Dinko Pejčinović: KAD, AKO NE SAD?

Pogledajmo nekoliko nasumce odabranih naslova u sredstvima priopćavanja koji opisuju svijet na početku 2025. godine!

• Ukrajinski predsjednik iz Bijele kuće izbačen je kao pas. Užasno i žalosno za sve koji drže do vrijednosti kolektivnog zapada
• Osamostaljenje Europe od Trumpove Amerike Merzov je „apsolutni prioritet“
• Trump: Europska Unija stvorena je kako bi prevarila SAD, uvodim im carine od 25%
• Macron upozorava: Ako se gospodar Kremlja ne zaustavi, ići će u Moldaviju i Rumunjsku
• Barić: Rat u Ukrajini će se zamrznuti, a onda idu pripreme za drugu rundu
• Trump: Ukrajina može zaboraviti na ulazak u NATO
• Bijela kuća objavila: SAD obustavlja pomoć Ukrajini
• Uvedene carine Meksiku, Kanadi i Kini: Države pripremaju ozbiljne odgovore Trumpu, strahuje se od recesije
• Europa sve karte stavlja na obranu: Von der Leyen traži 800 milijardi eura!
• Rusi slave predsjednika SAD: „Tko god napadne Rusiju i Putina, napada i Trumpa“
• Zelenski: Zahvalni smo Americi, zahvalni smoTrumpu, i spremni smo pod njegovim vodstvom raditi na postizanju trajnog mira
• Američki potpredsjednik o Britaniji: „Bezvezna zemlja koja nije ratovala 30 godina“
• Dan D u Bruxellesu: Na stolu je povijesni plan „Ponovno naoružavanje Europe“

Skrenimo sada malo na domaći teren! Što se tu događa?

•  State Department o presudi Dodiku: Priznajemo presudu Suda BiH u slučaju Milorada Dodika!
•  BiH ambasador Vujić pred UN-om: 2025. godine nema mjesta za kolonijalnu vladavinu u Europi
• Dodik: Hrvatima je bolje da iz naftalina povuku planove o Herceg-Bosni
• Soreca: EU je nedvosmisleno opredijeljena za europsku perspektivu BiH
• Dodik proglasio zakone koji zabranjuju rad Suda, Tužiteljstva, VSTV i SIPA u RS
• Nikšić: Dodik je krenuo na put bez povratka

Hrvatski odgovor na gore navedena zbivanja:

• Čović i Trojka: Mir i sigurnost ne smiju se dovoditi u pitanje
• Hrvati su 1992. omogućili neovisnu BiH, 33 godine poslije spašavaju državu na njezinu europskom putu
• Čović o presudi Dodiku: „Partneri su partneri. Novih partnera nema. Nitko nije u poziciji okretati leđa drugima“

Zaključak: u svijetu koji se dramatično mijenja hrvatski „PLAN A“ svodi se na beskonačno trkeljanje o izmjenama izbornog zakona i euroatlantskom putu, u čemu je „ustavni patriot“ Dragan Čović postao nenadmašan. Takva oprezna politika imala je smisla do prije dva-tri mjeseca, u vrijeme kada je američki veleposlanik Murphy „vedrio i oblačio“. U međuvremenu, nasilni ambasador iščezao je u neprozirnu tamu, pa sada i hrvatski političari mogu slobodnije disati. Štafetu su sada preuzeli Srbi, i čini se da se neće tako skoro zaustaviti!

2001. vs. 2025.

Sada već daleke 2001. godine Hrvati u BiH odlučili su suprotstaviti se političkom nasilju federalnih „partnera“ i međunarodne zajednice uspostavom „Hrvatske samouprave“. Okolnosti su bile zaista teške; 30.000 vojnika SFOR-a krstarilo je zemljom pokušavajući zastrašiti „posvađana plemena“, u prvom redu Hrvate. Srpska strana gledala je svoja posla, odnosno, nije se miješala u hrvatsko-muslimanski sukob u Federaciji. Sličnu politiku provodila je i Račanova vlada u Hrvatskoj, dok je predsjednik Mesić otvoreno lobirao za muslimanske interese. „Demokratski“ zapadni svijet listom je stao na stranu SFOR-ovih nasilnika, čak i kada su opljačkali Hercegovačku banku! U takvim okolnostima hrvatska pobuna nije mogla uspjeti pa se samouprava krajem 2001. ugasila. Pouka koja se može izvući vrlo je važna – za svaku politiku koja odstupa od zadanih pravila potrebno je pronaći saveznike; ako ih nema, treba pričekati bolja vremena.

Bolja vremena došla su 2025. godine, i bilo bi zaista šteta da Hrvati ne iskoriste priliku za oslobađanje od nametnutih okova. Realno gledano, BiH je danas za međunarodnu zajednicu zadnja rupa na svirali. To što ovdje i dalje postoje kolonijalne institucije, poput tzv. Visokog predstavnika, kojega podupiru NATO i EUFOR, nipošto ne znači da su naši zapadni partneri spremni za ozbiljnije suočavanje sa srpskim „separatistima“ i trošenje snaga na gluposti. Pa ta ista Europa muku muči sa slanjem „SFOR-a“ u Ukrajinu! Gdje pronaći desetke tisuća vojnika, i tko će ih štititi od Rusa? Koliko je vjerojatno da će se Zapad, pokraj Ukrajine, ozbiljno baviti nekakvim Balkancima? (Što bi rekao Bismarck: – Balkan ne vrijedi jednog pruskog grenadira!) Osim toga, tu je i Rusija koja podržava Dodika čak i u Vijeću sigurnosti UN-a. No, najveću važnost imaju promjene koje su se dogodile u Hrvatskoj. Plenković i Milanović nemaju nikakvog razumijevanja za politiku sarajevskih ekstremista, pa je sada samo stvar procjene kada će Hrvatska snažno  intervenirati kod svojih saveznika u NATO-u i Uniji u korist Herceg-Bosanaca. Ono što posebno ohrabruje je pravednost i legitimnost hrvatskih ciljeva; Hrvati za sebe ne traže ništa što ne bi priznavali drugima!

Nova partija, novo dijeljenje karata

Svi aduti sada su na hrvatskoj strani, ali takvo stanje neće vječno trajati! Što ako Amerika nametne primirje u Ukrajini? Što ako Europska Unija uspije u  stvaranju zajedničke vojske? Što ako Milorada Dodika zamijeni neki mlađi političar koji će prihvatiti „historijski sporazum“ s Muslimanima na štetu Hrvata? (U Sarajevu bi to jedva dočekali!) Hrvatska politika nema vremena za razbacivanje. Potencijalno smirivanje stanja u Europi onemogućilo bi Zagrebu vođenje aktivne politike u susjedstvu i spašavanje tamošnjih Hrvata od marginalizacije. Hrvati u BiH već su pali ispod 400.000 pripadnika, i neki novi progon mogao bi ih uništiti. Razumljiv je strah od reprize neuspjeha „samouprave“, ali, kao što je već navedeno, okolnosti su se znatno promijenile. Sve što treba Hrvatima u BiH je jedan jaki, pouzdani saveznik. Može li tu ulogu odigrati Hrvatska?

Partibrejkeri

U megalomanskom planu za obranu Europske Unije, vrijednom 800 milijardi eura (!), visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, militantna Estonka Kaja Kallas, pokušala je ubaciti zaključak o dodatnoj vojnoj pomoći Ukrajini, čemu su se usprotivile Mađarska i Slovačka: „Slovačka traži da se u tekstu spomene tranzit plina preko Ukrajine, dok Mađarska upozorava na nepremostive razlike u pristupu prema Ukrajini. Francuski predsjednik Emmanuel Macron primit će u srijedu mađarskog premijera Viktora Orbana u Parizu i pokušati ga nagovoriti da odustane od veta.“ (v. članak „Čelnici EU pozvani na hitan sastanak, dvije države rade probleme..“, vecernji.hr, 5.3.2025.) Iako ni Slovačka ni Mađarska ne ovise vitalno o Ukrajini i Rusiji, njihovi čelnici ne ustručavaju se svoje prizemne gospodarske interese staviti na prvo mjesto i, ako zatreba, posvađati se s  Europskom komisijom i članicama Unije koje su naklonjene Kijevu.

Kako se samo usuđuju? – mogli bi se zapitati preplašeni hrvatski političari. Zaista, teško je povjerovati da Mađarska mora baš svaki puta  biti protiv Ukrajine i stvarati probleme. Ako to Mađari ipak čine, znači da ih takva politika ne košta previše! Slično bi se mogla postaviti i Hrvatska, jer, za razliku od Mađarske i Slovačke, u susjednoj Bosni i Hercegovini ugroženi su strateški interesi RH, pa i sama opstojnost tamošnjih Hrvata. Naši EUropski saveznici morali bi to znati, ali, umjesto odlučne akcije, stalno slušamo čudne pričice kompromitiranih ljevičara (poput Picule) i isluženih HDZ-ovaca, Stiera i  Kovača, kako Hrvati u BiH nipošto ne smiju uletjeti u Dodikovu zamku i tražiti treći entitet!? Kakvu bi stvarnu štetu Hrvatska zbog toga mogla pretrpjeti? Ako Mađari i Slovaci mogu praviti nered zbog beznačajnih razloga, valjda i Hrvati mogu lupiti šakom o stol kada se radi o  vitalnim nacionalnim interesima. Plenković i Milanović danas imaju jedinstvenu priliku upisati se zlatnim slovima u hrvatsku povijest kao spasitelji hrvatskog naroda u Herceg-Bosni. Mogu li iskoristiti priliku života, ili im je važnije tapšanje po ramenima u Bruxellesu?

Hrvatsko nebo