Posve suprotno Tvornice nekada kupovale stanove radnicima, a danas?!

Nekada su tvornice bile više od mjesta za rad – bile su stubovi zajednica, pružajući svojim zaposlenicima sigurnost i podršku, uključujući i stambeno zbrinjavanje. U članku na portalu Mirovina.hr, jedna umirovljenica prisjeća se vremena kada je njen suprug, kao zaposlenik tvornice, dobio stan koji su ubrzo otkupili. 

U sjećanjima ove žene krije se slika prošlih vremena kada su tvornice omogućavale radnicima rješavanje stambenog pitanja, što je danas gotovo nezamislivo. Stanovi su se dodjeljivali prema potrebama i često postajali trajna rješenja za mlade obitelji. “Suprug ga je dobio od tvornice, a mi smo ga odmah otkupili,” prisjeća se umirovljenica. Dodjela stanova bila je velika privilegija, ali i znak da su radnici bili cijenjeni kao ključni dio industrijskih sustava. U to vrijeme, socijalistički model omogućavao je tvornicama i poduzećima da dodjeljuju stanove radnicima, čime su poticali stabilnost i produktivnost zaposlenika.

Otkup stana, često uz simbolične iznose, omogućio je mnogim obiteljima da steknu vlasništvo nad nekretninom. Taj je proces bio reguliran zakonima koji su ljudima davali priliku da stanove u kojima su živjeli postanu njihovi trajni domovi. “Stanovi su se dodjeljivali prema potrebama, a prioritet su imale mlade obitelji,” prisjeća se sugovornica. Ona je naglasila koliko je ovaj sustav bio važan za stvaranje sigurnosti i dugoročne stabilnosti radnika. Takva praksa danas zvuči kao daleka prošlost, jer tržišni uvjeti i stambena politika ne nude takve povlastice.

Danas se rijetko govori o tom segmentu života radnika u bivšoj Jugoslaviji, no ovaj primjer jasno pokazuje kako je socijalna sigurnost nekada bila sastavni dio radnih odnosa. Stanovi nisu samo riješili stambena pitanja, već su gradili povjerenje između poslodavaca i radnika te stvarali osjećaj pripadnosti zajednici. Ova priča nas podsjeća na drugačiji pristup radničkim pravima, kada su se stabilan posao i stambeno rješenje često smatrali osnovnim pravima svakog zaposlenika. U kontekstu današnje nesigurnosti na tržištu rada i sve većih cijena nekretnina, ovakve priče ističu se kao podsjetnik na vremena kada su radnici dobivali podršku koja je nadilazila granice radnog mjesta. Ova nostalgična priča otvara pitanja o tome kako možemo primijeniti lekcije iz prošlosti za rješavanje suvremenih problema, poput stambene krize i sigurnosti zaposlenja, te potiče raspravu o mogućnostima za vraćanje većeg socijalnog osjećaja u radne odnose.