U BiH uopće nije crno da crnje ne može biti. Zašto onda ne razgovarati s nevinim Dodikom?

Baš nešto razmišljam, stvar, što bi rekao Alijin sin, uopće nije crna da crnja ne može biti. Zbog toga što čelnike Republike Srpske; Dodika, Viškovića i Stevandića nikako da vide u lisicama najviše kriziraju Bošnjaci. Država to i ne osjeća. Što se nje tiče ona je i dalje teritorijalno cjelovita i skoro sto-posto suverena na cijelom teritoriju.

Jest da je Narodna skupština RS usvojila zakone, nakon što je Dodik nepravosnažno osuđen u Sarajevu zbog nepoštivanja “neizabranog stranca”, kojima se suspendira djelovanje Suda, Tužiteljstva i VSTV-a na području RS-a kao i SIPA-e, ali zar nije Dodikove zakone suspendirao Ustavni, bez srpskih sudaca, sud BiH. Jest da je RS suspendirala djelovanje takvog Ustavnog suda BiH, ali ne možemo reći da se njegove odluke ne provode.

Pa, jeli? Ako ćemo realno govoriti. Ne možemo reći da Tužiteljstvo ne tuži, Sud BiH ne sudi, a SIPA ne hapsi po “manjem bosanskohercegovačkom entitetu” što bi rekli u Sarajevu, kad gotovo svaki dan možemo pročitati kako je SIPA na području Bijeljine, Gradiške, Banja Luke… po nalogu Tužiteljstva BiH lšila slobode tog i tog kriminalca, a Sud BiH mu odredio pritvor ili ga kao onomad Nenada Nešića pustio na slobodu.

Jest da je policija Republike Srpske pokušala deložirati pripadnike SIPA-e iz njihovih prostorija u Banja Luci, ali opet nije ih istjerala. Predomislili su se. I to je uredu. Da čovjek, ili institucija nešto pomisli, pa se predomisli.

Rekosmo kako je u Republici Srpskoj usvojen zakon o zabrani djelovanja SIPA, kojeg je poništio Ustavni sud BiH, bez srpskih sudaca, čije je djelovanje poništeno zakonom RS, ali vidimo da je sjedište SIPA-e i dalje u Istočnom Sarajevu, koje je i dalje u RS-u.

Dakle, sve kad se sabere i oduzme, de facto državi BiH i njezinim institucijama nedostupna su samo tri od 1.250.000 ljudi, po posljednjem popisu, u Republici Srpskoj. Pa to je manje od statističke greške.

Europa traži, kažu, da se pristupi dijalogu. Sarajevo, političko i medijsko, ni čut. O krizi dijalogizirati s kriminalcem, rušiteljem ustavnog poretka, ni u ludilu, vele. Ma ne to, misli, a ne izgovara Europa. Pa čovjek nije kriminalac. On je tek nepravosnažno osuđen na Sudu BiH zbog nepoštivanja odluka “neizabranog stranca”. Nije pravosnažno. I ako ćemo poštivati presumpciju nevinosti, a moramo je poštivati, ako smo pobornici vladavine prava ili zakona- onda je Dodik nevin čovjek. A zakoni, upitat će političko i medijsko Sarajevo, koje je po Dodikovom nagovoru usvojila NSRS? Koji zakoni? Oni koje je van snage stavio Ustavni sud BiH, i to još bez Srba. Pa oni ne postoje, kao Mujina riba.

Znate ono kad je Mujo lovio ribu u vrijeme lovostaja? Ne znate!

Elem, lovio Mujo u jezeru u vrijeme zimskog lovostaja, dok se riba mrijesti.

Napunio on tako cijelu kantu ribe, kad ga iznenadi lovočuvar: “Šta radiš to, jel znaš da je u ovo doba godine zabranjeno loviti ribu?” “Mislite na ove u kanti?”, napravi se Mujo Englez.

“Nisu vam one iz jezera, to su moje ribe.” “Kako tvoje?!”, iznenadio se sad lovočuvar.

“Lijepo”, objasni Mujo, “ja ih samo s vremena na vrijeme donesem na jezero, malo pustim da se brčkaju i plivaju, pa zazviždim i zovnem ih nazad, one se vrate u kantu i idemo kući.” “Baš”, odmjeri ga lovočuvar, a Mujo se nasmija: “Ne, ne, stvarno, hoćete da vam pokažem?” “Baš da vidim”, odgovori lovočuvar, i Mujo, cijelu kantu ribe istrese u jezero.

“Hajde sad, zovni ih da dođu”, nestrpljivo će čuvar.

“Koga?- upita Mujo.

“Pa ribe”

“Koje ribe?”

E tako je i s usvajanjem, stavljanjem van snage i primjenom entitetskih zakona u RS, pa i rušenjem ustavnog poretka. Kao s Mujinim ribama. Kojeg ustavnog poretka, mogao bi se Dodik sada napraviti lud, pa upitati političko Sarajevo, ako mu je baš stalo do dijaloga: “Pa te zakone je Ustavni sud i to još “nelegitimni, bez Srba” stavio van snage. Pa oni ne postoje. I ne primjenjuju se. Ustvari primjenjuju se samo prema meni, Radovanu i Nenadu. Pa to je tako malo u odnosu na ukupnu populaciju, da je to manje od zanemarivog”.

Ali političko Sarajevo je uporno “nema razgovora s rušiteljem ustavnog poretka države”. A gdje to piše da je rušitelj ustavnog poretka? Tko je to presudio? Dodik, čak, nije ni optužen, a kamoli osuđen, za rušenje ustavnog poretka. Samo je osumnjičen. I sad ako ćemo poštovati presumpciju nevinosti, on je nevin dok se drugačije ne dokaže. I sada ne razgovarati s nevinim Dodikom o izlasku iz “najveće poslijeratne krize u BiH”? Ima li to smisla? Pa, naravno da nema. I koje, “najveće poslijeratne krize”, što bi rekao Mujo.

Ali, evo što Sarajevo, odnosno Trojka, neće razgovarati s Dodikom, jer je, reći će, ako ništa, “bjegunac od bh pravosuđa”, što ne razgovaraju o izmjenama Izbornog zakona s Hrvatima, već bježe sa sjednica državnog Doma naroda? A hoće vlast s oporbom iz RS-a, a bez Dodika. A bez HDZ-a san vizionarake Sabine Čudić ostvariti ne mogu. Bit će da njima i nije ni do države, ni do vlasti stalo koliko do “osvjetljavanja političke scene”, kako bi Konaković mogao odrediti tko su za Sarajevo pravi krivci, jer u posljednjih 30 godina Sarajevo nije okrivljivalo Dodika i Čovića, pa će sad kadija i sudija Konaković utvrditi njihovu krivnju za rušenje države. I sankcije će za krivce odrediti i naručiti od međunarodne zajednice.

Koje međunarodne zajednice?

Piše: Milan Šutalo

hms.ba / Hrvatsko nebo