Z. Gavran: Začarani krug režimskog onemogućivanja i (komplementarno) samo-onesposobljavanja nacionalne desnice odnosno kvazi-desnice za sada je neuništiv
Kolumnist i član uredništva Hrvatskog neba Zdravko Gavran oglasio se je večeras ispod našega članka o predizbornim anketama
i predviđanjima reagirajući na neke komentare ispod njega. Pritom je osvijetlio problematiku razjedinjenosti nacionalne desnice na svim dosadašnjim izborima, pa tako i sada. Zbog toga preuzimamo taj njegov osvrt i objavljujemo ga kao samostalan članak uoči sutrašnjih izbora u Republici Hrvatskoj i među hrvatskim državljanima po svijetu.
Kada bi sve to bile samo ljudske sklonosti ili slabosti odnosno ambicije, još bi to bilo i razumljivo. No za politiku se ište politička pamet. Ona je pak multidisciplinarna, a počinje od ideje i vizije te od temeljne strategije i matematičkih projekcija. Točno, neojugoslavenska ljevica ima svega dva kandidata, i trećega zakrabuljenoga u nešto treće i četvrto (Primorca). Ostalih ima dovoljno da svi izgube od dvaju oktroiranih kandidata establišmenta – i da pritom svi ujedno ostanu “čestiti”. Ah, što se može kada je tako ispalo, j..bi ga, opet smo jedni drugima pojeli glasove. Zašto osim dr. Jonjića nikomu nije neovisno o njemu i mimo njega ni palo na pamet obaviti konzultacije na vrijeme da se pokuša usuglasiti strategija i da se načine matematički izračuni šansi?
Mi iz PHB-a pokušali smo u jesen 2020. inicirati posredstvom tada jedinog zastupnika Hrvatskih suverenista (drugi su još bili u svojim prethodnim strankama ili smo ih zaobišli, recimo Zekanovića) sastanak istaknutih zastupnika Mosta, Suverenista, DP-a i još nekih istaknutih ljudi iz izvanparlamentarnih stranaka i nestranačkih uglednika s ciljem da se razgovara o stvaranju zajedničke platforme ili buduće koalicije za parlamentarne izbore 2024. tri i pol godine prije njih. Sačić je obavio niz razgovora, bili su u pokušaj uključeni još neki članovi Hrvatskih suverenista i osobe iz njima bliskih braniteljskih udruga. No sve je palo u vodu, navodno zbog nespremnosti niza pozvanih zastupnika da uopće sjednu za stol razgovarati o toj ideji i njezinoj izvedbi. Nekima je kao isprika poslužilo ograničenje broja ljudi na okupljanjima zbog mjera protiv korone, a većina je samo nešto mrzovoljno mrmljala kao ispriku za nespremnost. Uskoro su se zahuktale njihove međusobne svađe i rivalstva pred lokalne izbore u svibnju 2021. i … rezultati su nam poznati.
O prednostima g. Jonjića pred ostalima i njegovoj dosad neviđenoj medijskoj i javnoj diskriminaciji i segregaciji u usporedbi sa svima ostalima ovdje je već dovoljno rečeno pa to ne bih ni ponavaljao ni rezimirao, a niti argumentirao. Dodao bih ovo: Kada bi Jonjić sutra bio drugi po broju osvojenih glasova (što samo ‘Božji prst’ iliti čudo može proizvesti) , tada bi ga u drugom krugu morao poduprijeti HDZ, te bi imao velike šanse pobijediti Milanovića. To ne vrijedi za ostale, iz stranačkih razloga, recimo zato što je Selak Raspudić (za koju smatram da ju režim tretira i popularizira kao pričuvnu igračicu u slučaju da se ne uspije u drugi krug plasirati Primorac) bila predugo bliska s Mostom (članica kluba u Saboru, a muž joj bio zastupnik Mosta), prema kojemu mnogi hadezeovci imaju prejak odij. Naravno da se, formalno gledano, g. Jonjiću može prigovoriti što se prije isticanja kandidature nije konzultirao s ostalima. No moje, i ne samo moje, iskustvo govori da bi svaki takav pokuša bio neminovno osuđen na neuspjeh, kao što sam prethodno ilustrirao, a takvih “ilustracija” mogli bismo mi iz PHB-a koji smo do g. 2018. bili u politici u različitim formacijama i kombinacijama i pokušajima, a od 2018. doznali i sve ono što dotad još nismo znali ni iskusili, navesti pregršt.
Sve u svemu, začarani krug režimskog onemogućivanja i (komplementarno) samo-onesposobljavanja nacionalne desnice odnosno kvazi-desnice za sada je neuništiv. Takav će i ostati dokle se god čak i najvrsniji valjda slobodni umovi kakvi se javiše u raspravi ispod ovoga članka vode logikom kojom se vode, pak je jedan bezuvjetno za Primorca, drugi za Lozo, treći za Bulja, četvrti za nešto četvrto.
Ne ću nikoga ni za što sada sumnjičiti. Samo želim konstatirati kako hrvatskom narodu uporno svira raštimani politički orkestar, a jedva itko pokazuje spremnost nadvladati stanje jalovih podjela i na pravi način okupiti sve nezadovoljne ovim postjugoslavenskim i neokomunističkim kontinuitetom u ovoj svojevrsnoj demokraturi. Ako se u pravom trenutku i u kontekstu općeg rasula u Saboru i strankama (nedavno se raspali i Most i DP i Suverenisti…) pojavi ozbiljan i čestit čovjek s višedesetljetnom starčevićanstkom i obiteljskom i osobnom reputacijom kao što je to ovaj put bio Jonjić, svi se vi udružite da ga politički “ubijete”, nalazeći ili vadeći iz šešira gotovo svatko neke druge kandidate i tražeći tisuću i jedan “argument” protiv njega, odnosno ne smeta vam kada ga mediji pod tuđom kontrolom mjesecima čine “nepostojećim”, diskriminiraju u korist svih ostalih.
Je li to hrvatski jal ili što drugo, to najbolje znade svatko od vas. No moram dodati, iako nisam ničiji dušobrižnik, da će svatko zbog toga u savjesti i pred poviješću, a ako ne to, onda svakako pred dragim Bogom morati za svoje držanje, za svaku svoju riječ i čin položiti račun. Ako je planirani kandidat-gubitnik i čovjek iznimno čudne i prijeporne biografije Primorac – kao tobožnji tuk na utuk onom Milanoviću – za jednoga od vas (i koju stotinu tisuća ostalih) izlaz iz ove totalitarne situacije, a drugi na to koncilijantno šute, i to na ovom slobodnom i “desničarskom” portalu, što onda reći doli: Alaj ste se sastali bećari! I dodati: Perditio tua ex te, Israel! U slobodnom prijevodu: Za moralno-političku propast hrvatskog naroda u njegovoj kakti samostalnoj i demokratskoj i višestranačkoj i slobodnoj državi krivite druge tek nakon što ispostavite račun sami sebi. A dok ga ne ispostavite, uzludan će biti trud svim sviračima, zvali se oni Jonjići, Mikšići, Lozići ili kako god. Sustav će ostati nenarušen poput troslojnoga armiranog betona.
Naslovnica: Zvonimir Barisin, Vjeran Zganec Rogulja, Slavko Midzor, Sasa Miljevic, Nikola Cutuk, Ivo Cagalj, Dusko Jaramaz/PIXSELL
Povezano:
Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo