Z. Gavran: Unatoč Zakonu o hrvatskom jeziku, i g. Turudić i drugi prečesto su i dalje u raskoraku s gramatičkom i pravopisnom normom

Već površna jezična analiza danas objavljenog Očitovanja Ivana Turudića, glavnog državnog tužitelja, pokazuje da taj iznimno važan i pravno precizan dokument vrvi pravopisnim, gramatičkim, leksičkim i stilskim pogrješkama ili slabostima. Neke od njih na žalost su uvriježene u javnoj uporabi, neke u pravno-upravnom žargonu i nazivlju, a neke su pokazatelj nedovoljne pismenosti samog autora odnosno redaktora. Unatoč Zakonu o hrvatskom jeziku, i g. Turudić i zakonodavci u Vladi i dužnosnici te stručni djelatnici u Vladi, Saboru, državnoj upravi pravosuđu i drugdje nerijetko su i dalje u raskoraku s gramatičkom i pravopisnom normom te s dobrim stilom. Kao da ne mare ni za obvezu da se jezik njeguje i da se traže bolja i elegantnija jezična rješenja od nekih naslijeđenih iz prošlosti, u kojoj se njezi hrvatskog jezika nije uvijek znalo ili smjelo posvećivati dovoljno pažnje. O obvezi zapošljavanja lektorā, sadržanoj u Zakonu o hrvatskom jeziku, donesenomu uz veliku pompu prije nepune godine, nitko više ni da pisne. Jezik je i dalje prepušten neometanoj uporabi i snalaženju onih koji o njemu ne znaju dovoljno. – U tekstu sam loša ili prijeporna mjesta podcrtao, a zatim u uglate zagrade unio najkraća moguća objašnjenja i naveo kako bi svaki nepravilan izričaj pravilno glasio.

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić ušao u otvoreni pravno-politički rat s europskim tužiteljstvom

“1. Stalno vijeće 6 se u svojoj odluci [loš položaj enklitike; u svojoj se odluci]poziva na članak 34. stavak 1. Uredbe o EPPO koji propisuje da ako se tijekom istrage koju vodi EPPO pokaže da činjenice koju su predmetom istrage [predmet istrage] ne predstavljaju kazneno djelo [činjenice ništa ne „predstavljaju“ (njem. vorstellen), one nisu ničiji predstavnici, one ili jesu kazneno djelo ili pokazuju/potvrđuju/svjedoče/naznačuju i sl. da je riječ o kaznenom djelu] iz članka 22. i 23. Uredbe nadležno stalno vijeće bez nepotrebne odgode predmet upućuje [stvari se „upućuju“, ljudi se „šalju“; primjerice, uputnicom se ne upućuje specijalistu ili na pregled uputnica, nego se  upućuje pacijent; na žalost, govornici hrvatskog jezika kao da su zaboravili da uopće postoji glagol (po)slati], nadležnim nacionalnim tijelima. Iz toga slijedi [Odatle proizlazi] da je i Stalno vijeće zauzelo stav [možda je ta riječ dobra i opravdana, no hrvatskomu je draže stajalište] da je glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, odlučujući o sukobu nadležnosti, donio odluku u skladu s Uredbom ispravno tumačeći odredbu članka 22. stavak 2. Uredbe prema kojoj [po kojoj, u skladu s kojom; „prema“ je prijedlog koji kazuje odnos, smjer kretanja ili tendenciju, a ne skladnost ili usklađenost čega s čime, ili pozivanje na što] se nadležnost EPPO-a za kaznena djela u vezi sa sudjelovanjem u zločinačkoj organizaciji uspostavlja isključivo ako je u središtu kriminalnih aktivnosti takve zločinačke organizacije počinjenje nekog od kaznenih djela iz članka 22. stavka 1. Uredbe o EPPO [EPPO-u; kratice odnosno pokrate koje nisu na –A dekliniraju se kao imenice muškog roda] što [ispred „što“ treba staviti zarez, zato što se dodaje odnosna rečenica] konkretno nije bio slučaj [nije bilo tako, bio to „slučaj“ ili „ne-slučaj“].

U preambuli odluke broj: I.789/2024 i priopćenju EPPO-a od 21/11/2024, navodi [zarez je suvišan] se tvrdnja da određivanje nacionalnim zakonom glavnog državnog odvjetnika RH nadležnim [kao nadležnoga, za nadležnoga] za rješavanje sukoba nadležnosti između EPPO-a i nacionalnog tužitelja je [jest; riječ je o enklitici u slaboj poziciji, koja naglasno ne može stajati sama jer nema vlastiti naglasak] u suprotnosti s pravom Europske unije. Takva ozbiljna tvrdnja nije obrazložena pa se mogu iznijeti samo jednako uopćena razmatranja.

Člankom 25. stavkom 6. Uredbe o EPPO, među ostalim, je propisano [enklitika na krivom mjestu; propisano je] da države članice određuju nacionalno tijelo koje odlučuje o dodjeli nadležnosti pa ostaje nejasnim kojem pravu Europske unije je [enklitika; kojem je pravu Europske unije] daljnja razrada te odredbe u nacionalnom pravu suprotna.

U članku 8. Zakona o provedbi Uredbe o EPPU je propisano [enklitika; propisano je] da o sukobu nadležnosti odlučuje glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske pri čemu [zarez: Hrvatske, pri čemu]:

1 UREDBA VIJEĆA (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi [svezi] s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”). Ovdje valja istaknuti da prema [po] članku 125. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske državno odvjetništvo je [jest] samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava. S obzirom na te atribute tužitelja u Republici Hrvatskoj, koji odgovaraju i zahtjevima Suda Europske unije pri definiranju pojma „neovisno pravosudno tijelo“, zabrinjava tvrdnja [glagol „zabrinjavati“ prijelazni je, iziskuje dopunu u akuzativu: koga tvrdnja zabrinjava] da je određivanje glavnog državnog odvjetnika u Republici Hrvatskoj za rješavanje sukoba nadležnosti u suprotnosti s pravom Europske unije.

Osim što nije ničim potkrijepljena, čini se i u cijelosti pogrešnom [rečenica je besmislena jer nije izrečeno na što se iz prethodno kazanoga odnosi]. Naime, s obzirom na jamstva pravnog poretka Republike Hrvatske, u izvršavanju svojih dužnosti glavni državni odvjetnik postupa neovisno. Ta neovisnost proizlazi iz pravila koja se odnose na pravni položaj i ustrojstvo državnog odvjetništva, koja jamče da to tijelo nije izloženo nikakvom riziku podređenosti, osobito, [suvišan zarez] pojedinačnoj uputi izvršne vlasti čime [nedostaje zarez između tih dviju riječi jer počinje objasnidbena rečenica] je osigurana ne samo objektivnost dužnosti glavnog državnog odvjetnika nego i neovisnost u odnosu na izvršnu vlast.

Pritom valja ukazati [uvriježeni rusizam; ako bi ga se zadržalo, iziskivao bi dopunu „na to“; bolje bi bilo: podsjetiti EPPO, upozoriti na to, i sl.]  da u Republici Hrvatskoj upravo tužitelj pokreće i vodi istragu. Tužitelj je dominus litis, a ne sudac istrage ili neko drugo upravno tijelo (npr. policija). Stoga se nameće logičnim [kao logično] zakonsko rješenje da je čelnik državnog odvjetništva, dakle glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, ovlašten odlučiti o dodjeli predmeta u stadiju istrage, koju pokreće i vodi nadležni tužitelj.

Osim toga, u 14 država članica u kojima je osnovan Ured EPPO za odlučivanje o dodjeli nadležnosti u skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe nadležan je glavni državni odvjetnik, te Republika Hrvatska takvom zakonskom regulativom ne predstavlja iznimku na razini
Europske unije. Uzimajući si ovlast da općenito procjenjuje harmonizaciju kaznenog prava na razini EU, koja državama članicama daje širi prostor za diskrecijsku ovlast, EPPO ne samo da ne poštuje nacionalno zakonodavstvo 14 država članica već i [ni] pravo EU [EU-a].

2. Javno objavljenom tvrdnjom glavne europske tužiteljice iz Službenog pisma Europskoj komisiji da postoje ”sustavni izazovi s kojima se Hrvatska suočava u pogledu poštivanja vladavine prava”, koja jednako nije obrazložena niti [ni ili niti je] konkretizirana, EPPO ponovno izlazi izvan granica svojih ovlasti propisanih Uredbom o EPPO [EPPO-u] pri [treba staviti zarez ispred „pri“] čemu ostaje nejasno iz kojih izvora crpi takve ozbiljne tvrdnje budući da [zarez: tvrdnje, budući da] na razini Europske unije u odnosu na [imenica „odnos“ ne može, sintaktičko-semanitički, imati dopunu „na“, nego: s kime/čime, prema komu/čemu] Republiku Hrvatsku nije utvrđeno postojanje sustavnih i teških povreda vladavine prava. Upravo EPPO, iznošenjem subjektivnih promišljanja i procjena općenito o državi Republici Hrvatskoj, grubo krši Uredbu o EPPO [EPPO-u] i postupa izvan ciljeva i razloga osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja.

Povrh navedenog [navedenoga], delegirani europski javni tužitelji načinom vođenja kaznenih postupaka dovode u pitanje vladavinu prava u Republici Hrvatskoj [što uopće znači „dovesti u pitanje“?; narušava li europski javni tužitelj, svojim činom, vladavinu prava, ili sumnja u vladavinu prava u Hrvatskoj, tj. tvrdi da nje nema u pravom smislu ili u dovoljnoj mjeri?] a kao primjeri se navode:

a) provođenje kaznenih postupaka za radnje koje su počinjenje prije stupanja na snagu Uredbe o EPPO [EPPO-u]

b) imenovanjem branitelja po službenoj dužnosti od strane [jezični savjetnici kažu da je imenica „strane“ u takvim sintagmama – suvišna] delegiranih europskih javnih tužitelja suprotno Zakonu o kaznenom postupku koji [postupku, koji] propisuje da branitelja po službenoj dužnosti uvijek imenuje sudbena vlast redoslijedom sukladnim Listi branitelja po službenoj
dužnosti čime [dužnosti, čime] se osnažuje važnost neovisnosti odvjetnika za jamčenje prava [nezgrapan izričaj s mutnim značenjem; valjda: važnost toga da odvjetnik bude neovisan kako bi mogao jamčiti prava] osoba na djelotvoran pravni lijek.

3. U odnosu na daljnju iznesenu primjedbu da je [Kao odgovor na sljedeću iznesenu primjedbu, po kojoj je] glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske „dodatno pogoršao okolnosti time što je svoju odluku temeljio isključivo na USKOK-ovu tumačenju, a da pritom EPPO nije dao priliku [prigodu] da izrazi svoje stajalište i time ugrozio [da je time ugrozio] nepristranost rješavanja sukoba“ valja najprije istaknuti da je glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske činjenicu da oba tijela provode kazneni postupak za činjenično u bitnome ista kaznena djela u vezi [svezi] sa sudjelovanjem u zločinačkoj organizaciji podveo pod relevantne odredbe Uredbe.

Pri tome se nije pojavio zahtjev za tumačenjem istih [jezični savjetnici progone taj pridjev kada se on odnosi na nešto prethodno rečeno; trebalo bi stajati: zahtjev za tumačenjem tih postupaka, ili čega već] jer se radi o odredbama [germanizam (es handelt sich); hrvatski se može reći: jer je riječ o odredbama, jer su posrijedi odredbe, jer su to/jer se primjenjuju odredbe] koje ne ostavljaju prostora nikakvoj razumnoj sumnji o načinu [sumnji u način; dvojbi o načinu] njihove primjene (acte clair). Na ovom mjestu valja primijetiti da se glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske prigovara da je pristupio tumačenju pojma „neodvojivo povezanog kaznenog djela“ (inextricably linked offences), ističući [nakon bez-subjektne rečenice ne može stajati glagolski prilog, budući da se on ne može osloniti na subjekt iz prethodne rečenice; moguće je ovako izbjeći pogrješku: pri čemu se ističe] da je riječ o pojmu pravnog sustava Europske unije koji može tumačiti jedino Sud Europske unije putem odlučivanja o prethodnom pitanju.

No, očito je da je Stalno vijeće ispustilo iz vida da je EPPO u Republici Hrvatskoj svoju nadležnost utemeljio na članku 22. stavku 2. Uredbe o EPPO, dakle zbog počinjenja kaznenih djela u sastavu zločinačke organizacije kojem je u središtu aktivnosti nanošenje štete financijskim interesima Unije, a ne na članku 22. stavak 3. Uredbe o EPPO (”neodvojivo povezana kaznena djela”).

Dakle, u konkretnom predmetu nije bila riječ o ”konceptu prava Europske unije” već [unije“, već] je u prvom redu otklonjena nadležnost EPPO [EPPO-a] po osnovi iz članka 22. stavak 2. Uredbe o EPPO, a zatim podredno i po drugim osnovama (visina štete i visina zapriječenih [glagolski pridjev trpni od „zapriječiti“ glasi zapriječen, a od zaprijetiti – zaprijećen] kazni).

U odnosu na [prethodno objašnjeno što tu ne valja] ključni dio ove primjedbe i to [na to] da se EPPO [EPPO-u] nije omogućilo iznijeti svoje [njegove; vlastite; ovdje naime EPPO nije subjekt, rečenica je bez-subjektna, pa stoga nije gramatički ispravno ni uporabiti povratno-posvojnu zamjenicu „svoj“] mišljenje, valja primijetiti da Stalno vijeće evidentno promatra postupak odlučivanja o sukobu/dodjeli nadležnosti kroz sastojke prava na pošteno suđenje iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se isključivo odnose na okrivljene osobe.

Promašeno smjerajući iz pozicije osobe optužene za kaznena djela na točku 2.d članka 6. Konvencije (tzv. jednakost oružja), potrebno je istaknuti osnove prava na pošteno suđenje i to da ovdje nije riječ o dvije stranke [hrvatski i: o dvjema strankama] koje su u nejednakom položaju, o fizičkoj ili pravnoj osobi s jedne strane i ovlaštenom tužitelju s druge strane (u pravilu jačoj strani), već o dva tužitelja [hrvatski i: dvama tužiteljima]– nacionalnom i europskom, jednakih procesnih prava i dužnosti usmjerenim [usmjerena; ili: o dvama tužiteljima…. usmjerenima;] na suzbijanje počinjenja kaznenih djela u okvirima svoje nadležnosti [sintaktički neopravdana uporaba povratno-posvojne zamjenice; treba: njihove nadležnosti ili njihovih nadležnosti, ili: posebne nadležnosti svakoga od njih]. Stoga je potpuno [posve, posvema, sasvim, u cijelosti; riječ je o punom obuhvatu pojma, a ne o njegovu upotpunjenju] pogrešno pozivati se na prava Konvencije koja pripadaju pojedincima optuženim [optuženima] za kaznena djela.

4. Konačno, [Naposljetku, Najzad, Na kraju,] kako je to detaljno obrazloženo u Odluci o dodjeli nadležnosti Glavnog državnog odvjetnika RH, EPPO je postupao suprotno načelu lojalne suradnje i zahtjevima Uredbe o EPPO o međusobnom obavještavanju [hrvatski i: obavješćivanju]

Uočivši da se radi [germanizam, već objašnjeno] o kaznenim djelima za koje [koja] je dužan uzdržati se od [suzdržati se od; glagol „uzdržavati se (čime, kako, a ne od čega)“ po značenju je blizak glagolu „održavati se (čime, kako)“] nadležnosti, EPPO je odgodio obavijest nacionalnom tužitelju pozivajući se naknadno na članak 41. Unutarnjeg pravilnika i [razumljivije je umetne li se prijedlog: na] potrebu očuvanja integriteta istrage što [zarez: istrage, što] je u suprotnosti s Uredbom o EPPO [EPPO-a] jer ista [krivo upotrijebljena riječ; treba: ona,ili: ta Uredba] ne propisuje mogućnost neobavještavanja [hrvatski i: neobavješćivanja] zbog bilo kojeg razloga već [zarez: razloga, već] se temelji prije svega na načelu lojalne suradnje i podijeljene nadležnosti, a ne nadmetanja.

Stoga se ukazuje ironičnom [pokazuje ironičnom, kao ironična] tvrdnja Stalnog vijeća koje [zarez: vijeća, koje] u svojoj odluci izražava žaljenje da Glavni državni odvjetnik RH, prilikom [prigodom, usp: „zgodom“, i nasuprot tomu: „on je nečija slika i prilika“] donošenja odluke o sukobu nadležnosti, nije uzeo u obzir načelo lojalne suradnje koje [zarez i sročnost: suradnje, koja] obvezuje EPPO i nadležna nacionalna tijela da se međusobno podupiru i obavještavaju [hrvatski i: obavješćuju] kako bi učinkovito suzbijali [suzbijala; glagolski oblik odnosi se na imenicu „tijela“] kaznena djela iz nadležnosti EPPO-a.”

Povezano:

Nenad Piskač: Zakon o hrvatskom jeziku ide stopama sudbine zakona o lustraciji

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo