Normalizacija ratnog stanja: Kako Safa, Zukan, Dževad i ostali potpaljuju atmosferu sukoba u BiH

Bosna i Hercegovina ubrzano tone u atmosferu sukoba, a zlokobnu vatru potpaljuju politički i medijski akteri poglavito s bošnjačke političke scene.

Od izjava Dževada Mahmutovića, izaslanika u Vijeću naroda Narodne skupštine RS da SIPA treba pucati na MUP RS kako bi privela Dodika, preko „objašnjavanja“ ministra obrane Zukana Heleza da se mogu iznajmiti vojni zrakoplovi od Turske a kojima treba svega 17 minuta leta do BiH nad kojom bi „ispustili teret“ i niza drugih sličnih izjava, pa sve do najnovije izjave Safeta Oručevića kako bi se moglo zapucati u Mostaru ako se ne zaustavi izgradnja zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, na bošnjačkoj političkoj sceni uporno se podgrijava atmosfera unutarnjeg, takoreći građanskog, sukoba u zemlji.

Nove stare politike

Riječ je o vrlo neodgovornim politikama i političarima, no ako se stvari pobliže promotre, vidjet ćemo kako zapravo ne gledamo ništa novo.

U bošnjačkoj javnosti odavno je artikuliran narativ o „drugom (ratnom) poluvremenu“, o Hrvatima i Srbima kao „neurednim podstanarima u BiH“, kako nam je to objasnio dužnosnik SDA i Islamske zajednice Džafer Alić, o UZP-ovcima i genocidašima, ustašama i četnicima, o Bošnjacima kao „temeljnom narodu“, o trpanju Hrvata u „dva vagona“… Borba protiv Republike Srpske smatra se u toj javnosti ozbiljnom dužnošću dok se suzbija bilo kakav spomen Herceg Bosne osim u kontekstu „paradržave“ i UZP-ovske zločinačke tvorevine.

Sam predsjednik SDA Bakir Izetbegović s ponosom objašnjava kako je Republika Srpska ekonomski uništena, čelnici Trojke prizivaju sankcije za jednu polovinu teritorija i stanovništva vlastite države i to prikazuju kao vanjskopolitički „uspjeh“, dok svakodnevno s bošnjačkih medija svjedočimo vođenju hajki protiv svakog tko i malo odudara o službenog narativa koji kaže da je BiH bošnjačka nacionalna država, a kome se ne sviđa može odmah otići.

U tom kontekstu, podizanje tenzija oko izgradnje zgrade HNK Mostar samo je povod za otvaranje zapravo starog fronta koji bošnjačka politika vodi protiv Hrvata. Danas je to HNK, jučer je bio Liska park u Mostaru, prekjučer fantomski islamski interkulturalni centar Mevlana, sutra će to biti Partizansko spomen-obilježje, prekosutra stadion Pod Bijelim Brijegom i tako u nedogled.

Ono što je novost jest da je bošnjačka politika (i pripadajuća joj javnost) intenzivirala militarističku retoriku nakon popuštanja međunarodnog pritiska na BiH i smanjivanja američkog prisustva u zemlji.

Nakon niza ne baš mudrih poteza visokog predstavnika Christiana Schmidta koji samovoljno nameće zakone, potiče montirane sudske procese i totalno degradira demokratske procese u zemlji, Republika Srpska je povukla poteze kojima se pokušava zaštiti od takvog političkog i pravnog nasilja. Rezultat je doslovan poluraspad BiH u kojem se počinje odmrzavati gotovo tri desetljeća zamrznuti sukob.

Fokus na Hrvate

Kako bošnjačka politika zna da Republici Srpskoj praktično ne može ništa, ni politički, ni pravno, ni vojno, svoju su pozornost brže-bolje usmjerili prema Hrvatima.

Tako vidimo i čujemo otvorene izjave kako se Izborni zakon neće nikad promijeniti na način da se Bošnjaci odreknu mogućnosti da prevarom Hrvatima nameću političke predstavnike. Hrvate se svakodnevno pokušava prebrojati ne bi li se došlo do cifre koja označava da su postali nacionalna manjina itd.

Naravno, bošnjačka politika neće započeti nikakav sukob, u prvom redu jer je potpuno nemoćna i impotentna, srpska i hrvatska nacija su neusporedivo snažnije, ali kroz kreiranje atmosfere sukoba pokušava za sebe ishoditi što više „bošnjačke BiH“.

To pak ne mogu učiniti ni zakonitim ni moralnim putem, jer je BiH podjednako i bošnjačka i hrvatska i srpska. Zbog tog je potrebno kreirati društvenu klimu u kojoj su Srbi, a posebno Hrvati, neprijatelji koje valja poraziti a ne se s njima i oko čega dogovoriti.

Srpsku stranu je vrlo lako portretirati kao neprijateljsku, posebno zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina. Ali s hrvatskom je problem znatno ozbiljniji. Naime, kako nekog oslikati neprijateljem ako je taj netko u ratu zbrinuo pola milijuna vaših izbjeglica, naoružao vam vojsku i spasio od srpske agresije na početku rata? Kako oslikati nekog neprijateljem ako je taj netko u akciji Oluja spasio Bihać da ne postane nova Srebrenica, potisnuo Srbe što je rezultiralo oslobođenjem Sarajeva i ako ste Franju Tuđmana u Sarajevu dočekivali kao heroja? Zadatak je vrlo nezahvalan. Posebice ako to Hrvatima vraćate tako što im namećete bošnjačkim glasovima člana Predsjedništva BiH, odbijate bilo kakav razgovor o reformi Izbornog zakona, pokušavate istisnuti Hrvate iz tijela zajedničke vlasti…Zauzvrat Hrvati i Hrvatska i BiH i sve narode u njoj nastoje uvući u EU i NATO.

Zbog tog se danas koristi svaka prilika kako bi se podgrijavala atmosfera sukoba s Hrvatima. Naime, valja nekako sebi i svojima opravdati činjenje nepravde ne HDZ-u ili Draganu Čoviću, nego upravo hrvatskom narodu u BiH kojem se nastoji oduzeti status konstitutivnog (ustavotvornog) naroda.

Točka ključanja

Problem je što se u takvoj atmosferi bilo kakva budala može osjetiti pozvanom učiniti zlo osobi druge nacionalnosti, a onda stvari vrlo lako mogu izmaknuti kontroli.

Bošnjačka politika morala bi malo „stati na loptu“ i sagledati kamo vodi u prvom redu vlastiti narod a onda i sve nas ostale stanovnike BiH. Ako se sukob dovoljno dugo podgrijava, na kraju će, nažalost, doći do točke ključanja. Tad će pak biti kasno pozivati se na razum, mir i suživot. Bit će kasno pozivati na očuvanje BiH. „Patriotski zagrljaj“ bit će toliko snažan da će doslovno ugušiti državu BiH.

Za iskorak u bolju budućnost, s druge strane, potrebno je samo priznati da u BiH žive tri u svemu jednakopravna konstitutivna naroda koja moraju imati zajamčena identična politička prava. Uz malo međusobnog poštovanja BiH može doslovno preko noći postati prekrasno mjesto za život. No, to zasigurno neće postati sve dok slušamo o pucanju, dronovima, „ispuštanju tereta“, UZP-ovcima, genocidašima i drugim jeftinim frazama.

dnevnik.ba/Hrvatsko nebo