Paradiranje kroz ustanove velikih i malih generalnih sekretara (1)
Vrijeme:6 min, 9 sec
Nije samo Milanović na predsjedničkim izborima dobio nezasluženu nagradu. Prije njega drugim predsjedničkim mandatom (a i prvim!) nezasluženo je počašćen i stanoviti S. Mesić, poznati glavni lik knjige „Krivokletnik“. Stvoren je, zapravo, kontinuitet nezasluženih demokratskih legaliteta. I na nižim razinama od predsjedničkih i izvršnih, počevši od državnih tvrtki pa preko državnih ustanova, susrećemo mnoštvo nezasluženih uživatelja demokratskog legaliteta bez pravoga (političkog, znanstvenog, stručnog, ili umjetničkog) legitimiteta. Možemo reći da je stvoren teror demokratskih legaliteta (svojstva onoga što je zasnovano na zakonu) bez valjana legitimiteta (svojstva onoga što je zasnovano na pravdi i pravednosti).
Ničim zasluženi drugi mandat
Minulim političkim radom, sadržajem, dakle, Milanović je zaslužio demokratski vritnjak. Dobio je, međutim, novi mandat. Nije imao ni program, barem onaj kurtoazni. Ništa. U prvom mandatu kao svoj program istaknuo je vlastiti karakter. U drugom – Ustav, što je za pohvalu. Istina, isti je to tekst Ustava kojega je u prvom mandatu kršio (nije jedini) sa svrhom krojenja izbornog rezultata državnih izbora – za što se u uređenom demokratskom društvu dobiva crveni karton s trajnim izgonom iz političke arene. Sada ga drugovi i drugarice preko svake mjere navijački veličaju i uspoređuju s Tuđmanom. Ne uspoređuju ga s Mesićem. Znaju da je Tuđman u odnosu na Mesića div, i drugo, čini se da je Primorac Milanoviću na trenutak ukrao Mesića uz pomoć invalidskih kolica.
Najzaslužniji za Milanovićev drugi mandat odmah su u unaprijed isplaniranom porazu Primorca pronašli dežurne krivce u nepostojećoj „desnici“. To je ofucana teza odavna potrošena generalnog sekretara Zajednice, Plenkovića, najodgovornijega za prvi i drugi mandat „kršitelja Ustava“. S druge strane Milanovićevi podanici i ovisnici lažu da je dobio 70 posto glasova. Izbore je neizlaskom i nevažećim izbornim listićima bojkotiralo oko dva milijuna birača. Više od pedeset posto. Stekao je demokratski legalitet na zakonu, ali oskudnoga legitimiteta u pravdi i pravednosti. No, Milanović se, kao i Primorac, ionako natjecao samo za stjecanje demokratskog legaliteta. Legitimitet ih ne zanima. Da ga smatraju važnim, ne bi se ni kandidirali.
Ciljevi Saveza ostvareni su sto posto u super-izbornoj godini
Ako je itko u „super-izbornoj godini“ profitirao, onda je to režim. Ostvario je stopostotni status quo, što je Savezu komunista i bio cilj. Tomu nasuprot, država i nacija izgubili su sto posto. Ali to je druga ili treća tema, to jest „to nije tema“ velikim i malim generalnim sekretarima.
I na drugim poljima kontinuirano se događaju legaliteti bez legitimiteta. Već smo na njih svikli. Uz to onda idu po inerciji imenovanja radi imenovanja, izbori radi izbora, izmišljanje funkcije zaslužnim društvenopolitičkim pregaocima i udarnicima, nezasluženi reizbori, dodjele nagrada i priznanja bez pokrića… Milanović s jednim izvršnim i dva predsjednička mandata i Plenković s tri izvršna mandata nisu iznimka, već pravilo. Primjerice, suspektni kadrovi s dvojbenim legitimitetom koje je namjestila Milanovićeva vlada i u trećem mandatu generalnog sekretara vlade – figuriraju, preporučuju, arbitriraju, kao da ih je postavila administracija „premijera Plenkovića“. Zašto ih nije zamijenila? Možda zato što je Milanović kadrovirao tako da postavljeni generalni sekretari za pojedina područja budu podobni objema frakcijama Saveza komunista – i Partiji i Zajednici.
Uzmimo jedan plastičan primjer. Nije pronađen protukandidat dr. Joziću na mjestu „prvog čovjeka Instituta za hrvatski jezik“. Zar nitko s legitimitetom „ne želi“ (A. Plenković) biti ravnateljem, ili još nije pronađen jezikoslovni Primorac da barem odglumi ulogu kandidata, tj. protukandidata? Moguće je i da se potencijalni kandidati s legitimitetom zasluženim minulim radom još živo sjećaju udbina progona prof. dr. Ljudevita Jonkea, o čemu je u feljtonu objavljenom u Hrvatskom tjedniku ovih dana pisala dr. Sanda Ham. Pa ih je strah natjecati se za legalitet. A moguće ih je strah i od vlastita legitimiteta. Ako je tako, treba to razumjeti. Strah je prirodna obrana od objektivne opasnosti. Otud moguće dolaze i rezultati glasovanja kod davanja legaliteta osobama bez legitimiteta?
Favorit Milanovića i Plenkovića prednost daje glasanju
U nas nije sigurno ni to je li Hrvati glasuju ili glasaju. Stoga se povremeno u arbitražu zove demokratski legalitet, Milanovićev i Plenkovićev „prvi čovjek IHJ“, što ovaj jedva čeka. Moguće misli da arbitriranjem stječe legitimitet?
„I glagol glasati i glagol glasovati pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku i u njemu znače ’davanje svojega glasa na izborima ili pri kakvome odlučivanju’. Često se čuje dosjetka da se životinje glasaju, a ljudi glasuju, ali glagol glasati i glagol glasati se dva su različita glagola – glagol glasati se znači ’javljati se glasom ili zvukom’, a glagol glasati ima isto značenje kao glagol glasovati. Hrvatski korpusi pokazuju da su tvorenice glagola glasati (izglasati, preglasati) češće u uporabi nego tvorenice glagola glasovati (izglasovati, preglasovati). Glagoli izglasavati i preglasavati (nesvršeni glagoli tvoreni od svršenih izglasati i preglasati) tvore glagolske imenice izglasavanje i preglasavanje. Na temelju boljih tvorbenih mogućnosti i veće potvrđenosti u uporabi i samoga glagola i njegovih izvedenica mala se prednost može dati glagolu glasati pred glagolom glasovati”. Vidi (https://www.index.hr/vijesti/clanak/kaze-li-se-ispravno-glasati-ili-glasovati/2139180.aspx), i (https://dnevnik.hr/vijesti/predsjednicki-izbori/glasati-ili-glasovati-institut-za-hrvatski-jezik-i-jezikoslovlje-objavio-je-preporuku-sto-koristiti—586494.html ). Zašto se toliko snage, vremena i pozornosti javnosti troši na glagole glasovati i glasati ako se unaprijed zna tko će u sljedećem mandatu postati generalnim sekretarom?
S druge strane, u Školskom rječniku hrvatskoga jezika IHJJ-a iz 2012. (str. 142) i mrežnom izdanju iz 2019. imamo samo natuknicu glasovati, a glasati nema. Evo što piše uz glasovati: „gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. glȁsujēm, 3. l. mn. glȁsujū, imp. glȁsūj, aor. glȁsovah, imperf. glȁsovāh, prid. r. glȁsovao〉 dati/davati svoj glas na izborima ili pri kakvu odlučivanju [~ za zastupnike u Saboru]; sin. (dati glas) v. pod dati, (davati glas) v. pod davati“ (https://rjecnik.hr/?letter=g&page=6). Polazeći od logike zastupljene u izdanju iz 2019. moralo bi biti glasati namjesto glasovati ili glasovati v. glasati, ali toga nema. Nije jasno što ima na umu IHJ i “prvi čovjek Instituta” kad govori jedno, a u svojim rječnicima piše drugo. Nedosljednost je to koju ni prošle godine usvojeni tigar od papira, jezični zakon podebljan spomen-pločom, naime, ne može nadvladati.
Nenormirano davanje glasa na izborima ili kod odlučivanja
Praksa se ne da obavijestiti. Na službenim stranicama Ministarstva pravosuđa i uprave i danas čitamo: „…krug glasovanja za Predsjednika Republike Hrvatske u nedjelju, 12. siječnja 2025., moći će glasovati s potvrdom za glasovanje…”. A onda i ovo: „Posljednji predsjednički izbori održani su 22. prosinca 2019. odnosno ponovljeni izbor (drugi krug glasovanja) 5. siječnja 2020.” (https://www.izbori.hr/site/UserDocsImages/4603). Glasovanje potvrđuje i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova: „Drugi krug glasovanja za izbore za Predsjednika Republike Hrvatske održat će se u nedjelju 12. siječnja 2025. godine…“.
Što pak rabe, glasovanje ili glasanje, službeni prevoditelji u EU-u, nisam stigao istražiti. A o tom i Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika pri HAZU ništa ne govori, iako ima jednu od zadaća „donošenje preporuka o daljnjem normiranju hrvatskoga standardnog jezika u onim pitanjima gdje u normi postoje ili nastanu nedoumice“ (https://www.info.hazu.hr/odbori/odbor-za-normu-hrvatskoga-standardnog-jezika/).
(U idućem nastavku: Ustav se u cijelosti opredijelio za glasovanje)
Povezano:
PHB Priopćaj br. 38.: Apologeti hrvatskosrpske vlade bez ikakva legitimiteta
Šiljo: Hrvatski sabor nema legitimitet za odlučivanje o svemu!
Nenad Piskač/Hrvatsko nebo
