‘Nikada opasnost od rata unutar granica EU-a i NATO-a nije bila tako realna’

Ugrožene od Rusije Vladimira Putina, kao i od svog bivšeg američkog saveznika, europske zemlje više nemaju drugi izbor, kako bi osigurale svoju sigurnost i svoj opstanak, nego učiniti EU političkom, vojnom i ekonomskom silom, zagovara europski parlamentarac Raphaël Glucksmann u kolumni za Le Monde. On piše kako Donald Trump doslovno preuzima rusku propagandu i bira Vladimira Putina umjesto Ukrajine i Europe.

Elon Musk i J. D. Vance vide naše demokracije kao neprijatelje koje treba uništiti i stavljaju američku moć u službu najpoutinističkijih europskih krajnjih desnica; njemačke i danske sigurnosne službe predviđaju ruski rat na tlu Europske unije (EU) prije 2029.; Balti i Finci kopaju rovove: što nam još treba da konačno osjetimo zajednički potres koji jedini omogućuje velike preokrete?

U svega nekoliko dana, svjedočili smo preokretanju osamdeset godina povijesti, ostavljajući nas u nevjerici. Najsnažniji geopolitički savez svijeta doživio je dramatičan zaokret, a američka zaštita – koja nas je od 1945. istodobno štitila i držala u vazalskom odnosu – sada je povučena. Ovo nije tek prolazna kriza ili jednostavna prekretnica koju treba prevladati pregovorima, već fundamentalni prekid kakav nismo doživjeli za života. Ne probudimo li se iz našeg dugotrajnog strateškog mrtvila, prešutno ćemo pristati na vlastiti kolaps. Budimo nedvosmisleni: članstvo u NATO-u više ne garantira sigurnost europskim nacijama. Može li itko ozbiljno vjerovati da bi Donald Trump aktivirao članak 5. Saveza – temeljnu odredbu o uzajamnoj obrani na kojoj počiva mir u zapadnoj Europi od 1949. – u slučaju napada na članicu? Tko zaista može zamisliti da bi trenutna američka administracija priskočila u pomoć Latviji, Estoniji ili Poljskoj kad bi ruske snage prešle njihove granice? Nitko. A ponajmanje – što je ključno – Vladimir Putin. Nikada opasnost od rata unutar granica EU-a i NATO-a nije bila tako realna, a istovremeno, naše sposobnosti odvraćanja nikad nisu bile tako oslabljene.

EU se suočava s potencijalnim slomom i fragmentacijom ako se u kratkom roku ne transformira u političku, vojnu, ekonomsku, suverenu i integriranu silu kakvu već desetljećima pokušava postati. Inkrementalni pristup koji preferiraju europski čelnici – nespremni za ovakvu ozbiljnu situaciju – više nije dovoljan; potreban je radikalan iskorak. Iako su negiranje i izbjegavanje problema primamljivi u diplomatskim krugovima i društvu općenito, više si ne možemo priuštiti luksuz ignoriranja ili oklijevanja. Resursi za otpor su nam na raspolaganju: naš kontinent ostaje prosperitetan, razvijen i relativno stabilan. Jedino što nas dovodi u ovako ranjivu stratešku poziciju jest manjak političke volje i hrabrosti. Ključno je da svaki pojedinac pronađe moralne i mentalne snage za promjenu našeg odnosa prema svijetu. Europski lideri moraju, u uskoj suradnji s britanskim i kanadskim saveznicima, hitno predstaviti kratkoročni i srednjoročni plan za zaštitu naših nacija i očuvanje demokracija. Taj plan mora biti utemeljen na realističnoj procjeni – oslanjanje na sigurnosne garancije Trumpovih Sjedinjenih Država bilo bi pogubno – te ponuditi urgentne mjere i jasan smjer za nadolazeće godine. Sve započinje s Ukrajinom, našom prvom linijom obrane.

Odbacimo oklijevanje i neodlučnost koju naši čelnici iskazuju od početka ruske invazije na Ukrajinu. Umjesto toga, značajno povećajmo europske isporuke oružja Kijevu, s posebnim naglaskom na doprinos Francuske, Njemačke i Italije, koje dosad nisu adekvatno odgovorile izazovu. Istovremeno, preusmjerimo 200 milijardi eura zamrznutih ruskih sredstava u našim bankama za vojnu i financijsku potporu Ukrajini, demonstrirajući tako dugoročnost naše predanosti i konačnost prekida s Moskvom. Ovim odlučnim potezima šaljemo nedvosmislenu poruku Kremlju i Washingtonu: nećemo ponoviti sudbinu Čehoslovačke iz 1938., jer posjedujemo resurse i odlučnost za podršku ukrajinskom otporu koliko god to bilo potrebno. Samo tako možemo osigurati značajnu poziciju za predsjednika Zelenskog u pregovorima s Trumpom i Putinom.

Nadalje, inicirajmo paneuropski obrambeni fond od 500 milijardi eura, usmjeren na razvoj domaće obrambene industrije umjesto nabave američkog naoružanja podložnog daljinskoj deaktivaciji. Europska komisija trebala bi preuzeti ulogu centralne agencije za nabavu i investicije, po uzoru na model korišten tijekom pandemije COVID-19, te implementirati “Buy European Act”. Zar ne možemo primijeniti isti pristup za očuvanje mira i sigurnosti u Europi? Francuska, kao jedina nuklearna sila EU-a i predvodnica kontinentalne obrambene industrije, mora preuzeti ključnu ulogu u ovom procesu, ostajući vjerna de Gaulleovoj viziji o neraskidivoj vezi između njezine veličine i slobode svijeta.

Macronova najava iz lipnja 2022. o prelasku na “ratnu ekonomiju” za Francusku i Europu mora postati stvarnost, a ne puka retorika. U ovom kritičnom trenutku, svaki građanin mora preispitati svoje stavove o sigurnosti u svjetlu nove geopolitičke situacije. Rad mora ponovno postati temelj našeg društvenog ugovora kako bismo brzo izgradili europsku stratešku autonomiju. Oporezivanje najvećih bogatstava na razini kontinenta treba promatrati kao nužnost za obranu naših demokracija, a ne kao ideološko pitanje. Energetska tranzicija mora se shvatiti kao ključ europske neovisnosti od Rusije i SAD-a, a ne kao teret.

Odluke koje donosimo danas odredit će našu povijesnu ulogu. U ovoj presudnoj borbi za demokraciju i Europu, moramo biti spremni dati sve od sebe. Jer ako je izgubimo, ništa drugo neće biti važno.

Raphaël Glucksmann

Raphaël Glucksmann je eurozastupnik iz skupine Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D) te supredsjednik pokreta Place publique. Sin je pokojnog francuskog filozofa Andréa Glucksmanna, koji je u jesen 1991. bio jedan od najglasnijih intelektualaca koji su digli glas u obranu napadnute Hrvatske. Po povratku iz Dubrovnika, Osijeka i Vinkovaca, u prosincu 1991. objavio je u Le Mondeu snažan članak u obrani Hrvatske, osuđujući pasivnost Europe: “Moralni Pearl Harbour”.)

večernji.ba / Hrvatsko nebo