Pobunjenici zauzeli gradove Idlib i Alep, stratešku bazu sirijske vojske Abu al-Duhur te napreduju prema gradu Hama

U Siriji, pobunjenička vojna grupa Tahrir al-Sham tvrdi da je zauzela vojnu bazu Abu al-Duhur u sjeverozapadnoj pokrajini Idlib, izvijestila je Aljazeera, te gradove Idlib, Alep i Morek/Murek. Do pobune je došlo u istom trenutku kada je sklopljeno jednomjesečno primirje između Izraela i Hezbolaha. Hezbolah je iscrpljen ratom u Libanonu i ima dovoljno i previše vlastitih problema, tako da ne može priskočiti u pomoć al-Asadovu režimu. Oslabljen je i Iran, koji se još koleba između nastavka i odustajanja od obračuna s Izraelom odnosno sa SAD-om. Oslabljena je i Rusija. Rusko zrakoplovstvo nema nekadašnju udarnu moć zbog iscrpljenosti u ratu protiv Ukrajine, tako da ruski zračni udari nisu uspjeli zaustaviti pobunjeničku ofenzivu; rusko zrakoplovstvo ne raspolaže s dovoljno bombi i projektila kao prije, kada je odigralo presudnu ulogu u sirijskom građanskom ratu u korist al-Asada.

Prethodno su islamistički pobunjenici, sunitski muslimani, zauzeli vojnu bazu Abu al-Duhur u sjeverozapadnoj pokrajini Idlib, tvrdi pobunjenička paravojna skupina Tahrir al-Sham/Šam, a prije toga osvojili i dijelove gradskog središta Alepa.

Ti su gradovi uvelike “gradovi duhova”, budući da je pred sirijskom vojskom mnoštvo tamošnjih stanovnika izbjeglo, a sada se bore za mogućnost povratka u mjesta u kojima su živjeli do prije osam godina.

Pobunjenici su pokazali znakove dobre volje prema manjinskim sirijskim kršćanima; dopustili su nedavno služenje mise te pozivaju preostale kršćane da ostanu, da ne idu u izbjeglištvo.

Do pobune je došlo planski u istom trenutku kada je sklopljeno jednomjesečno primirje između Izraela i Hezbolaha. Hezbolah je iscrpljen ratom u Libanonu i ima dovoljno i previše vlastitih problema, tako da ne može priskočiti u pomoć al-Asadovu režimu. Oslabljen je i Iran, koji se još koleba između nastavka i odustajanja od obračuna s Izraelom. Oslabljena je i Rusija; rusko zrakoplovstvo nema onu snagu kakvu je imalo prije zbog sadašnje iscrpljenosti u ratu protiv Ukrajine, tako da ruski zračni udari nisu uspjeli zaustaviti pobunjeničku ofenzivu; rusko zrakoplovstvo ne raspolaže s dovoljno bombi i projektila kao prije, kada odigralo presudnu ulogu u sirijskom građanskom ratu u korist al-Asada.

Islamistička skupina Hajat Tahrir al-Šam, poznata i kao HTS, predvodi manje pobunjeničke oružane skupine, no one se sada pokazuju iznimno uspješnima u osvajanju područja pod kontrolom Sirijske vojske, a raspolažu i oružjima koja su sami proizveli.  Riječ je o skupini koju su Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeni narodi odavno označili kao terorističku organizaciju. U prijevodu HTS znači “Organizacija za oslobođenje Levanta” i postoji još od početka sirijskog građanskog rata g. 2011. U svibnju 2018. State Department skupinu je dodao na listu terorističkih, na kojoj je već bio njezin prethodnik – ogranak Al-Kaide Džabat al-Nusra, osnovan g. 2011. u Siriji. Među njima su sveze pucale, ali se pretpostavlja da i dalje postoje. Danas se, piše na portalu Radija Slobodna Evropa, “HTS može smatrati razmjerno lokaliziranom sirijskom terorističkom organizacijom, koja zadržava selefijsko-džihadističku ideologiju uprkos svom javnom odvajanju od Al-Kaide g. 2017., kako smatra CSIS (Centar za strateške i međunarodne studije).”

Ovo je prvi put da su u višegodišnjem građanskom ratu potisnute islamističke snage ušle opet u drugi po veličini grad u zemlji – otkako su ga vladine snage preuzele 2016.

Alep je bio prvo veliko žarište ustanka protiv rešima Bašara al-Asada režima u Siriji g. 2011., koji je izbio na valu “Arapskog proljeća”, koje je tada zahvatilo niz arapsko-islamskih zemalja od Alžira na Zapadu do Sirije i Iraka na istoku. Al-Asad, dinast, pripada manjinskoj skupini alevita (prije rata bilo ih je svega oko 14 posto), koji su posebna sljedba nastala u okviru šijitskog islama.

Skupina tvrdi da je preuzela kontrolu nad brojnim gradovima i selima u pokrajinama Alep i Idlib. Operacije se nastavljaju. Pobunjenici napreduju prema gradu Hami na sjeverozapadu, nakon što su bez velika otpora potisnuli vladine snage iz dijelova Alepa i Idliba. Hama je četvrti grad po veličini u Siriji.

Na ulicama u Moreku mogu se vidjeti naoružani borci u tenkovima.

Sirijska vojska uz pomoć ruske vojske, koja u Sirijii na sredozemnoj obali bazu s uzletištem i luku, bombardira položaje pobunjenika i pokušava organizirati kopneni protunapad.

U građanskom ratu u Siriji vlast Al-Asada spasila je iranska oružana i vojna pomoć, iranski borci i borci Hezbolaha iz Libanona, borili su se protiv pobunjenika. Presudna je bila za obranu režima vojna intervencija Rusije, koja je uglavnom počivala na razornim udarima ratnog zrakoplovstva na pobunjeničke snage, osobito na snage Islamske države (IS, ISIS, ISIL, Da’eš), koje su prethodno osvojile velike dijelove Sirije.

Turska je pomagala pobunjenicima, vjerojatno im pomaže i sada, a Iraelu je iašo na ruku uspjeh pobunjenika zato što se time slabilo osovinu Iran – Hezbolah odnosno prekidalo lance opskrbe Hezbolaha iranskim naoružanjem kroz Siriju i što se ujedno iscrpljivalo Iran vojnim angažmanom u Siriji i susjednom Iraku.

Rat je na kraju obustavljen faktično, a postignuti su i sporazumi po kojima je središnjoj vlasti pripada kontrola nad Idlibom i Alepom. No mnoštvo izbjeglica iz drugih dijelova Sirije zbilo se na vrlo maloj površini na sjeverozapadu Sirije, nedaleko od turske granice, gdje sve skupa prebiva oko tri milijuna ljudi, tako da je ondje godinama teška humanitarna kriza. Turska je vojska jednostranim akcijama prodrijela preko granice i zauzela najsjeverniji pojas Sirije te se područja pod njezinom okupacijom dodiruju s područjima pod kontrolom pobunjenika.

Naglo napredovanje pobunjenika pokazuje endemske slabosti Al-Asadova režima: nered, korupciju i nesposobnost dinastije da nezadovoljnima pruži išta od onoga što žele i traže za sebe. Stoga analitičari ovu pobunu smatraju najavom kraja dinastije al-Asada, koja traje od g. 1971. “Svemu jednom dođe kraj” – glasi najnovija ocjena i prognoza onoga što se upravo događa u Siriji, gdje se režimske snage ne uspijevaju suprotstaviti pobunjenicima. Samo je pitanje dana ili tjedna kada će pasti i Damask. A to bi za Siriju otvorilo novu stranicu njezine budućnosti. Uz ostalo, milijuni izbjeglica mogli bi se vratiti u zemlju. To je osobito u interesu Turske, ali i europskih te okolnih arapskih zemalja (Z. G.)

Z. G./Hrvatsko nebo