Nove borbe u Siriji: Asad pod pritiskom

Džihadisti žele srušiti Asadov režim. Ali vladavina diktatora još nije ozbiljno ugrožena. Daljnji razvoj ovisi o nekoliko faktora. Sirijski predsjednik Bašar al-Asad, koji se nalazi u nezavidnoj situaciji, može računati na pomoć. Prema navodima aktivista, šijitske milicije iz Iraka ušle su u istočnu Siriju kako bi se borile zajedno sa sirijskim vladinim trupama protiv pobunjenika. Oni su prošli tjedan započeli ofenzivu na Alep, potisnuli sirijsku vojsku i zauzeli grad. Oko 200 proiranskih boraca iz Iraka navodno je već prešlo granicu.

Asad može računati i na podršku Rusije. “Naravno da nastavljamo podržavati Bašara al-Asada”, rekao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov, prenose ruske agencije. Ruske i sirijske zračne snage već su izvele napade na džihadističku miliciju Haiat Tahrir al-Šam (HTS) tokom vikenda.

HTS djeluje u sprezi s takozvanom Sirijskom nacionalnom vojskom (SNA), koalicijom sirijskih oporbenih skupina povezanih s Turskom. Činjenica da je HTS uspio tako snažno napredovati vjerojatno nije samo rezultat pogodnog trenutka za napad, kaže André Bank, stručnjak za Siriju na njemačkom Institutu za globalne i prostorne studije (GIGA) u Hamburgu. Svi Asadovi najbliži partneri oslabljeni su, rekao je Bank za DW: Iran i Hezbolah zbog rata s Izraelom, a Rusija kroz agresijski rat protiv Ukrajine.

Napredak HTS-a tako je snažan prvenstveno zato što se organizacija uspjela etablirati kao najjača sila u zapadnoj Siriji, kaže André Bank. “HTS ne slijedi globalni džihad, već se fokusira isključivo na Siriju, gdje se uspostavio kao samoproglašena vlada ‘spasa’ ili preporoda. U isto vrijeme, grupa se oporavila od masovnih napada na nju posljednjih godina”, pojašnjava Bank. To također, kako kaže ovaj stručnjak, znači da su se mogli ponovno naoružati. „U međuvremenu koriste nove bespilotne letjelice i raketne sustave. Može se pretpostaviti da se dostavljaju preko Turske”, smatra Bank.

Jedna država, četiri teritorija

Napredovanje džihadista prvenstveno je usmjereno protiv Asadovog režima, kaže u intervjuu za DW londonski novinar i analitičar Manhal Barish. No također ima za cilj i slabljenje prisutnost Irana, Hezbolaha i njihovih savezničkih šijitskih milicija iz Afganistana, Pakistana i Iraka.

Sirija je trenutno podijeljena na četiri različita teritorija. Veći dio zemlje – oko 60 posto – kontrolira Bašar al-Asad. Mali dio na sjeverozapadu je pod upravom HTS-a. Na sjeveru Sirije Turska pod svojom kontrolom drži dva područja koja izravno graniče s njezinim državnim teritorijem. Sjeveroistokom, pak, većinom vladaju kurdske snage.

Turski interesi

Turska drži veća područja pod svojom kontrolom od svoje prve intervencije 2016. Tamo se prvenstveno bori protiv kurdskih snaga, koje se u Ankari smatraju terorističkim organizacijama. To što sada podupire napredovanje pobunjenika vjerojatno je i zbog toga što želi proširiti svoj utjecaj na sirijski sjeveroistok i tamošnja područja pod kontrolom Kurda.

Osim toga, kaže André Bank, vlada AKP-a pod predsjednikom Erdoganom zabrinuta je zbog stvaranja još veće tampon zone na sjeveru. Ona bi tamo željela preselilti što je moguće više od oko 3,5 milijuna sirijskih izbjeglica, koje trenutno žive u Turskoj, a većina ljudi se ne želi vratiti u područja pod Asadovom kontrolom zbog straha od represalija.

Asadova vladavina: pod pritiskom, ali još nije ugrožena

Trenutno nije jasno, u kojoj je mjeri Rusija voljna i sposobna ponovno pomoći svom štićeniku Asadu. Međutim, Moskva također vjerojatno ima snažan vlastiti interes u održavanju sirijskog diktatora na vlasti. Jer samo on je jamac za rusku pomorsku bazu kod Tartusa i zračnu bazu Hmeimin. Obje su smještene na obali Sredozemnog mora.

Ipak, Asad će se morati oslanjati na vlastite snage više nego do sada, kaže André Bank. Pobuna se trenutno širi, primjerice, na dijelove grada Hama, koji se nalazi oko 125 kilometara južno od Alepa. No, da bi doista predstavljao prijetnju Asadu, ustanak bi se morao proširiti puno dalje, primjerice u regiju Daraa na samom jugu Sirije. Tamo je počela pobuna 2011. godine. U mnogim dijelovima zemlje postoji nezadovoljstvo režimom. “Ako bi se ovo razvilo u ustanak, moglo bi biti opasno za Asadov režim. Ali to još nije slučaj”, kaže Bank.

Uz to, kaže Bank, džihadisti su gotovo potpuno međunarodno izolirani, za razliku od Asadovog režima. Pobuna bi predstavljala ozbiljnu prijetnju režimu samo ako bi prestala međunarodna potpora Asadu. “Ali to je potpuno otvoreno pitanje”, kaže Bank.

Džihadisti: “Pobuna je opasna po život”

Osim toga, džihadisti nisu dobro prihvaćeni kod velikog dijela stanovništva. Mnogi Sirijci su se preselili na područje koje džihadisti kontroliraju, jer od njih očekuju manje represalija nego od strane Asadovog režima. Stručnjak za Siriju Carsten Wieland nedavno je u intervjuu za DW rekao kako su radikalni islamisti “donekle ublažili” svoju ideologiju. “Ali, naravno, njima je i dalje važno da imaju kontrolu – što je najvažnije nad ženama, čija su prava rigorozno ograničena”, kaže Weiland. Ovaj stručnjak zaključuje da su ugroženi i ljudi koji misle drugačije: “Pobuna je i dalje opasna po život.”

dw.com/hr/Hrvatsko nebo