Iz stranih medija: Rusija ima znatne ranjivosti koje Zapad odbija iskoristiti – i time riskira uvlačenje svih nas u rat!

Istraživački publicist Allan J. Feifer u američkom glasilu American Thinker (Američki mislilac) donio je sažetu analizu o ruskim slabostima ne ekonomskom planu. Pozvao je SAD i druge zemlje da iskoriste te slabosti kako bi Rusiju prisilile na prekid rata i postizanje mirovnog sporazuma s Ukrajinom. Autor je naveo vrlo egzaktne podatke te se na kraju zapitao zašto Zapad ne primijeni raspoložive, nevojne mjere kako bi se Rusiju pravočasno zaustavilo: „Dopuštanje Rusiji sredstava za nastavak rata koji bi lako mogao sve nas usisati jest, po definiciji, protivno našim strateškim interesima. Gdje je hrabro vodstvo koje uskraćuje Rusiji i njezinim pajdašima sredstva da nas prevedu preko ponora, a da ne učinimo sve što je u našoj moći da ih zaustavimo?“ Donosimo cijeli članak u prijevodu na hrvatski jezik.

Američke i druge velike obavještajne službe već duže vrijeme znaju koliko su nesigurne ruske financije. Unatoč svojoj nadmoćnoj ljudstvu, Rusiju muči vrijeme; ona ne može unedogled održavati trenutni tempo u svom ratu protiv Ukrajine ni materijalno ni ekonomski (i na kraju će njezini ljudi prestati prihvaćati svoju ulogu topovskog mesa). Rusko se gospodarstvo 17% temelji na nafti i plinu, ali njezin izvoz nafte i plina iznosi 45%, odnosno 36% [sa skupnim udjelom u ukupnom ruskom izvozu od 81%]. Prekinite taj izvoz ili snizite cijenu koju dobivaju i Rusija više neće moći izdržati svoj rat.

Od početka invazije, ruski se izvoz nafte i plina drastično promijenio:

Prije invazije

Europa je bila najveći kupac Rusije, uvozeći 55% ruskog plina i 50% sirove nafte. Rusija je dnevno izvozila 4,7 milijuna barela sirove nafte. Izvoz prirodnog plina iznosio je 8,9 bilijuna kubičnih stopa, a većina je išla u Europu.

Nakon invazije

Europski uvoz je pao, a EU je smanjio kupnju ruskog plina za više od 90%. Rusija je preusmjerila izvoz u Kinu i Indiju, pa Kina sada uvozi šest puta više ruske nafte nego što Rusija izvozi u EU. Izvoz sirove nafte morskim putem porastao je na najviše razine u šest mjeseci, potaknut povećanim isporukama na azijska tržišta.

To zvuči dobro – veće tržište – ali nije dobro. Umjesto toga, ukazuje na Ahilovu petu Rusije, koju je Zapad odbijao iskoristiti.

Rusiji treba cijena od 70 dolara po barelu da spoji kraj s krajem, ali trenutna je cijena nešto iznad 62 dolara. Štoviše, Rusija svoju naftu prodaje s popustom, što dodatno snizuje cijenu. To je neodrživo ako Rusija ne povlači svoje ograničene devizne pričuve. Trump potkopava Rusiju čineći sve što je u njegovoj moći da snizi cijene energije. On to čini primarno kako bi podupro svoj domaći plan, ali to je to ujedno i naše najmoćnije oruđe da Putina dovedemo do toga da se ponaša kako treba.

Rusija također ima problem s isporukom nafte. Trenutno se oslanja na “flotu duhova”, što se odnosi na mrežu zastarjelih, neregistriranih naftnih tankera koji se koriste za izbjegavanje međunarodnih sankcija za nastavak izvoza ruske sirove nafte. U svijetu postoji oko 12.300 naftnih tankera. Bloomberg izvješćuje da je 265 od 435 ruskih tankera iz sjene sada pod sankcijama, ali su oni još uvijek prevozili 57% ruskih pomorskih pošiljki sirove nafte u 2024. Ključne karakteristike te ’flote duhova’ ili flote iz sjene jesu ove:

• Česte promjene naziva i zastava – brodovi redovito mijenjaju identitete kako bi zaobišli sankcije.
• Manipulacija AIS signalom – mnoga plovila isključuju svoje sustave za praćenje kako bi izbjegla otkrivanje.
• Prijevoz s broda na brod – nafta se često prekrcava na [otvorenom] moru kako bi se prikrilo njezino podrijetlo.
• Nedostatak osiguranja – mnogi tankeri rade bez pokrića, povećavajući rizike za okoliš.
• Izbjegavanje sankcija – flota omogućuje Rusiji prodaju nafte iznad gornje granice cijena koju nameću G7 i EU.

To posljednje čini gotovo sve od tih 435 brodova odmah podobnima za zapljenu prema međunarodnom pravu. To znamo mi, to zna Europa, to zna i Rusija. Što kažete na jedno ne tako hipotetsko pitanje:

Što nas sprječava?

Što nas sprječava da poduzmemo mjere protiv brodova koji prevoze sankcioniranu naftu, dopuštajući Putinovu ratnom stroju da ubije tisuću ljudi dnevno? Ništa nas  ne sprječavanja osim izostanka volje da to i činimo.

Koliko će vremena proći prije nego što se ruska ratna ekonomija zaustavi – ostane bez tržišta za svoju naftu i prirodni plin? Zanimljiv je odgovor na to pitanje. Trenutno je život u Rusiji nevjerojatno normalan. Da, visoke cijene mnogih potrošačkih artikala i nedostupnost nekih stvari, ali općenito, normalan. Međutim, i ta normalnost jest površna i ranjiva. Posebno:

Svakodnevni život:

• Rastući troškovi – inflacija i kamatne stope ostaju visoke, što mnogim Rusima otežava svakodnevne troškove.
• Ograničena putovanja – mnogi Rusi više ne mogu putovati u zapadne zemlje.
• Društvene borbe – povećana konzumacija alkohola i agresivno ponašanje zbog gubitaka povezanih s ratom.

Politička klima:

• Pojačana represija – vlada se obračunala s neslaganjem, zbog čega je kritiziranje rata postalo opasno. Prosvjedovanje protiv rata u Ukrajini je nezakonito. S više od milijun poginulih ili ozlijeđenih, Rusiji je sve manje moguće potiskivati javnu percepciju rata ili cijene života:
• Propaganda i nacionalizam – škole i mediji pojačali su proratne poruke, oblikujući javnu percepciju.

Mogućnost preokreta

Međutim, važno je napomenuti da je podrška ruskoj vojsci i dalje visoka, sa 78% građana koji podupiru oružane snage, iako se mišljenja razlikuju od regije do regije. Represija, propaganda i nacionalizam djeluju… za sada.

Odgovor vojske i vlade:

• Tajnost i cenzura – ruska je vlada umanjila brojke žrtava, ograničujući neovisno izvješćivanje o vojnim gubitcima i skrivanju tijela kako bi spriječila da opseg smrti postane očit.
• Prošireno novačenje u vojsku – kako bi nadoknadila gubitke, Rusija se oslanjala na napore mobilizacije, novačeći ljude u 50-im i 60-im godinama, uključujući regrutiranje zatvorenika i strane borce iz Sjeverne Koreje i drugih zemalja.
• Povećane vojne mirovine – obitelji poginulih vojnika dobivaju financijsku naknadu, što stavlja veći pritisak na rusko gospodarstvo.

Društveni i ekonomski učinak:

• Napregnuti sustavi zdravstvene zaštite – bolnice su pretrpane ranjenim vojnicima, što dovodi do nestašice medicinskih potrepština i osoblja.
• Psihološki danak – izvješća ukazuju na porast zlouporabe alkohola i mentalnih problema među veteranima i obiteljima poginulih i ranjenih.
• Javno nezadovoljstvo – dok državna propaganda podupire rat, u nekim regijama došlo je do prosvjeda i frustracije zbog postupanja sa žrtvama.

Dopuštanje Rusiji sredstava za nastavak rata koji bi lako mogao sve nas usisati jest, po definiciji, protivno našim strateškim interesima

Uzme li se sve skupa u račun, Rusija je zrela za destabilizaciju, političku ili gospodarsku, iako je propaganda održala potporu ratu visokom i život se čini normalnim. Ta prividna stabilnost mogla bi se promijeniti u hipu ako Rusi izgube povjerenje u Putina. Putinova Rusija jest kula od karata. Mogao bi biti dovoljan samo jedan udarac kolektivnim ruskim vjernicima, a mišljenja bi se mogla promijeniti preko noći.

Da bi se razumjelo koliko se brzo raspoloženje javnosti može promijeniti, pogledajmo stavove Amerikanaca o uključivanju u rat g. 1941. koji je već dvije godine gutao Europu.  Prije napada na Pearl Harbor, oko 80% Amerikanaca protivilo se izravnom angažmanu, ali nekoliko dana nakon napada potpora ratu porasla je na više od 90%. Ono što se promijenilo bila je percepcija, a ne stvarnost. Amerika bi bila ušla u rat bez obzira nato; Njemačka i Japan to su znali, planirali i očekivali.

Drugi svjetski rat bio je primjer pune predanosti. Ne bi li izbjegavanje još jednoga svjetskog rata od nas trebalo iziskivati išta manje od takve obveze? Dopuštanje Rusiji sredstava za nastavak rata koji bi lako mogao sve nas usisati jest, po definiciji, protivno našim strateškim interesima. Gdje je hrabro vodstvo koje uskraćuje Rusiji i njezinim pajdašima sredstva da nas prevedu preko ponora, a da ne učinimo sve što je u našoj moći da ih zaustavimo?

American Thinker/Hrvatsko nebo