapski: Džebel Musa) gdje je po Starom zavjetu Mojsije primio Deset Božjih zapovijedi. Cijelo to područje sveto je trima svjetskim vjerama: kršćanstvu, islamu i judaizmu. Samostan svete Katarine osnovan je u 6. stoljeću i jedan je od najstarijih kršćanskih samostana koji još uvijek djeluje. Drugi koji se nadmeće za titulu najstarijeg također je u Egiptu, Samostan svetog Antuna Pustinjaka, koji se nalazi s druge strane Crvenog mora, u pustinji južno od Kaira.

Samostan je g. 2002. upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi, između ostaloga i zbog svojih „bizantskih zidina i samostanskih građevina u kojima se nalazi izvanredna kolekcija ranih kršćanskih iluminiranih rukopisa i ikona, sve uokvireno grubim planinskim krajolikom u kojemu se nalaze brojni arheološki i vjerski lokaliteti i spomenici”.

Povijest samostana i neprocjenjiva kulturna baština koja se u njemu nalazi

Samostan je osnovao bizantski car Justinijan I. Veliki (vladao 527. – 565.), utvrdivši kapelu Gorućeg grma, koju je još prije toga dala izgraditi sveta Helena (Jelena), majka Konstantina I. Velikog. Grm koji se nalazi na tom mjestu navodno je isti onaj koji je Mojsije vidio kako goreći ne izgara prije no što je primio Deset Božjih zapovijedi. Sve do 20. stoljeća u samostan se ulazilo kroz samo jedna vrata, visoko na zidinama samostana. Samostan je postao povezan sa svetom Katarinom tek oko g. 800., kada su relikvije te svetice prenesene u samostan (po predaji, bilo je to čudotvorno djelo anđela), nakon čega je samostan postao jedno od omiljenih kršćanskih mjesta hodočašćenja.

Jedan od važnijih dokumenata u posjedu samostana jest primjerak tzv. „Muhamedove adhiname”, kojom je, navodno, sam Muhamed obećao samostanu zaštitu. Sva ostala izolirana anahoretska mjesta na Sinaju uništili su muslimani još tijekom 7. stoljeća. Fatimidi su u 10. stoljeću unutar zidina izgradili džamiju, ali ona nikada nije korištena jer nije pravilno usmjerena prema Meki. Tijekom Križarskih ratova, usprkos antagonizmu između zapadne i istočne Crkve, samostan su obdarivali podjednako vladari Bizantskog Carstva i Jeruzalemskog Kraljevstva, a i njihovi podanici. Tada su nastala brojna umjetnička djela hibridnoga „križarskog stila”, od kojih se 120 ikona čuva u samostanu, što je najveći broj tih umjetnina na jednom mjestu u cijelomu svijetu.

Danas samostan, zajedno s nekoliko ispostava u okolici, tvori „Pravoslavnu Crkvu planine Sinaj”, kojom upravlja nadbiskup koji je ujedno i opat samostana. Crkva se smatra autokefalnom (samostalnom pravoslavnom Crkvom), no njezina nadbiskupa postavlja jeruzalemski (dakle ne carigradski) patrijarh Pravoslavne crkve, koji posljednjih stoljeća stoluje u Kairu.

Samostanska knjižnica ima drugu najveću kolekciju ranih iluminiranih rukopisa i kodeksa na svijetu, manju jedino od kolekcije Vatikanske knjižnice. No ona posjeduje starije tekstove na brojnim jezicima (grčki, arapski, armenski, hebrejski, gruzijski, sirijski i udi jezik). Najvrjednijim se ipak smatra Sinajski rukopis (Codex Sinaicus), koji je zapravo prijepis Biblije na grčkom iz 4. stoljeća pisan uncijalnim pismom (vrsta verzala) na pergameni. On se smatra najstarijom Biblijom na svijetu. No većina tog rukopisa dospjela je u 19. stoljeću, pod nerazjašnjenim okolnostima, u Rusiju, a danas se on nalazi razdijeljen u četirima svjetskim knjižnicama; najveći dio nalazi se u Britanskoj knjižnici u Londonu. Dana 1. rujna 2009. u knjižnici Samostana svete Katarine pronađeni su dotad neviđeni dijelovi tog rukopisa.

Samostanski kompleks, koji je sam po sebi rijetko sačuvana arhitektura, također posjeduje neprocjenjivu kolekciju umjetnina, uključujući mozaike, najstarije ikone na svijetu, ali i liturgijske predmete poput kaleža i relikvijara.

Grčki nadbiskup osudio zatvaranje samostalna

Nadbiskup Atene i cijele Grčke Jeronim osudio je zatvaranje samostana, rekavši da ono zanči “još jedan povijesni pad koji helenizam i pravoslavlje doživljavaju”. „Nedvosmisleno osuđujem svaki pokušaj promjene režima koji je ​​u toj regiji na snazi već 15 stoljeća te apeliram na odgovornu grčku vladu i osobno na premijera Kyriakosa Mitsotakisa da odmah poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se uspostavio normalan i zakonit red te kako Sveti manastir ne bi bio efektivno ukinut”, rekao je nadbiskup Jeronim.

Grčko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da se bavi tim slučajem, koji je okarakteriziralo kao “slučaj od najveće važnosti”.

Egipatske vlasti donijele su spomenutu odluku unatoč obećanjima što ih je egipatski predsjednik Abdel Fattah el-Sisi dao grčkom premijeru Kyriakosu Mitsotakisu tijekom njegova nedavnog posjeta Grčkoj. Egipatski sud u srijedu je donio odluku o zatvaranju, a izvori su za Greek Reporter rekli da vlasti u Kairu vrše sudski pritisak i pokreću napade još od razdoblja kada je na vlast (kratkotrajno) došlo Muslimansko bratstvo, koje se inače zauzima za uvođenje šerijatskog prava; njegovi članovi i pristaše otad, iako su i sami progonjeni od al-Sisijeve polu-diktature, sustavno agitiraju s ciljem da se samostan zatvori i oduzme.

Hrvatsko nebo