Dinko Pejčinović: PAX AMERICANA ZA UKRAJINU

Izjava američkog ministra obrane Petea Hegsetha kako nije realno očekivati povratak Ukrajine u granice iz 2014. godine niti njeno pristupanje NATO-savezu u skoroj budućnosti izazvala je veliku zabrinutost diljem Europe. Brojni političari našli su se osobito pogođenima Trumpovom namjerom da o Ukrajini raspravlja s Putinom bez prisustva Europljana.

Izaslanik američkog predsjednika za Ukrajinu, general Keith Kellogg, na konferenciji u Munchenu izjavio je da Europljani, za razliku od Ukrajinaca, neće biti za pregovaračkim stolom, što je, razumljivo, izazvalo veliko nezadovoljstvo europskih čelnika. Ipak, na kraju krajeva, umjesto povrijeđenih taština najvažniji bi trebao biti prestanak pokolja i traženje diplomatskog rješenja. Svi koji sada rogobore zbog američke „izdaje“ i „prodaje“ Ukrajine morali bi predočiti alternativno rješenje za prekid rata; ima li netko bolji plan od američkog predsjednika? Ukrajinci s punim pravom traže povratak na međunarodno priznate granice s Rusijom; međutim, jasno je da Moskva o tome ne želi ni čuti. Uzimajući u obzir nepomirljive stavove zaraćenih strana i pat-poziciju na bojišnici, kao jedino rješenje nameće se „zamrzavanje“ sukoba i početak pregovora. Presedani već postoje!

Ukrajinski pogled

Ukrajina se u međunarodno priznatim granicama prostire na 603.700 četvornih kilometara, pa je po svojoj površini najveća europska država poslije Rusije. U slučaju prihvaćanja (pretpostavljenog!) američkog plana Ukrajinci bi mogli, privremeno ili trajno, izgubiti 19-20% državnog teritorija, odnosno 114-120.000 km2. Rusija bi se tako proširila na anektirane prostore Krima, Donjecka i Luganska, te dijelove zaporiške i hersonske oblasti. Sam grad Herson, na zapadnoj obali Dnjepra, ostao bi Ukrajini. Sretna okolnost je da su to ipak rubni dijelovi Ukrajine u kojima nema većih gradova, a i stanovništvo se uglavnom razbježalo. Od nekad snažne industrije nije ostalo gotovo ništa, a čak su i poljoprivredne površine onečišćene tisućama tona opasnog otpada. Kako god ispalo, Ukrajina može preživjeti gubitak jednog dijela svog teritorija i „srozati se“ na veličinu Španjolske, tim prije što se i njena populacija u protekle tri godine značajno smanjila.

Uz izgledni gubitak dijela državnog teritorija Ukrajince najviše muči nedostatak sigurnosnih garancija. Što ako se Rusija za nekoliko godina oporavi od teških ratnih gubitaka i ponovno napadne? Članstvo u NATO-u moglo bi zaštititi Ukrajince od ruskog imperijalizma, ali na njega neće pristati ni Rusija, a, kako se čini, ni mnoge članice saveza. Glavni tajnik NATO-a, Nizozemac Mark Rutte, već je požurio s izjavom kako Ukrajini nikad nije obećano članstvo u toj organizaciji! Dakle, moralo bi se pronaći neko rješenje koje će umiriti ukrajinske strahove i spriječiti potencijalnu agresiju, te pritom uvažiti rusko suprotstavljanje širenju NATO-a. Može li Trumpova diplomacija i to postići?

Ruski pogled na američku ponudu

Rusija je daleko najveća država na svijetu i pripajanje komada Ukrajine neće ništa bitno promijeniti, čak ni ako se ondje nalaze bogata ležišta rijetkih rudača. Putin je u rat krenuo nadajući se da će na brzinu pokoriti čitavu Ukrajinu; tri godine nakon početka „specijalne vojne operacije“ ti su ciljevi već zaboravljeni, iako na njih povremeno podsjećaju velikoruski fanatici (poput Aleksandra Dugina i sličnih luđaka). Putinov režim sada nastoji spasiti što se spasiti može, pa mu Trumpov plan itekako odgovara. Dobitak od stotinjak tisuća četvornih kilometara Ukrajine mogao bi se, unatoč golemim žrtvama, ruskom narodu prikazati kao veliki uspjeh. Međutim, u strateškom pogledu nije se postiglo gotovo ništa! Finska i Švedska ušle su u NATO, Ukrajina je trajno antagonizirana, ruski ugled velesile ozbiljno narušen, gospodarstvo uzdrmano, a ruska ovisnost o Kinezima naprosto bode oči. Putin se mora jako požuriti ako ne želi da ga rat iscrpljivanja odvede u propast. Ruski vojnici već se godinu dana muče ne bi li osvojili par tisuća četvornih kilometara ukrajinskog teritorija; takvom brzinom trebat će im bar stotinu godina da poraze „hohole“! Tko će to dočekati?

Dinko Pejčinović

Hrvatsko nebo