DW: Turska: pouzdani partner EU-a ili neuračunljiva vojna sila?

Je li Ankara doista pouzdan partner?

Sobzirom na sve veću nesigurnost po pitanju buduće uloge SAD-a kao pouzdanog partnera, europske zemlje se sve više pitaju kako se u slučaju potrebe mogu (o)braniti same? Održani su već i neki sastanci na vrhu na kojima se tražio zajednički odgovor na to pitanje.

Kako bi omogućila nužne investicije u obranu, Europska unija je čak „olabavila” svoja stroga fiskalna pravila, te je etablirala zajednički europski obrambeni fond za financiranje zajedničkih projekata. Europa se nalazi u fazi preokreta, i želi masivno ulagati u jačanje vojnih kapaciteta. Kako je javila novinska agencija dpa, šefovi država i vlada zemalja članica EU-a na svom su proljetnom summitu prije nekoliko dana odlučili učiniti sve što je potrebno kako bi europske obrambene sposobnosti značajno ojačali u idućih pet godina.

U tom se kontekstu snažno pozicionira i Turska. Državni predsjednik Recep Tayyip Erdogan nedavno je, prilikom posjeta poljskog premijera Donalda Tuska u Ankari, naglasio ambicije svoje zemlje. Turska i dalje stremi punopravnom članstvu u Europskoj uniji, rekao je Erdogan, te dodao kako je uvjeren u to da EU “svoj trenutačni gubitak moći” u vremenima globalnih sigurnosnih izazova može spriječiti samo uz tijesnu suradnju s Turskom.

Ministar vanjskih poslova Hakan Fidan to je formulirao još jasnije: on kaže da je nova europska sigurnosna arhitektura bez Turske nezamisliva. Fidan, poznat po svom bliskom odnosu s Erdoganom, trenutačno vodi intenzivne diplomatske konzultacije. U roku od samo nekoliko tjedana on je u Ankari primio ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova, te je sudjelovao na summitu o Ukrajini u Londonu. Prije toga su ruski i američki diplomati u Istanbulu razgovarali o normalizaciji bilateralnih odnosa.

Vojna sila između Europe i Azije

Turska se nalazi na strateški povoljnoj lokaciji, između Europe i Azije, ta zemlja raspolaže znatnom vojnom silom. Kako stoji u aktualnom izvještaju platforme Global Firepower, turska vojska zauzima deveto mjesto na globalnoj rang-listi najjačih armija svijeta, iza sebe je ostavila vojske zemalja kao što su Italija, Njemačka ili Izrael.

Turske vojne snage po tom izvještaju broje oko 884.000 vojnika, među njima je 355.200 aktivnih pripadnika vojske, te 380.000 rezervista. Turska vojna avijacija raspolaže s više od 940 vojnih letjelica, od čega je oko 200 borbenih aviona. S više od 2.230 borbenih tenkova Turska raspolaže s drugom najvećom tenkovskom flotom unutar NATO-a, odmah iza SAD-a (4.640 tenkova). Turska ratna mornarica također je dobro opremljena, ona raspolaže s 13 podmornica.

U proteklih nekoliko desetljeća Turska je dosljedno slijedila cilj da svoju vojnu industriju učini neovisnom o inozemstvu. Povod za tu strategiju su bile česte sankcije zapadnih država, što je dovodilo do problema s opskrbom u redovima turske vojske. A posljedica tih problema su bila kašnjenja po pitanju modernizacije, održavanja i proizvodnje vlastitih oružanih sustava.

Dugoročne investicije u istraživanje i razvoj, te jačanje kapaciteta domaće industrije naoružanja su se isplatili. “2002. je udio turskih proizvoda iznosio 20 posto, a prošle godine smo dosegli razinu od 80 posto”, objavio je nedavno profesor Haluk Görgün, voditelj državne Agencije za obrambenu industriju (SSB). Po njegovim navodima, u toj je branši u protekloj godini bilo aktivno više od 2.400 poduzeća sa skoro 100.000 zaposlenika. Turska je, kaže on, u 180 zemalja svijeta izvozila svoje dronove, borbene tenkove, oružane sustave, brodove i drugu vojnu opremu – s izvoznim volumenom od 7,1 milijardi američkih dolara, Turska je nadmašila svoje ciljeve u 2024., dodao je Görgün.

Među kupcima turske vojne opreme su brojne države u Africi, države Perzijskog zaljeva, iz Azije i Europe. Od prošle godine Ankara na “meti” za jačanje izvoza ima zemlje Latinske Amerike, a izvozi oružje i u druge zemlje u kojima su na vlasti autoritarni režimi, odnosno u regije koje su pogođene aktualnim konfliktima.

Reforme u industriji naoružanja

Jens Bastian se do konca 2024. U Zakladi znanost i politika (Stiftung Wissenschaft und Politik, SWP) u Berlinu između ostaloga bavio i turskom politikom naoružanja. On je registrirao koliko je veliku transformaciju doživjela ta zemlja prije svega tijekom vladavine AKP, islamsko-konzervativne stranke predsjednika Erdogana. Turska je sveobuhvatno reformirala svoju industriju naoružanja, financijski je iznova organizirala, te je kreirala sustav u kojem se sveučilišta, start-upove i istraživačke centre povezuju s vojskom, kaže naš sugovornik.

Kao primjer on navodi poduzeće Baykar, koje pripada Erdoganovom zetu Selcuku Bayraktaru. On je, kaže Bastian, ostvario globalni izvozni uspjeh razvojem vojnih i civilnih dronova. Njihova vojna upotrebljivost je uspješno testirana u Ukrajini, u Libiji, u Nagorno Karabahu, a nedavno i u Siriji, dodaje Bastian.

Početkom ožujka je Baykar potpisao ugovor s talijanskim koncernom Leonardo, koji proizvodi naoružanje. Cilj je zajednički razvoj dronova. „I Indonezija planira kooperaciju s Turskom po pitanju proizvodnje dronova. U Ukrajini ih se već sad proizvodi”, napominje njemački stručnjak.

Prošli tjedan je i tvrtka STM objavila novi poslovni uspjeh: ona je dobila narudžbu od portugalske mornarice za gradnju dva plovila. Radi se o prvom izvozu turskih vojnih brodova u neku zemlju članicu EU-a, odnosno NATO-a.

Bez obzira na sve te uspjehe, Turska i dalje ima određene slabe točke u pogledu tehnološke proizvodnje, posebno po pitanju mikročipova i kvantne tehnologije, to su stvari koje mora uvoziti od svojih NATO-partnera, napominje Bastian.

Uloga SBB-a

Ključnu ulogu u procesu u kojem Turska postaje izvozna sila u sektoru naoružanja i vojne opreme igra Agencija za obrambenu industriju (SBB). Ona je od 2018. direktno podređena državnom predsjedniku Erdoganu, te raspolaže novcem iz posebnog fonda, zahvaljujući kojem može realizirati sveobuhvatne investicije u modernizaciju i razvoj novih tehnologija za vojne snage. To je rezultiralo znatnom stopom rasta domaće vojne industrije.

Ekonomski stručnjak Bastian u ekspanziji vojne industrije vidi sredstvo kojim Turska vodi svoju vanjsku i gospodarsku politiku. Zahvaljujući vojnim izvoznim uspjesima, Turska je postala ozbiljan konkurent, smatra njemački stručnjak.

Bastian je mišljenja da Turska de facto sukreira europsku sigurnosnu arhitekturu. Zahvaljujući činjenici da Turska ima važnu ulogu u migracijskoj politici, ali i po pitanju ekonomskog i političkog razvoja u Siriji, te značaja koji Ankara ima na području istočnog Mediterana i Crnog mora, ta se zemlja uspjela pozicionirati kao srednje velika sila, kao zemlja koju EU, njezini NATO-partneri i Kina moraju uključiti u svoje strateške kalkulacije, dodaje Bastian.

A Erdogan, kako napominje naš sugovornik, od svega toga može profitirati i na unutarnje-političkom planu. Vodeći europski političari su u posljednje vrijeme nešto utišali svoje kritike glede sve većih demokratskih deficita u Turskoj, primjećuje Bastian. To naročito dolazi do izražaja u aktualnim previranjima i sukobima u vezi s smjenjivanjem s funkcije istanbulskog gradonačelnika i uhićenjem najozbiljnijeg Erdoganovog političkog protivnika Ekrema Imamoglua. „Ta šutnja slabi preostali politički manevarski prostor turskih oporbenih stranaka i aktera iz organizacija civilnog društva”, tvrdi Jens Bastian.

Za sada je nejasno hoće li Turska igrati ulogu u izgradnji europske sigurnosne arhitekture. Na temelju najnovijih planova Europske komisije, turske bi firme mogle profitirati od novog fonda EU-a za naoružanje „teškog” 150 milijardi eura, ali samo ako Turska s EU-om potpiše sporazum o partnerstvu po pitanju sigurnosti i obrane.

Elmas Topcu / Deutsche Welle

hkv.hr / Hrvatsko nebo