Turska, Iran i Rusija dogovorili se dići ruke od al-Asada; je li na pomolu sirijsko-izraelski rat?

Novo izvješće otkrilo je danas kako je sudbina svrgnutoga sirijskog predsjednika Bašara al-Asada bila odlučena u Dohi, u Katru, na skupu na kojemu su sjedlovali čelnici arapskih država te Irana, Turske i Rusije, izvijestioje indijski tv-medij Times of India. To otkriće dovodi u pitanje dojučerašnje procjene daljnjeg razvoja događaja. Izraelsko i američko uništavanje vojnih meta u Siriji, izraelska okupacija manjih dijelova Sirije te ultimatum Izraelu što ga danas dao novi vladar u Damasku, Abu Mohammad al-Julani, otvaraju i mogućnost skoroga sirijsko-izraelskog rata, ali i nastavka unutarsirijskih sukobljavanja. 

Moskva i Teheran dali su tada, po tom izvješću, na sastanku iza zatvorenih vrata,  zeleno svjetlo Turskoj da utre put političkoj tranziciji u Siriji. Jesu li obavili i određene konzultacije s arapskim čelnicima, to nije poznato.

Tumačenjem o zelenom svjetlu za “odalazak” al-Asada bez potpore njegovoj vojsci, koja ga nije htjela braniti, tumači se izostanak ozbiljnije vojne potpore Rusije, koja je u početku bombardirala položaje pobunjenika, no kada su Rusi vidjeli da se al-Asadova trupe uopće ne suprotstavljaju pobunjeničkim napadačima, shvatili su da nema smisla braniti al-Asadovu vlast.

Ni Iran nije al-Asadu dao nikakvu opipljivu potporu, recimo raketiranjem pobunjeničkih snaga, nego samo verbalnu, “papirnatu”. Istodobno je povukao svoje vojno, obavještajno i diplomatsko osoblje.

Rusija je, nagađa se, za svoju suzdržanost zatražila od Turske da se kod pobunjenika zauzme za očuvanje ruke “imovine” u Sirji, pri čemu se misli na dvije baze: pomorsku i zrakoplovnu, na obali Sredozemlja. Rusija traži sigurnost za svoje brodove, zrakoplove i ondje raspoređeno ljustvo, i za sada jamstva sigurnosti ima. Pobunjenički vojnici ne diraju u te dvije baze, nego ih čuvaju od eventualnog napada nekontroliranih oružanih skupina.

U skladu sa spomenutim tim tumačenjem, Iran je odmah nakon svrgavanja al-Asada i njegova bijega u Moskvu poslao poruku da je spreman surađivati s novom vlašću u Damasku. I Kremlj je odaslao slične poruke. Oboje je izazvalo veliko čuđenje u međunarodnim krugovima, kada se zna do koje su mjere obje te zemlje bile uključene u oružane sukobe i uništavanje islamističkih snaga u sirijskom građanskom ratu, koji je započeo g. 2011., a ni do danas nije završen. Sirijski teritorij još je uvijek raskomadan, a svaka organizacija ili skupina te Turska i SAD kontroliraju neke dijelove sirijskog teritorija.

Iako se u predviđanjima što će se dalje događati analitičari razilaze ili se ne usuđuju ništa određeno prognozirati, uglavnom su suglasni da je s novim razvojem događaja najviše na dobitku Turska, koja je ojačala i u Sirji i kao regionalna sila na Bliskom istoku.

Nasuprot njoj, koja počinje prijetiti vojnom akcijom protiv Izraela zbog njegovih udara na vojne ciljeve u Siriji, izraelski predsjednik vlade Netanyahu danas je javno obećao da će promijeniti “lice Bliskog istoka”. Što to znači, teško je razumjeti, ali svakako pridonosi jačanju tenzija po izmijenjenim geopolitičkim razdjelnicama. Hezbolah i Hamas u lošem su položaju, u Egiptu su upravo nastavljeni pregovori o oslobađanju talaca iz Izraela zatočenih u Pojasu Gaze. Iran je objektivno s gubljenjem pozicija u Sirji “odmaknut” od izraelskih granica. Znači li to da će se Izrael sada okrenuti ostvarivanju svojih planova na tlu Sirije, pitanje je koje se samo od sebe nameće?

Izrael i SAD oprezni; poduzeli serije preventivnih napada na vojne položaje sirijske vojske i islamističkih skupina u Siriji

S druge strane, iako može biti jako zadovoljan da je pao proiranski al-Asadov režim, Izrael je jučer i danas poduzeo 500 zračnih napada na vojne ciljeve u Siriji, kao što su uzletišta, na kojima je uništio desetke zrakoplova i helikoptera sirijske vojske, vojna skladišta i pogoni za proizvodnju oružja. Projektilima svoje mornarice izraelska vojska uništila je glavninu sirijske pomorske flote.

Osim toga, izraelska je vojska okupirala tampo-zonu prema Siriji, na Golanskoj visoravni, gdje se nalaze međunarodne mirovne snage bez ovlasti i bez snaga za oružano suprotstavljanje kršitelju rezolucije UN-a. Prodrla je i dalje u smjeru Damaska, a čini se i prema jugu Sirije. Predstavnici Izraela ili opovrgavaju takve vijesti ili tvrde da je riječ o samoobrambenoj i privremenoj okupaciji dijelova sirijskog teritorija iz preventivnih razloga.

“Sve smo im uništili”, može se čuti iz izraelskih izvora. Ako je tako, pitanje je s kojim to snagama nova vlast u Damasku može krenuti u oružani sukob s Izraelskim obrambenim snagama.

Prethodno su i američke zračne snage izvršile seriju razornih napada na vojne položaje skupina u južnoj i istočnoj Siriji koje pripadaju ili imaju ishodište u organizaciji “Islamska država” (Da’eš; ISIS, ISIL), a za koje nije izgledno da će se podvrgnuti novoj, umjerenijoj islamističkoj vlasti predvođenoj paramilitarnom organizacijom, koju su i samu zapadne zemlje i UN još prije proglasili terorističkom, Hajat Tahrir al-Šam, čiji je vođa danas dao mandat privremenog predsjednika sirijske vlade istaknutom pripadniku svoga pobunjeničkog pokreta, dosadašnjem gradonačelniku grada Idliba odnosno dosadašnjem prvom čovjeku izvršne vlasti idlibske regije.

Vanjska zaoštravanja, nepredvidivost te pojedinačna i masovna osvetnička pogubljenja u Siriji

Nakon prvotnog zadovoljstva prevratom u Siriji, kojim se činilo da bitno slabi utjecaj Irana i da s njime puca sva komunikacija Hezbolaha preko sirijskog teritorija s Iranom, i Izrael i SAD naglo su pokazali suzdržanost. Još se naime ne zna hoće li se sada sunitski islamistički pobunjenici i džihadisti okrenuti protiv Izraela, a ni to hoće li obnoviti suradnju s Teheranom i Moskvom. Iran je u proteklih 10-15 godina uložio milijarde dolara u projekte u Siriji, pa ima i dodatni razlog inzistirati na zaštiti svoga kapitala i svojih investicija.

Izrael i SAD djeluju za sada na tlu Sirije svojim udarima na selektivne vojne ciljeve preventivno, slabeći vojnu moć sirijske vojske prije nego što nove vlasti preuzmu upravu nad svom vojnom imovinom, infrastrukturom i logistikom svrgnutoga režima.

Istodobno, u Iranu se vode unutarnji obračuni zbog gubitka Sirije iz vlasstite zone utjecaja i općenito slabljenja regionalne snage Irana na Bliskom istoku, a i zbog unutarnjih problema. “Ajatolah bi mogao za al-Asadom u Moskvu”, glasi narativ  koji se žiri  medijima, a kojim se slikovito dočarava navodno unutarnje previranje.

Iz same  Sirije počele su dopirati vijesti da pobunjeničke paramilitarne skupine obavljaju osvetnička pojedinačna i masovna pogubljenja nenaoružanih prijašnjih neprijatelja u brojnim dijelovima zemlje, pa tako i u Damasku, Latakiji i Homsi. Video-snimke prikazuju neka masovna pogubljenja te uništavanje imovine i terorističke napade na civile i vojnike sirijske vojske koji se predaju ili su pokušali pobjeći. Militanti Hayat Tahrir al-Shama (HTS), nekadašnjega sirijskog ogranka Al-Qaide, snimljeni su kako ubijaju nenaoružane muškarce u blizini Latakije.

Mnogi se pitaju skriva li se iza ‘umivenog’ lica vođe te organizacije ipak brutalni i agresivni islamizam odnosno džihadizam, kakav se pokazao u prethodnom deteljeću u Sirji, Iraku i u drugim zemljema u kojima djeluju islamističke teorirističke skupine i organizacije.

Što će se sve u svemu dalje događati, tko s kim i tko protiv koga, kada, čime, dokad i s kojim reperkusijama, to nije predvidivo. (Z. G.)

Z. G./Hrvatsko nebo