Z. Gavran: U Njemačkoj najjača Unija (CDU/CSU), AfD udvostručio postotak, slabi SPD gleda mu u leđa, a glavobolja tek počinje

To kako će se i u kojem roku razriješiti – i hoće li se uopće razriješiti – pitanje formiranja nove vlade u Njemačkoj odnosno vladajuće većine u Bundestagu imat će velike posljedice i za druge europske zemlje, a svakako i za Europsku uniju. Njemačka je dosad bila motor europskoga gospodarstva i europskih integracija te je i u mnogim drugim stvarima „davala takt“ europskom ansamblu, sve više ’raštimanom’. Očekivanja od nje, posebice s obzirom na iznimno hladan novi vjetar preko Atlantika: na novu američku geopolitičku i geoekonomsku strategiju, zacijelo su sada veća od onoga što Njemačka sada doista može dati, odlučiti, učiniti… Moguće je stoga dvoje: da Njemačka opet bude neke vrste europska predvodnica i svjetionik, ali i to da upadne u još dublju krizu te da u nju povuče i druge europske zemlje odnosno dosadašnji sustav i unutareuropskih i transatlantskih odnosa.

Iako se nešto poslije 23 sata još nisu znali konačni rezultati nedjelnih izbora za Bundestag, temeljni je rezultat poznat i očit: relativni je pobjednik Unija CDU/CSU pod vodstvom Friedricha Merza [Merca], AfD je drugi, SPD treći, Zeleni četvrti, Ljevica peta, dok se novi ljevičarski savez SSW klatio točno na pragu od pet posto, s upitnim ulaskom u Bundestag. Liberali – potencijalni Unijin koalicijski partner – ostali su na 4,5 posto.

Unija bi trebala slaviti, no ona je osvojila za slavlje neuvjerljivih 28,5 posto glasova i svega 11 mandata više – doduše, u Bundestagu s manjim brojem svih zastupnika: umjesto dosadašnjih oko 735 sada će ih imati točno 630 – nego prošli put. No zato je AfD osvojio 65 mandata više nego prošli put, SPD 85 mandata manje nego prošli put, Zeleni 32 mandata manje nego prošli put, a Ljevica 25 mandata više nego prošli put.

Mladi najviše birali Ljevicu i AfD

Još su neki podatci indikativni. AfD je pobijedio isključivo u nekim izbornim okruzima bivše Istočne (komunističke) Njemačke, gdje je najbolje rezultate ostvarila i Ljevica. Mladi do 30 godina posvuda su u najvećem broju birali Ljevicu, na drugomu mjestu AfD, dok je pobjednička Unija među tom dobnom skupinom tek na petom mjestu po broju osvojenih glasova. Unija je dakle sve više stranka starijih.

Prvi komentari njemačkih komentatora ne razlikuju se odviše između sebe, zato što je temeljna situacija očita. A ona se može u najkraćim crtama opisati ovako:

Dosadašnja semaforska koalicija (crveni, žuti i zeleni), koja nije izdržala čitav mandat, izgubila je vlast; većina njemačkih birača uvjerljivo joj je pokazala crveni karton. Pobijedila je umjereno desna, kvazi-demokršćanska alternativa, ali nimalo uvjerljivo. Uniji je mnoštvo glasova preoteo AfD, a socijaldemokratima i Zelenima – Ljevica. Unija nije dakle uspjela ni blizu u dovoljnoj mjeri kapitalizirati nezadovoljstvo velike većine birača do sada vladajućom lijevo-zeleno-liberalnom koalicijom. Zbog toga se Unija ne može osjećati trijumfalnim pobjednikom, dok za čelnika CDU-a Merza kao nedvojbenog mandatara za sastavljanje nove vlade od noćas počinje glavobolja. Strašno je velik i težak problem to s kime će sastaviti većinsku koaliciju, i hoće li ju uopće uspjeti sastaviti, odnosno koliko će toga morati žrtvovati od vlastitih programskih ciljeva da bi privolio jednu ili dvije druge stranke da uđu u njegovu koaliciju. I koliko će svi ti mučni i mukotrpni pregovora i natezanja užeta na ovu ili na onu stranu iziskivati vremena.

A vremena ima vrlo malo

A vremena, kako primjećuje komentator FAZ-a, ima vrlo malo. Na budućeg kancelara željno čeka američki predsjednik Trump, da bi znao tko će mu biti sugovornik (ili sparing-partner) u ovom razdoblju tako dramatičnu za budućnost Europe, rusko-ukrajinskog rata i mira, napetih transatlantskih odnosa, krize unutar NATO-a i velikih kušnja koje čekaju Europsku uniju, europske gornje slojeve i nacionalne vladajuće ešalone.

U svojoj prvoj objavi na X-u nakon prvih rezultata njemačkih izbora Trump nije poimence spomenuo ni Uniju ni AfD (kojemu je potporu javno davao Trumpov oslonac Elon Musk), nego je čestitao „konzervativnoj stranci u Njemačkoj“, ne precizirajući na koju misli. Evo što je  napisao na društvenoj mreži: „Uvelike poput ovih u SAD-u, ljudi u Njemačkoj umorili su se od agende koja je bez zdrava razuma, posebice u pogledu energije i useljavanja, a koja je [agenda] prevladavala toliko mnogo godina. Ovo je velik dana za Njemačku, i za Sjedinjene Američke Države pod vodstvom džentlmena po imenu Donald J. Trump. Čestitke svima – a slijedit će mnogo više pobjeda.“

I bez ulaženja u složenu problematiku unutarnjemačkih političkih, socijalnih, ekonomskih, ideoloških i drugih odnosa svima je već večeras, a bilo je i prije, razvidno da Merzu ne će biti nimalo lako sastaviti većinsku koaliciju. Oni koji se boje AfD-a i koji navijaju za sredinu između lijevih i desnih krila ili krajnosti odnosno za mainstream već mu poručuju da nipošto nema smisla nastaviti politiku kakvu je vodila semaforska koalicija, samo ovaj put s Unijom u njoj, i to s Unijom kao glavnom strankom. Nijemci su pokazali da im je toga dosta, i ako se u osnovi takva politika nastavi, vlada ne će izdržati čitav mandat, a AfD će još više ojačati i vjerojatno postati pobjednik na izvanrednim izborima.

Merz kategorički otklanja mogućnost da u koaliciju uzme AfD

U predizbornom razdoblju Merz je kategorički otklanjao mogućnost da u koaliciju uzme AfD. Dakle, kako stvari stoje, jedino što mu preostaje bit će eventualna koalicija sa Scholzovim SPD-om. Po sastavljanju koalicija sa SPD-om poznata je bila Angela Merkel, nije to ništa novo da se vlada u obliku tzv. velike koalicije, eventualno uz liberale kao trećega, no njih sada nema u Bundestagu. Dvojna koalicija imala bi većinu, ne osobito uvjerljivu, te vrlo jaku opoziciju. No uskladiti proklamirane ciljeve političkih programa njemačke umjerene desnice i umjerene ljevice ne će biti nimalo jednostavno, ako uopće bude moguće. A što tada?

Osim toga, međunarodne okolnosti toliko su se s dolaskom D. Trumpa u Bijelu kuću izmijenile da će se od nove vlade iziskivati mnogo više nego što se dosad moglo i zamisliti. Ne bude li Njemačka imala čvrstu političku orijentaciju i autoritativnu vladu koja zna što hoće, što ne će i pod koju cijenu, zasigurno će u novim okolnostima slabjeti i polagano gubiti tlo pod nogama, i politički i ekonomski gledano. Kušnje su velike, a sposobnosti mogućih koalicijskih partnera nisu osobite, ni Merz nije nikakav „karizmatični“ vođa, dok bi crveni i eventualno zeleni u vladi strahovito opteretile vladu s kojom Merz mora udariti bitno novim putem i smjerom od dosadašnjega. Crveni i zeleni za takvo što uopće nisu spremni ni voljni, osim ako se njima u velikoj mjeri udovolji, a što bi imalo teške posljedice za ionako posrnulo njemačko gospodarstvo, a poglavito za njemačko-američko razumijevanje i sporazumijevanje.

To kako će se i u kojem roku razriješiti – i hoće li se uopće razriješiti – pitanje formiranja nove vlade u Njemačkoj odnosno vladajuće većine u Bundestagu imat će velike posljedice i za druge europske zemlje, a svakako i za Europsku uniju. Njemačka je dosad bila motor europskoga gospodarstva i europskih integracija te je i u mnogim drugim stvarima „davala takt“ europskom ansamblu, sve više ’raštimanom’. Očekivanja od nje, posebice s obzirom na iznimno hladan novi vjetar preko Atlantika: na novu američku geopolitičku i geoekonomsku strategiju, zacijelo su sada veća od onoga što Njemačka sada doista može dati, odlučiti, učiniti… Moguće je stoga dvoje: da Njemačka opet bude neke vrste europska predvodnica i svjetionik, ali i to da upadne u još dublju krizu te da u nju povuče i druge europske zemlje odnosno dosadašnji sustav i unutareuropskih i transatlantskih odnosa.

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo