Inercija i revolucija
Vrijeme:2 min, 0 sec
„P. S. Naš vozač je prosuzio u Kaćunima, između Busovače i Viteza, kad je vozio pokraj svoje kuće, u kojoj danas žive muslimani, koji su ga protjerali. Hrvatska nije bogata Švicarska, i sama je prošla krvavi rat, ali ona je ipak jedini jamac hrvatske opstojnosti u Bosni.“ – Tako je zaključio svoju kolumnu o Bosni i Hercegovini i o Hrvatskoj, o pomaganju, kulturi i politici, o hrvatstvu i jugoslavenstvu, napisanu i objavljenu prije 27 godina u Hrvatskom slovu, književnik Dubravko Horvatić.
Boraveći proteklih dana u Sarajevu, Žepču i Travniku, prisjetio sam se onih dana prije rata, kada su me pitali što Zagreb čini za Sarajevo. Naime, uvijek su nas, koji smo dolazili iz Zagreba, bez obzira jesmo li Srijemci, Zagorci, Hercegovci ili Istrani, inertno ispitivali o tome što Zagreb i Hrvatska poduzimaju za Sarajevo i za Bosnu. Tada sam, na žalost, morao spominjati činjenicu da je i moja općina Trešnjevka, u srpsko-crnogorskim rukama. Dok nije HDZ s hrvatskim narodom stvorio hrvatsku državu, nismo imali prilike otvoreno reći ono što smo mislili. Danas možemo reći ono što je nekad bio samo san i što smo, navodeći Antu Starčevića, svi osjećali: samo Hrvatska!
Nešto ću reći pro domo sua: otkrio sam Sofiju Naletilić Penavušu, koja se kasnije pokazala velikom kiparicom današnjice, sastavio sam knjigu duvanjskih pisaca od Ivana Ančića iz XVII. stoljeća do danas, napravio sam na ponekim područjima za hrvatsku Bosnu možda više nego mnogi bosanski hrvatski pisci! Gdje su bili ti bosanski akademici, gdje su bili ti pisci, dok sam u trapericama i kožnatoj jakni putovao Bosnom, Ramom i Hercegovinom i drugim hrvatskim zemljama?
A danas neki, koji su pobjegli iz Sarajeva i Bosne, dolaze u našu državu i žele nam nametnuti neku Drugu republiku, zajedno s vucima koji se prikazuju janjcima, zajedno sa stalnim političkim gubitnicima. Oni drže da je ovdje moguća nekakva revolucija. Drugovi, znamo vas, ali znajte i vi da postoji samo jedna jedina Hrvatska, i mi ne ćemo dopustiti da je itko ruši!
P. S. Naš vozač je prosuzio u Kaćunima, između Busovače i Viteza, kad je vozio pokraj svoje kuće, u kojoj danas žive muslimani, koji su ga protjerali. Hrvatska nije bogata Švicarska, i sama je prošla krvavi rat, ali ona je ipak jedini jamac hrvatske opstojnosti u Bosni.
Hrvatsko slovo, 20. veljače 1998.
Prethodno:
Hrvatsko nebo
