Hrvatska u borbi za medalju na Svjetskom prvenstvu!

Hrvatska u borbi za medalju na Svjetskom prvenstvu!

Golom pivota Marina Šipića hrvatska rukometna reprezentacija u posljednjoj je sekundi svladala Mađarsku 31:30 (16:16) i izborila polufinale Svjetskoga prvenstva. Utorak 28. siječnja ostat će zapisan u nacionalnim športskim almanasima, osobito jer se Hrvatska vratila iz gotovo izgubljene situacije, serijom 6-1 preokrenula vodstvo Mađara 25:29 i 26:30 te će prvi put nakon osam godina igrati završnicu najboljih svjetskih momčadi. Ondje nas nije bilo od Njemačke 2017. Ili Europskoga prvenstva 2020., ako je komu lakše. Čak su i oni malodušni sada željni ulaznica za polufinalni dvoboj u četvrtak od 20.30.

Igrači Dagura Sigurdssona, nošeni publikom u zagrebačkoj Areni, iščupali su se iz ponora, zahvaljujući čvrstoj obrani i preciznosti Glavaša, Martinovića i Srne (igrača utakmice!), napose kombiniranim obranama Pešića i Kuzmanovića, iako ih je ukupno bilo manje nego mađarskoga vratara Bartucza (12:14 obrana). No presudila je smirenost u ključnim trenutcima, ono čega je kronično nedostajalo na posljednjim natjecanjima. I vjera da se kod zaostatka od tri i četiri pogotka razlike upornošću, zajedništvom bez upiranja prstom u krivca, mogu vratiti u dvoboj.

Utakmica je, kao i većina hrvatskih, bila neizvjesna od početka, ali ni u mnogim trenutcima kada su Mađari imali četiri gola prednosti nije bilo predaje. I to je golema razlika u odnosu na utakmicu istih suparnika na lanjskom Europskom prvenstvu, kada su slavili Mađari. Ponovno smo, kao protiv Islanda i Slovenije, odlično suparniku parirali obranama 6-0 i 5-1, što je dobro zbog raznovrsnosti, odnosno taktičke pripreme protivnika za okrnjenu hrvatsku momčad. Naš sastav teško je bilo prognozirati i u jednoj utakmici ovoga neobičnoga, domaćega prvenstva. Prvenstva u kojemu Hrvatska nije mogla na svom terenu ni birati satnicu četvrtfinalnoga dvoboja, ali prvenstva na kojem ćemo se, kao i prije šesnaest godina, boriti za medalju. Doduše, nakon polufinala, neovisno o ishodu, hrvatski rukometaši odlaze u norveški Baerum gdje će 2. veljače igrati ili za brončanu ili za zlatnu medalju. Prethodno će navijači u zagrebačkoj Areni još jednom pokušati pogurati rukometaše prema željenomu trijumfu.

Nakon silnih razočaranja, ispadanja u skupinama, prozivanja i omalovažavanja (svih) hrvatskih izbornika i igrača došlo je doba da kritičari zašute, prepuste igru rukometašima. Mnogi su sumnjali, rijetki vidjeli Hrvatsku među četiri najbolja na ovom natjecanju. U povijest odlaze nepotrebne analize i loša prorokovanja. Lovi se šesta svjetska medalja, pitanje je sjaja nakon jednoga zlata, tri srebra i posljednje bronce otprije dvanaest dalekih godina. Ipak je riječ o trideset godina rukometne konstante, sa svim usponima i padovima. No ako smo i po čemu prepoznatljivi u svjetskim okvirima – to je šport. Nogomet, rukomet i vaterpolo kao perjanice. Dapače, došlo je i do toga da izbornik-stranac prima pohvale za svoj rad. Već je i to svojevrsno priznanje Sigurdssonu za ono što je napravio s momčadi. Tko će moći igrati u četvrtak? Svi, baš kao što su i svi načeti dugim turnirom. I kao što su svi zaslužili naslov igrača utakmice. Jer, za polufinale nema ozlijeđenih, šesnaest igrača stisnut će zube i otisnuti hrvatsku lađu via Norveška. Za konačnu ocjenu trebat će pričekati nedjelju 2. veljače, no i danas je ona iznadprosječna, s obzirom na sve prijeđene okolnosti u siječnju.

Hrvatska ima polufinaliste Svjetskoga rukometnoga prvenstva. I točka.

Tomislav Šovagović

hkv.hr / Hrvatsko nebo