Z. Gavran: Pa vi birači birajte – između Predsjednika i Božića!

Birači će u izboru između Božića i Predsjednika morati dio sebe otrgnuti od svoje blagdanske, religiozne, običajne i obiteljske zaokupljenosti. U rukama šefa Vlade i vladajuće stranke ovaj su put i škare i sukno, a i još mnogo toga ’ispod muća’, kako kažu u južnim hrvatskim krajevima. On računa na to to da će sa što manjim odazivom birača u I. i II. krugu šanse za pobjedu njegova kandidata biti razmjerno veće. Zašto? Zato što će HDZ-ovo strogo disciplinirano, interesno ili fanatizirano biračko tijelo u razmjerno mnogo većoj mjeri od ostalih skupina izaći na izbore. Pa održavali se oni i na sam katolički ili pravoslavni Božić. Ili na dan početka III. svjetskog rata. Što manje aktivnih birača – to izglednija pobjeda neočekivanog ’izabranika’! Zato birače moramo pozivati da na izbore izađe tko god može. I ohrabrivati ih da se ne boje nikakve „svevideće“ „udbe“ i mogućih neugodnosti ako bi se otkrilo da nisu zaokružili „koga treba“. Bio to DP, ZM ili XY. Neka se „boje samo dragog Boga“! Da slobodno biraju po savjesti bistroj, a ne pomračenoj medijskim muljanjem i zaglupljivanjem. Ovaj put imaju i alternativu kandidatima etablirane ’nomenklature’: aktualnom (crvenom destruktivnom ’niškoristi’) Predsjedniku i njegovu (plavom, a neautentičnom) protukandidatu. Imaju i kandidata koji dosljedno desetljećima zastupa domoljubna i tradicijska i slobodarska i katolička gledišta. No i veću nego obično odgovornost za budućnost vlastitog naroda i države.

Zaista je ta igra s nadnevkom izbora u božićnom vremenu, i to već nekoliko puta, nepoštena. Zanimljivo, rijetki javnosnici problematiziraju 29. prosinca i 12. siječnja. Zašto blagdanske dane i posebna razdoblja crkvene godine, ispunjena jačom pobožnošću, tolikim ispovijedima, učestalom liturgijom, sakramentima i privatnim, obiteljskim okupljanjima, pa s time povezanim kupovinama, nabavama i kuhinjskim poslovima, ukrašavanjem domova, raznim poslima, odlascima u zavičaj, poslije Božića i Nove godina i na skijanja i razna putovanja i izlete (školski je zimski raspust)…,  opterećivati (pred)izbornom atmosferom i predizbornom kampanjom. Doista, zašto?

Što manje aktivnih birača, – to bolje!

Odgovor je vrlo jednostavan: Upravo zato da bi birači što imali što manje vremena za bavljenje izborima i kandidatima, da bi se što manje uživljavali u njih i da bi ih što manje na izbore izašlo! Da što više njih ne bi stiglo mariti za sadržaj i kakvoću, provjeravati gledišta, stajališta i vjerodostojnost kandidata. Da bi ih što manje, budući da su upravo zaokupljeni privatnim sadržajima, pratilo finale preizbornih izjava, rasprava i tv-sučeljavanja.

Znatan dio birača – između pola milijuna i milijun hrvatskih državljana – praktički ionako ili ne može birati ili mu je odlazak na biračka mjesta otežan, opterećujući ili nemoguć. Tu se misli na hrvatske državljane koji imaju „privremeno“ prebivalište jer su otišli iz Hrvatske posljednjih 10-ak godina te na one koji pripadaju starijim naraštajima iseljenih, a koji su poslije zatražili i dobili hrvatsko državljanstvo. Pogledaju li se statistički podatci s prijašnjih izbora, vidjet će se da je i u samoj Bosni i Hercegovini, gdje su hrvatski državljani životno zainteresirani za političku vlast u Hrvatskoj, odaziv višestruko manji od mogućega. A u Austriji, Njemačkoj, SAD-u, Kanadi, Argentini, Australiji i drugdje odaziv je s obzirom na ukupan broj registriranih u biračke popise gotovo zanemariv.

Kada bi se…, ali upravo to vladajuća klasa ne želi i ne dopušta

To bi se uvelike ispravilo kada bi se dopustilo i omogućilo dopisno i elektroničko glasovanje. No upravo to vladajuća klasa, onaj navodno lijevi (dakle „socijalno osjetljiv“) njezin krak, a ni onaj navodno desni (dakle „nacionalno osjetljiv“) ne želi i ne dopušta. Badava im njihova narodnjačka i liberalno-demokratska i europska i humanistička načela koja proklamiraju. Badava i sva fraziranja o „domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj“ i sve što se povremeno na tom planu organizira kako bi se stvorio privid duboke stvarne povezanosti jedne s drugom.

Posebice je bešćutno, licemjerno i gotovo groteskno da stranke vladajuće koalicije koje se izdaju za demokršćanske ili pučko-kršćansko-tradicijske (HDZ, DP i još poneka za koju smo zaboravili i kako se zove) ne haju i ne mare za izbjegavanje održavanja izbora u tako posebnim, posvećenim razdobljima kao što su dani došašća i oni u božićnom razdoblju. Tada su naime brojni blagdani, od Badnjaka, Božića, Sv. Stjepana Prvomučenika, Sv. Ivana apostola, sve do Silvestrova (Stara godina), Marije Bogorodice (1. siječnja, Nova godina), Bogojavljenja (Sv. Tri kralja) i Krštenja Gospodinova (nedjelja nakon prethodnog blagdana).

Ma nije da ne bi ljudi iz tih stranaka poštedili spomenuto razdoblje političkih aktivnosti, kada je i Sabor na zimskim ferijama, opterećivanja sugrađana tim svjetovnim poslima, popraćenima nerijetko ružnim ’prepucavanjima’ i raznovrsnim iritacijama. Bi oni! Ali za to bi trebala postojati dva preduvjeta: 1) da ih itko išta pita o tomu kada će se raspisati izbori; 2) da im do izbornih rezultata – tj. vlasti, moći, utjecaja, važnosti i osobne koristi – nije više stalo nego do svih svetkovina, blagdana, praznika, obljetnica, komemoracija i ostaloga zajedno.

Neka se birači „boje samo dragog Boga“ – i budu svjesni vlastite odgovornosti!

No dobro, kad je već tako, neka je tako.

Birači će u izboru između Božića i Predsjednika morati dio sebe otrgnuti od svoje blagdanske, religiozne, običajne i obiteljske zaokupljenosti. U rukama šefa Vlade i vladajuće stranke ovaj su put i škare i sukno, a i još mnogo toga ’ispod muća’, kako kažu u južnim hrvatskim krajevima. On računa na to to da će sa što manjim odazivom birača u I. i II. krugu šanse za pobjedu njegova kandidata biti razmjerno veće. Zašto? Zato što će HDZ-ovo strogo disciplinirano, interesno ili fanatizirano biračko tijelo u razmjerno mnogo većoj mjeri od ostalih skupina izaći na izbore. Pa održavali se oni i na sam katolički ili pravoslavni Božić. Ili na dan početka III. svjetskog rata. Što manje aktivnih birača – to izglednija pobjeda neočekivanog ’izabranika’! Zato birače moramo pozivati da na izbore izađe tko god može. I ohrabrivati ih da se ne boje nikakve „svevideće“ „udbe“ i mogućih neugodnosti ako bi se otkrilo da nisu zaokružili „koga treba“. Bio to DP, ZM ili XY. Neka se „boje samo dragog Boga“! Da slobodno biraju po savjesti bistroj, a ne pomračenoj medijskim muljanjem i zaglupljivanjem. Ovaj put imaju i alternativu kandidatima etablirane ’nomenklature’: aktualnom (crvenom destruktivnom ’niškoristi’) Predsjedniku i njegovu (plavom, a neautentičnom) protukandidatu. Imaju i kandidata koji dosljedno desetljećima zastupa domoljubna i tradicijska i slobodarska i katolička gledišta. No i veću nego obično odgovornost za budućnost vlastitog naroda i države.

Zdavko Gavran/Hrvatsko nebo