Jozo Pavković: Tri naroda i ‘ostali’ u samo tjedan dana slave četiri različite republike unutar BiH
Bez obzira na to što su se Hrvati te 1991. morali samoorganizirati u zaštiti sebe i svojih susjeda od velikosrpske agresije, Bošnjaci je pokušavaju na sve načine brutalno diskreditirati. Srbi su pak ravnodušni.
U ovih desetak dana uguralo se nekoliko povijesnih događaja kojima su se stvarale različite republike ili zajednice unutar Bosne i Hercegovine. Hrvati, Srbi, Bošnjaci i ostali doživljavaju HZ Herceg Bosnu, ZAVNOBiH, Dayton, AVNOJ s potpuno oprečnim uvjerenjima. Ono što je za jedne praznik, za druge je pokušaj oživljavanja nepostojećih tvorevina. Obilježavanja 18. studenoga, 21. studenoga, 25. studenoga i 29. studenoga izvrsni su povodi za “naše” i “njihove” ratove. Ti su datumi povod i za žestoke rasprave tko je više pridonio (raz)gradnji daytonske, avnojevske, zavnobihovske, hercegbosanske, odnosno višenacionalne, entitetske, građanske, unitarne ili pak neke druge BiH.
Hrvati su jučer slavili 33. obljetnicu utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. U odluci o njezinoj uspostavi, u skladu s Ustavom iz 1974., naglašeno je da će poštovati demokratski izabranu vlast Republike BiH sve dok postoji državna neovisnost BiH u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju. Bez obzira na to što su se Hrvati te 1991. morali samoorganizirati u zaštiti sebe i svojih susjeda od velikosrpske agresije, Bošnjaci je pokušavaju na sve načine brutalno diskreditirati. Srbi su pak ravnodušni. To je još jedan od bh. apsurda, pogotovo kada se zna da je HZ HB ugrađen u temelje Washingtonskog i Daytonskog sporazuma.
Prekosutra, 21. studenoga, obilježit će se 29 godina od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Jedino ga istinski slave Srbi koji su bili najviše protiv njegova donošenja. Republika Srpska godišnjicu Daytona proglasila je praznikom i neradnim danom. Za nju je taj sporazum nedvojbeni temelj na kojemu počiva današnja BiH, a osobito njezin entitet RS. Bošnjački lideri strahuju kako ovaj sporazum otvara vrata separatizmu i rušenju ideje o građanskoj BiH.
Zbog toga će početkom idućega tjedna slaviti 81. obljetnicu (25. studenoga) ZAVNOBiH-a. Smatraju da su na prvom zasjedanju u Mrkonjić Gradu 25. studenoga 1943. udareni moderni temelji državnosti BiH. No, prešućuju da su tu i temelji suverenosti triju naroda. Naime, vijećnici u Mrkonjić Gradu usuglasili su koncept – BiH ne smije biti ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego ravnopravna zajednica Hrvata, Srba i Muslimana i ostalih građana. Moglo bi se reći da je to duh i Daytonskog sporazuma koji počiva na konstitutivnosti triju naroda i ostalih. Zato Srbi i Hrvati ne prihvaćaju zloupotrebu ZAVNOBiH-a u funkciji velikobošnjačkog projekta.
Ostalima je ostao AVNOJ. Ponajviše kao nostalgija na bivšu državu. U Jajcu je 29. studenoga 1943. odlučeno da se Jugoslavija ustroji federalno “kao državna zajednica ravnopravnih naroda”, koja će osigurati punu ravnopravnost Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i BiH. Upravo lažno i iskrivljeno “bratstvo i jedinstvo” i velikosrpska dominacija nad manjinama gurnuli su je u sukob.
Bivša Jugoslavija raspadala se u krvavom ratu baš zato što nije bilo bratstva i jedinstva, a ni ravnopravnosti, ni demokracije… Današnja BiH je, zapravo, “mala Jugoslavija”. Od nje je preuzela sve ono loše zbog čega je “SFRJ” izgorio u vihoru “bratoubilačkog” rata. Većina pokušava dominirati nad manjinom. Želi mimo svih tih sporazuma nametnuti model unitarne države koji nije dogovoren ni u Daytonu, ni u Washingtonu, ni u Sarajevu, ni u Jajcu, ni u Mrkonjić Gradu, ni u Grudama, ni na Palama.
Hrvati na to nikada neće pristati. Koliko god bili malobrojni, u predvečerje rata imali su hrabrosti stati pred “moćnu JNA”. Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu osnovali su istog dana kada je pao Vukovar. Svoju žrtvu kroz Washingtonski i Daytonski sporazum ugradili su u temelje Bosne i Hercegovine. Kao i Vukovar – Hrvatske. Zato je za Hrvate 18. studenoga svetinja.
vecernji.ba/Hrvatsko nebo